tišina
i neke oči sjaje u zagubljenom kutku dana,
točkice boje bijega oko raširenih zjenica
crtaju putokaze za slobodu od sebe,
crtaju već prohodanim stopama
pretplata na okus poznatog u mijenama mjeseca
nebo se smije jednoličnosti noći koja nije plava,
smijem se i ja
negdje u kutku zagubljenog dana
smijehom odzvanja
tišina.
Post je objavljen 14.03.2005. u 23:26 sati.