diftong
|
zjenice kao leteći tanjuri kradu mrak da ostanu crne ispod kapaka [vision extinguished] kakofonija flasheva sa periferije grč ili pokret [temperature: six degrees of separation - interpretations contradictive] bang bang bang pokret čestice poroznost vibracija levitacija nakon ove noći samo znoj. [commemorate the beat] |
tiptoe noise - golden gate
prerezali smo silencio kao tortu – deliciju, vršcima prstiju dotrajale glazure zamazali maske od tri dana, došlo je vrijeme da se ađnama pogledamo kroz slojeve odolijevanja i fiktivnih obrana ~ skini se, noć je topla ~ dodirujmo se nečim - bilo čim - svačim, skupimo preostale komadiće tišine na vrhove noseva i otpuhnimo ih preko ograde u more, da bude onaj zvuk, znaš – pljas! pljas! (nitko neće čuti) ~vrata novog horizonta su odškrinuta, hajdemo~ i nakon što se razgrnemo plaštova od hrabrosti otkrivamo se – riječima, mijenjamo ih: jedna za jednu, dvije za dvije, a onda mi pričaš dok te prvi val jutra ne ušutka bljeskom svjetla ~pomiješajmo trepavice u mraku i igrajmo na sreću~ oblutci pod mekoćom stopala poredali su se baš tako na mjestu gdje zemlja je okrugla. |
happy freelanced happy
srela sam čovjeka koji je bio ljubav - nekad još se sjećam, pili smo pivo i promjenili se malopuno: dovoljno isti - interaktivno drugačiji, pod pjenom prašine postajali smo čišći - treći sloj oprao je sadašnjošću, pričao je o odgovornosti zbog kompromisa, i kako tripuje na nespremnost za životnu spremnost, i kako bi se - još samo malo i samo ponekad - dirao virtuelno, da osjeti kako je smijati se neutišano prilika je u ponoć, i novi val, i brzina kroz prozor i na mene je čekao život? da! - jer ja sam NO 35 i smijem se naglas. |
softly sing pick up screams
poslije jebanja nema kajanja, rekao bi sad narod. a narod je obicno poprilicno pametan, premda bi se i to dalo prodiskutirati s obzirom na konkretne manifestacije u recentnoj povijesti. ali dobro - negdje u dubini dubina, negdje u onoj underlying point, narod je iznimno pametan. sto sigurno ima veze sa stoljecima rafiniranja misli i upraznjavanja metode pokusaj-pogreska; sto je isto tako posve i sigurno off the topic trenutno. dakle: nema kajanja. nema kajanja sto je jednom crno na bijelo, pred mojim krivo zakrivljenim lecama, na posudenom ekranu iznosenog laptopa, lijepo - stampano, na skoro pa materinjem jeziku pisalo da razlog lezi samo i cisto u nekoj "zajebanoj igri Urana". Nije dugo vidio skorpione pa se opio da se ne popisa od straha. skorpionima je bilo svejedno jer vole balalajke. i namirisu strah, sto ih zabavlja. tako je svima lijepo. svakom svoje. nastojim ici u tom smjeru. moje je samo da se necu kajati. nesto ce sigurno dobro izaci - mozda tek ili vec onda kad kosu prestanem farbati iz dosade, a pocnem iz potrebe koju si u danom trenutku ne mogu ni predociti, sto opet nema nikakve veze. ako zaustavimo sat kukavac, vrijeme ce prestati postojati. i ja cu se prestati buditi na vrijeme. i jednog dana cu sigurno biti zahvalna. and with that said... prije je uvijek bolje nego kasnije. i mnogo bolje nego nikad. |
loosen up ili neonski mjesec u banani
|
u potrazi za noci odlucili smo biti na vrhu svijeta - nasega ostaviti grad u klancu kojem pripada - i otici, jer more je nagrizlo povrsinu kisika i stislo grlo do opasno elipticnog kruga, polako, pod kocnicom upijali smo kurs bez sjevera, i raspeli svemir u podij za tango u tisini, kad shvatili smo da se sve na kraju svede na peglanje - osim ako nema struje, krijesnice su nam rekle kako dignuti sve trafostanice u zrak, i tada je mjesec oslijepio od vatrometa i pustio more da vrati nasa bila na zemlju. san pravednika, bilo bi stvarno blentavo peglati utorak. |
