nekad jos uspijevam poznati
tvoje oci kako se lome u svijeci koja se igra
pod kozom
nekad
osjetim tvoje zjene
kako me istrazuju pod slojevima ustaljenih zabrana
nekoc
kao da smo se negdje prije znali
prije nego smo
popili zajedno
zrak
proslih zelja za drugim svijetom koji nismo htjeli znati
ali jesmo
tako je bolje za sve
pricamo si price,
usisavamo prozaicne isprike dok
pijemo sekunde na sate kao da se drogiramo jedno drugim
a nitko se ovdje ne opija,
jer mozda bismo jednostavno saznali i vise nego sto bismo mogli podnijeti
kada bi vrijeme iscurilo kao para vode koju bacam po ugljenu u nadi da ce
znoj
isprati proslost
i znali smo
nevine ruke sudbine postoje samo dok traje cudenje,
nada pobija sve ono sto razum nalaze, ali
hajde - tko jos vjeruje razumu kada kemijski mozes stvoriti raj
kao u nekoj svetoj, finoj knjizi - prazne stranice,
sitotisak,
magla je
ne pozivaj se na guttenberga,
malo je drugacije
zelim oprziti stopala o bistre rijeci koje jos ni rijecnici nisu izumili
dok smo spavali
ne poznajem sebe dovoljno
da bih mogla povesti
i mene
i mene
i tebe
three's a crowd
brojim zrnca svoje pustinje
dok u daljini odmicu crvena svjetla prometa u prolasku
koji nikada necu nauciti cijeniti
uvijek cu ici
za ili poslije stajanja,
u momentu mira mozda nadem
abakuse raznobojnih koraka
od sad do nekad
jedan, dva
bojis se ne prihvacati
ono sto nudim kao
kretanje - mir mirovanje,
u sebi koju ne znam
nikada
da je bila tu,
ni ti ne znas za mene,
trudis se da poznajes
prepoznajes
mijesanje slova abecede u sebi svojstvene
nesmisle,
da razumijes - prepisujes
kako ostajem samo
interpunkcija bez definicije,
stani - prebrisi napisane slogove,
prodaj posjecene vasare
kao nikad
ne dodiruj pero da ispricas
usne