prerezali smo silencio kao tortu – deliciju, vršcima prstiju dotrajale glazure zamazali maske od tri dana, došlo je vrijeme da se ađnama pogledamo kroz slojeve odolijevanja i fiktivnih obrana ~ skini se, noć je topla ~ dodirujmo se nečim - bilo čim - svačim, skupimo preostale komadiće tišine na vrhove noseva i otpuhnimo ih preko ograde u more, da bude onaj zvuk, znaš – pljas! pljas! (nitko neće čuti) ~vrata novog horizonta su odškrinuta, hajdemo~ i nakon što se razgrnemo plaštova od hrabrosti otkrivamo se – riječima, mijenjamo ih: jedna za jednu, dvije za dvije, a onda mi pričaš dok te prvi val jutra ne ušutka bljeskom svjetla ~pomiješajmo trepavice u mraku i igrajmo na sreću~ oblutci pod mekoćom stopala poredali su se baš tako na mjestu gdje zemlja je okrugla. |