nekad jos uspijevam poznati tvoje oci kako se lome u svijeci koja se igra pod kozom nekad osjetim tvoje zjene kako me istrazuju pod slojevima ustaljenih zabrana nekoc kao da smo se negdje prije znali prije nego smo popili zajedno zrak proslih zelja za drugim svijetom koji nismo htjeli znati ali jesmo tako je bolje za sve pricamo si price, usisavamo prozaicne isprike dok pijemo sekunde na sate kao da se drogiramo jedno drugim a nitko se ovdje ne opija, jer mozda bismo jednostavno saznali i vise nego sto bismo mogli podnijeti kada bi vrijeme iscurilo kao para vode koju bacam po ugljenu u nadi da ce znoj isprati proslost i znali smo nevine ruke sudbine postoje samo dok traje cudenje, nada pobija sve ono sto razum nalaze, ali hajde - tko jos vjeruje razumu kada kemijski mozes stvoriti raj kao u nekoj svetoj, finoj knjizi - prazne stranice, sitotisak, magla je ne pozivaj se na guttenberga, malo je drugacije zelim oprziti stopala o bistre rijeci koje jos ni rijecnici nisu izumili dok smo spavali ne poznajem sebe dovoljno da bih mogla povesti i mene i mene i tebe three's a crowd brojim zrnca svoje pustinje dok u daljini odmicu crvena svjetla prometa u prolasku koji nikada necu nauciti cijeniti uvijek cu ici za ili poslije stajanja, u momentu mira mozda nadem abakuse raznobojnih koraka od sad do nekad jedan, dva bojis se ne prihvacati ono sto nudim kao kretanje - mir mirovanje, u sebi koju ne znam nikada da je bila tu, ni ti ne znas za mene, trudis se da poznajes prepoznajes mijesanje slova abecede u sebi svojstvene nesmisle, da razumijes - prepisujes kako ostajem samo interpunkcija bez definicije, stani - prebrisi napisane slogove, prodaj posjecene vasare kao nikad ne dodiruj pero da ispricas usne ne citaj mi kraj, ne pisi mi epiloge, je ne me souviens rien est-ce qu'il faut oublier ou? |