kad rakovi ustipnu more
|
nemir je pogresan dok se kuglice znoje, tek masa tijela oko stola dobitna je kombinacija potrebne su razdvojene razlicitosti da smo ravnovjesnost - povuci horizont da budemo kada se overdoziramo uzajamno sve ce postati prepuno nas otvor smo za viske prenapucenih misli mozemo li se preliti kroz jedno drugo? ljubomora na bliskost koju ne zelim, izmedju crvenog i crnog - crno je, zaigraj da sve izgubimo i smijemo se zelenkasto pritisni - mozda se i na nas okrene nocas ili sutra sedamnaest... za srecu je dovoljan odlazak u poznato, poljubi me prije nego ostavim taxi gol pred noc ne mogu zaboraviti kako prepoznajem svoju ulicu kad ostajes iza i kad opipam put sirocadi u tridesetsetdevet neargumentativna i mirna mogu sve, ako nakon sutra mjesec pojede sol. - a inace... inace smo, dragi, nadrapali ko zuti. - |
stop before you balance
and you must understand that both adventure and stability bare consequences; upon you is only to make the choice. omotana oko konopa vibrira u prostoru od vode riječ - zvučnost promatram, nijemo mirnost mira - nemirnost nemira zbrojnost da ne usfali - ničemu: crna je bijela i ostale - pitagora, nisi li pitao jednostavnost da ostane jednostavna kompliciranost uvijek postoji, željo-predrasudo, uvijek bježi, tišino kraljico, ono što najbolje znaš - ako - napusti ili slijepi čardak bez krova useli, samo tako ćeš biti sigurna, osim ako ne želiš avanturu. the time will digest opporunities to indulge in choices - but whatever you do - don't forget to burp. |
hallucinate myself
|
ukrala sam noc od dana, maskiranu u cvijet plavih latica i udobno smjestenu na zid upitala sto oduvijek zelim znati "hej noci, sto mislis o meni?" crna tisina tad je prokrvarila pod ostricom glupih i glupljih pitanja: noc ne zna da govori. |
|
disanje... duboko, naoštreno, rasplinuto, tanko, ciljano, propusno, potpuno, kristalno... disanje. put u prilične dijelove. potreba. put iz glave. ispucati balone iz akvarija. izmigoljiti drvene šarke u mastilo. eksplodirati lubanju u klimaks. silazak u stopala - odrezati nokte za uštedu na cipelama - popij žuljeve od poreza. natrag! povratak na isto nikad nije isti - vivisekcija mozga? - glad? - možda ima neki okus. - prošlo je vrijeme. - bljut bljut, ništa. - njak. zamrznuti do meksičkih tartufa. - ekspanzija ili kraj coca colom. izbor. jebena stvar. i samo disanje... samo disanje se ponavlja. |
tabani djeteta u preriji odraslog dana
|
tabula rasa - nečujnost kočnica na ledu asfalta: sekunda prostora tabula rasa - muzika razbijena u inju pogleda: staklo razdvaja tabula rasa - dječak koji se smije plastičnim zvukovima: tišina poznata tabula rasa - čovjek nevažan u svojoj važnosti: običan dan tabula rasa - žena čista u svojoj spremnosti: na život tabula rasa - ponoćni splet prijateljskih zglobova: pečat čovjeka podaj uvijek nanovo čisto platno srca kist nevina pera da šara slike svakog čudesnog dana |
noc obnazenih shvacanja
"nevjerovanje je dobra stvar" i sa tim se riječima potrošena noć bešumno oprostila od prozora. baš tad izblijedila sam na jastuku - nestala - samo da bih došla nova-novija, izmedju jučer i sad narasla neteška od ispuštenih prilika za spoznaju ispravnosti ili ne. vrijeme, ispravno ili ne - konceptualna činjenica - ne vraća se. ispravnost je u sebi – meni - koncept apstraktan u beskrajnoj razmedjenosti plahosti i usplahirenosti, u neopipljivosti svoje usputne kritičnosti, u simbolici interakcija unutarnjeg i vanjskog - ispravnost upire sa obje strane opne koja me drži da se ne rasprsnem u eter i postanem zvijezda u noći svetog lovre, srušena samo da izvede formalni susret neke nade i neke želje - do