prerezali smo silencio kao tortu – deliciju, vršcima prstiju dotrajale glazure zamazali maske od tri dana, došlo je vrijeme
da se ađnama pogledamo kroz slojeve odolijevanja i fiktivnih obrana
~ skini se, noć je topla ~
dodirujmo se nečim - bilo čim - svačim, skupimo preostale komadiće tišine na vrhove noseva i otpuhnimo ih preko ograde u more,
da bude onaj zvuk, znaš – pljas! pljas!
(nitko neće čuti)
~vrata novog horizonta su odškrinuta, hajdemo~
i nakon što se razgrnemo plaštova od hrabrosti otkrivamo se – riječima,
mijenjamo ih: jedna za jednu, dvije za dvije, a onda mi pričaš dok te prvi val jutra ne ušutka bljeskom svjetla
~pomiješajmo trepavice u mraku i igrajmo na sreću~