gledam sa strane kako sjedim u tvojoj glavi i nasmijavam te,
crpim posljednje atome energije i mislim da opet mijesam kako vidim boje,
kristali su pojeli svjetlo
pitam se da li uopce postoji samo jedan odgovor,
vecinu vremena nekovencionalno meditiram i uopce nisam tu,
to sto mislis da vidis je samo moje tijelo
veoma mi je drago sto sam izbrisala korijene opsesije
kontekstualno se nisu uklapale u program osobnosti, a nije mi se pretjerano ni svidalo,
promjene su ustale prije podne
tako da - eto - srezali smo to drvo iz scenografije,
i sjedit cemo na livadi.