zapleteni poroznošću pod noktima
držimo se crvenim plamovima za ruke
i uranjamo još malo dublje jedno u drugo
kad prestanemo strahovati susreta
sami sa sobom
poruke posljednjeg gutljaja crnog vina
u refleksijama trepavica pomješanih pred očima
zapiši tintu ispijenog postojanja
i ostavi tragove ponad mojih tragova
govorim bez zvuka
i budim bijele oblake da na njima zaspimo
tvoj portret bez potpisa poklanjam
ti znati ćeš da sam to ja