|
OVER&OUT ne postoji ključ za zid aleluja. stani, okreni se i nađi drugi put. |
bonaca i klatno
|
Neuravnotežena – tobogan klizi prema pijesku Neuravnotežena – klackalica uredno pospremljena u vjetar ruke svijene oko vrata balansa klizave od znoja nastojanja vertikala da ostane vertikalna oblutak navrh palca odupiranja težnjama oblutak ispod glave simulacija nagona svijet je kao tišina i ja sam kao svijet |
vague ambiguity
|
rastavljena - rastavljanje je boje procjepa u kojem plivaju valovi noseći sutra rastavljena - rastavljanje je boje nemara u kojem tonu dani prerušeni u prolazak rastavljena, poznata imena nemaju poznat osjećaj i kroz nečujne plaštove izmiču u nevidljivost bez mirisa i okusa rastavljena - u izbjedjelom moru traži končane niti kojima će od soli istkati stup |
eto, baš NIŠTA
prokleta mogućnost izbora mora da postoji a mogu li izabrati da ništa ne biram? eto - baš ništa, nirvana i a je to sad ti ako izabereš da ništa ne biraš možemo onda zajedno ništa ne birati ništa ne tražiti ništa ne dobijati i biti jednostavno sretni sa ovim što imamo. |
JEDNAKOST MEĐU LJUDIMA
ispustila sam sunce iz ruku, ostala zbunjena moji dlanovi - tako hladni, a sunce tako toplo ili možda moji dlanovi - tako topli, a sunce tako hladno ili možda uopće nisam u rukama držala Sunce. Nitko ništa stvarno ne zna. |
spectrum of black and white.
i sad... kad složim što sam mislila u ono što nisam, zaboravljam... male kapljice misli se tope i kad pronikneš, polazim... ne zaboravljam mrvice koje slažem u freske i podsjećam te na boje, negdje noćas... na ulici dva zmaja smiju se. ljubim tvoje kružne pravokutnike bez krajnosti i volim, volim kad se smiješ bez razloga, volim kad se smiješ. |
popokatepetl, izgovori ti mene brzo ako možeš!
prestajem tražiti riječi skrivene pod snijegom koji nikada neće pasti ZABOGA ovo je mediteran i mali zajeb globalnog zatopljenja daleko je nego pouzdan previše je prošlo od čekanja potrošene vječnosti na potamnjele runde jeftinog vremena da prevaziđem infantilnosti pijanog uma - ne daj mi da budem super hik udri me baš onim mojim mislima - ti znaš - na goloj koži ispod posustalog neba ne daj mi da budem sjenka i premda se smiješ destruktivnoj kreativnosti podastrtog uma - ne sriči me posrnulim citatima obmanutih usana kad zaplešeš linijama paralelan ples podno redaka, između brojeva, ispod prejasnih slova čitaj me iz mrlja hladne kafe sa premalo šećera još sam ta, dobar dan ne daj mi da budem jutro neoprano od sinoćnjeg mraka. |
R
|
nema tamo nikoga. nicega. mozda stube. ne vidim ih, ali priucenim automatima razuma naslucujem stube. valjda po motorici instinkta. uvijek ista, gore ili dolje. ne mogu biti sigurna. razlika je navodno u tlaku. diferencijali su bitni. samo ne znam za koga. odustajem od magle, prevrtljiva je. ne znam da li smo se prije srele. ne izgleda isto. muti mi misli roskastom nijansom odsjaja. promatram kako mi snijeg izmice iz dlanova. prozirne kapljice odlaze u jezero koje ce se otkriti onda kada obojam maglu u zuto. zuto znam. samo ne znam gdje je. pratila sam pogresan smjer, premda ne postoji logicka argumentacija smjera. nesto sam nacula. ptice lete na sjever, ali bambusove kucice su u snijegu. smrznuta mogucnost traganja spustena je ispod mora. ne zelim prljati vodopade snijegom koji ce zamesti nepostojeca magla, zelim sjediti na livadi i udisati hladnocu skupljenu u cvijecu podno oblaka. ___ kisi. mislim da cu sjesti u lokvu i pricekati da me voda odnese. do cvijeta ili negdje drugo. |
