sipaš svjetla u daljinu i u njima odmaraš napukle oči predaješ se nadolazećem, propuštaš odraze svog lica zaustavljene u staklu pitaš tko sam? ne znam kako da ti priznam da ne znam bacam bitnost definicija za stupićima koji nestaju pored nas a još ih ima, podsjetimo se da život će proći i kroz naše prste isprepletimo ih da uhvatimo zlatnu prašinu njegovih koraka kome treba vrijeme kojega se ne sjećaš? ! |