netko mi je maznuo riječi, promatram njihove svilene haljine rasprostrte u kaos – ništa čudno pronalazim čarape za šuljanje cestama uma al' vrijeme je redukcije sreća – proljeće i dani su sitno duži u poludjelom polumraku umorne svijeće samo se jedna misao nazire, negdje izmedu uha i lijeve obrve, i gle - liči, liči na krevet!!! hip hip hura zijev zijev zijev |