dokolica
na krovu kao dimnjak sjene imitiraju sjene na zidu prekoputa netko je zapisao "malko" i sve se cesce pitam dali je mislio malko ili mlako pozelim bocu vode da se potopim na dno prerijetkog zraka krov prekoputa neki i nekakvi ne smiju ispod i sve se cesce pitam zasto ili kako volim prosipati svoj pepeo po rubovima kupa i gledati kako ga vjetar odnosi na prozorska okna s kojih ce ujutro sici na ulice. volim lutanja koja gubim kad pamtim |
pretinac iza crvenog semafora
- gdje ideš kada nestaješ? - ne sjećam se. kasno pred jutro ponestajalo mi je šibica da joj osvjetlim pamćenja. - gdje ideš kada se skrivaš? - a znao sam da će doći tren kada ću razgovarati s tišinom. ______________ -gdje je? -u rupi. -gdje je rupa? -u svijesti. -gdje je svijest? -u rupi. ______________ ponekad poželim spržiti vrhove prstiju bezvučnošću kože ispod vremena od vune, provući se zamrzlim venama do ulaza u pore sakrivene od neona razmišljenosti svagdana, pomislim donijeti malo zraka stijenkama zbijenim u prorede vakuma nedotaknutih knjiga istrošenih korica i oblijepiti milimetre prozirnosti o opne svoga tijela pa pipkati puno ispod praznog da pronađem prorez kojim umećem bezvrijeme koje nije i koje je... ponekad zamislim da grebem svoju svijest kao lutriju i krzmam njene brane kojima se dijelim od sebe na dijelove koje samo zastranjelom osekom mogu spojiti u jedno... i dok sam nijemo promatrao gluhu vještinu njenih prstiju kako razmeću svoje slojeve u jutro, nisam znao da li samo sanja ili se nikada neće vratiti ista. |
Bon voyage
|
Brojim ti korake Prije nego što se ozbiljan i zanesen velikim mislima okreneš ovo je dvoboj mirotvorca i istine brojim ti udaljenosti prije nego što zbunjen i pokajan sitnošću koraka odustaneš ovo je dvoboj mirotvorca i istine ne uzimam strane kad stojim sjeveristokzapadjug ne biram suparnike kad stojim lijevodesno ne palim se na dvoboje Dva pucnja U čelo konflikta Odlazim Mirnog zaleđa. |
proximus in distance
na drugoj strani ulice nisam vidjela lice - i prošla sam, nebrojeno puta, sasvim očito želim vidjeti odraz sjene u danu bez sunca neko lice prolaznika možda jednom važno - važno nekom drugom klizi na traci nepamtljivih scena danas, jučer ili sutra želim vidjeti tramvaj kako vozi unatrag oči čiste zanesene - snene ponekad promaše tijela koja remete spokoje prazne ulice želim vidjeti putanje nevidljivih koraka koji će presjeći put negdje ne mogu se odreći radoznalosti iako mi mačka govori da to nije najbolji izbor |
snovi jednog kristala
|
zaboravljena godina crnog vina budi me iz pepeljare razmazan probisvijet žar pod stropom kao vjerni svjedok lomača ima li čuda kojem je važno što se uopće palilo? tja, negdje se zameo dan između komunikacija motivacija i inih -ija ija e (4. izdanje) pojedi maglu u pauzi za ručak ako stigneš tridesetisitnodaliminuta ukradi na kartice tuđe je ja sam klaun iza tezge prodajem brzopotezne dane i crvene noseve jeftin kapitalizam svak nek se bori za sebe neću tako. |
C3
mrak i ja sami krivulje zakrivljene samo nasoj volji mrak i ja razgranicene crte obojane u zuto mrak i ja na cesti uvijek dobro drustvo ne vidim svoje oci kada sjaje skupa s mrakom |
na sanjkama. kuda?
|
postavljena na vrh planine iznad svega da prvim zrakama Sunca toplim, nježnih, željenim počne svoj uspon nadole gdje divlje rijeke i asfaltne ceste pružaju jedan sasma drugi pogled. Strane novčića hologramski mijenjaju osmjehe u boji Sunca. |
ima li svjetlosti između neba i neba?
