netko mi je maznuo riječi,
promatram njihove svilene haljine rasprostrte
u kaos – ništa čudno
pronalazim čarape
za šuljanje cestama uma
al' vrijeme je redukcije
sreća – proljeće i dani su sitno duži
u poludjelom polumraku umorne svijeće
samo se jedna misao nazire,
negdje izmedu uha i lijeve obrve,
i gle - liči, liči na
krevet!!!