tišina i neke oči sjaje u zagubljenom kutku dana, točkice boje bijega oko raširenih zjenica crtaju putokaze za slobodu od sebe, crtaju već prohodanim stopama pretplata na okus poznatog u mijenama mjeseca nebo se smije jednoličnosti noći koja nije plava, smijem se i ja negdje u kutku zagubljenog dana smijehom odzvanja tišina. |