zapleteni poroznošću pod noktima držimo se crvenim plamovima za ruke i uranjamo još malo dublje jedno u drugo kad prestanemo strahovati susreta sami sa sobom poruke posljednjeg gutljaja crnog vina u refleksijama trepavica pomješanih pred očima zapiši tintu ispijenog postojanja i ostavi tragove ponad mojih tragova govorim bez zvuka i budim bijele oblake da na njima zaspimo tvoj portret bez potpisa poklanjam ti znati ćeš da sam to ja nije me strah |