neke iduće. ispravnost je posve perceptivna. u kanalu izmedu oka i kapka, provodim režim noći kao katarzičnu vježbu odvajanja od zahtijevanja–vjerovanja - postajem slikar kamikaza utopljen pod površinu podloge da bez zraka halucinira mostove u boji do nedohvatnih kvadranata; u kanalu izmedu vidljivog i nevidljivog, provodim režim noći kao kleinovsko tijelo koje se manično razbacuje okvirima, ne bi li se komadićima drva pod kožom jednom podsjetilo da je i takvo bilo - plesač sam rekvijema spontano abortiranih otežavajućih okolnosti i akrobata slobode na slobodu od uvjetovanja, uvijek i svagdje; u kanalu izmedju misli i djelovanja, u sprovedenosti režima oslobodjanja noći od prozora, do neba saliven totem nevjerovanja. u oporosti insensa koji putuje sobom ona izvodi ritual brisanja preostalih crtica isprekidane povezanosti - i bira lakoću poroznosti dima koji postaje glas nečujnih daljina - i ona kao suha zemlja - ona lagana, odvaja se od čestica vode u zrak. |
after party cabaret
|
imam savrsen plan, da nam sunce bude u ledja, ti, ja, piazzola - jug juzno od juga pred povratak igra nepostojanosti svemira vrijeme koji ne poznaje nasa tijela izazvat cemo na orgije trajanja zelis li kusati euforiju granja koje mirisom prelazi cestu? nepotrebna pitanja neupitana vodimo ljubav svijeta u prolazu - jezera kapi znoja postat ce dio stranca grada rasutost pozudnog korijenja u glatkoci djecijeg izraza lica obuhvacamo cjelinu napuklim prstima, raspolovljene polutke neba sky fractioned, reflected, diamonds? |
how to dismantle an atomic bomb
|
na dva: napamet. ------------ nagonski. na četri: odgovornost.ustrojenost. ---------------------------------- nemir.eksperimentalnost. na osam: kutovi usana.letargija.rukovanje.nedosanjanost. --------------------------------------------------------------- rubovi pleksusa.hahaha.stopala.neprestanost. na šesnaest: funkcija.bijeg.smisao.ritmika.krugovi.govor tijela.ekran.statika. ---------------------------------------------------------------------------------- dijete.trka.šarenilo.interpunkcija.mreža.kemija.vodopad.seizmika. na n: uputstva. -------------- upotreba. it is actually quite simple. it is all very, very simple. |
Jardin Chinois: freedom of baggage
... Zvonilo je na pokret. Koraci dohvaćeni tvojim glasom, vitlamo se u lovu na osjećaj dok hvatamo krila posljednjeg aviona ka lomovima krhkosti posivjele od ustajalih mirisa dobro uštimane obrane. Izloži se. Preskačem neokaljane stepenike u trku tebi što okajavaš naglosti – otkup oprosta za staklo provučeno između bijelih linija, istina je prozirna, vrijeme je za rez. dramaturška pauza / poanta: napetost - bez napetosti oslikaj ovaj put kapljicama krvi refleksija boli nek bude crvena kao nota odbijena o šoferšajbu Odvezujemo krajeve naših štapova i utapamo posljednje dahove da poklopimo dva na dva - gasom gazim vrijeme, moje noge lete – muzikom zaglušuješ procjene, tvoje ruke odlaze; protiv motiva umiranja trave jurimo preko naučenih reakcija, hajde - prolazimo prebrzo pokraj nesmišljenih objašnjenja koja ne možemo sročiti bez zraka koji žrtvujemo za samo ovaj pokušaj udaha da se spasimo od blijedila, jurim juriš, znaš tko smo. Ti si nestabilnost stabilnosti. Ja sam nestabilnost stabilnosti. Porodimo se. Zaboravljamo zaokret za stoosamdeset i zaobilazimo kolone nekih drugih granica, preko najvišeg brda brišemo dopuštene brzine vodenom parom – vjetar pere nas nizbrdo, i ništa osim žutike i sunca, ne vidimo ništa od buke naših srca snažne bezvučnih pedest tisuća okretaja u zagrljaj sretnijeg susreta. Smijemo se dok naši koferi ostaju iza nas. Hahahahahahaha. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.