i negdje između dvije galaksije zastale pred sabijanjem mjeseca u jedan posve iskrivljen paralelogram pronaći ću liniju tvoga dlana kako krivuda između zvijezda koje još nismo zapisali u nebo premda smo vidjeli mrak već nebrojeno puta opet smo propustili taj mali detalj sjaja gle! iskri noć pod tvojim prstima i sakrivam miris mog zapešća pod tvoj nokat prešutano si donosimo uzdahe tek smišljene mliječne staze, negdje drugo - ili ovdje mogli bismo brojati kapljice kiše zapele u rascvale krošnje, i mogli bi se dirati srcima otvorenim za dodire, mogli bi crtati neku harfu između dva neba razapeti strune i klackati se izmedu dura i mola i pauze koliko ključeva imaš za ovaj ples? baš tu, u vršcima prstiju na nogama čuvam jedan pokret za tebe da opkolimo kapljicu kiše kao horizont zaokružen oko zemlje. |
um*/twist/=mu. darwineeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!
nekad jos uspijevam poznati tvoje oci kako se lome u svijeci koja se igra pod kozom nekad osjetim tvoje zjene kako me istrazuju pod slojevima ustaljenih zabrana nekoc kao da smo se negdje prije znali prije nego smo popili zajedno zrak proslih zelja za drugim svijetom koji nismo htjeli znati ali jesmo tako je bolje za sve pricamo si price, usisavamo prozaicne isprike dok pijemo sekunde na sate kao da se drogiramo jedno drugim a nitko se ovdje ne opija, jer mozda bismo jednostavno saznali i vise nego sto bismo mogli podnijeti kada bi vrijeme iscurilo kao para vode koju bacam po ugljenu u nadi da ce znoj isprati proslost i znali smo nevine ruke sudbine postoje samo dok traje cudenje, nada pobija sve ono sto razum nalaze, ali hajde - tko jos vjeruje razumu kada kemijski mozes stvoriti raj kao u nekoj svetoj, finoj knjizi - prazne stranice, sitotisak, magla je ne pozivaj se na guttenberga, malo je drugacije zelim oprziti stopala o bistre rijeci koje jos ni rijecnici nisu izumili dok smo spavali ne poznajem sebe dovoljno da bih mogla povesti i mene i mene i tebe three's a crowd brojim zrnca svoje pustinje dok u daljini odmicu crvena svjetla prometa u prolasku koji nikada necu nauciti cijeniti uvijek cu ici za ili poslije stajanja, u momentu mira mozda nadem abakuse raznobojnih koraka od sad do nekad jedan, dva bojis se ne prihvacati ono sto nudim kao kretanje - mir mirovanje, u sebi koju ne znam nikada da je bila tu, ni ti ne znas za mene, trudis se da poznajes prepoznajes mijesanje slova abecede u sebi svojstvene nesmisle, da razumijes - prepisujes kako ostajem samo interpunkcija bez definicije, stani - prebrisi napisane slogove, prodaj posjecene vasare kao nikad ne dodiruj pero da ispricas usne ne citaj mi kraj, ne pisi mi epiloge, je ne me souviens rien est-ce qu'il faut oublier ou? |
on spava dodirujući glatkoću savršeno utihnulog daha klizi prolazom zaboravljanih nada izmaglicom se omata i lebdi dostojanstvenim odsustvom nemira on sanja nedodirnut vjerodostojnošću jave vjerovanju pretpostavlja mir i rastapa se zrakom što samo je san. |
Proper Planning & Preparation Prevent Piss-Poor Performance
|
Lista zadataka za čovječanstvo u narednih devedesetsedam minuta: 1. otkriti neki osjećaj sreće, nepoznat i univerzalan prodati ga u bescjenje 2. izmisliti smijeh protiv bora luđački peglati 3. izumiti apart za pozitivno mišljenje da bez satelita operira masama postati dio mase 4. patentirati novu ekonomiju razmjene ushita i igrati poklape podnošljivim lakoćama postojanja 5. kodirati virus ljubavi i kihati sretni, svih 6 milijardi da se raduje epidemiji tko prvi, dulje sretan. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.