let u boji naopačke

pretinac iza crvenog semafora


- gdje ideš kada nestaješ?
- ne sjećam se.

kasno pred jutro ponestajalo mi je šibica da joj osvjetlim pamćenja.

- gdje ideš kada se skrivaš?
-


a znao sam da će doći tren kada ću razgovarati s tišinom.


______________

-gdje je?
-u rupi.
-gdje je rupa?
-u svijesti.
-gdje je svijest?
-u rupi.

______________



ponekad poželim spržiti vrhove prstiju bezvučnošću kože ispod vremena od vune, provući se zamrzlim venama do ulaza u pore sakrivene od neona razmišljenosti svagdana, pomislim donijeti malo zraka stijenkama zbijenim u prorede vakuma nedotaknutih knjiga istrošenih korica i oblijepiti milimetre prozirnosti o opne svoga tijela pa pipkati puno ispod praznog da pronađem prorez kojim umećem bezvrijeme koje nije i koje je...
ponekad zamislim da grebem svoju svijest kao lutriju i krzmam njene brane kojima se dijelim od sebe
na dijelove
koje samo zastranjelom osekom mogu spojiti u jedno...


i dok sam nijemo promatrao gluhu vještinu njenih prstiju kako razmeću svoje slojeve u jutro, nisam znao da li samo sanja
ili se nikada neće vratiti ista.




12.04.2005. utorak

- Gukni golube (3) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>