...
Zvonilo je na pokret. Koraci dohvaćeni tvojim glasom, vitlamo se u lovu na osjećaj dok hvatamo krila posljednjeg aviona ka lomovima krhkosti posivjele od ustajalih mirisa dobro uštimane obrane. Izloži se.
Preskačem neokaljane stepenike u trku tebi što okajavaš naglosti – otkup oprosta za staklo provučeno između bijelih linija, istina je prozirna, vrijeme je za rez.
dramaturška pauza / poanta: napetost - bez napetosti
oslikaj ovaj put kapljicama krvi
refleksija boli nek bude crvena
kao nota odbijena o šoferšajbu
Odvezujemo krajeve naših štapova i utapamo posljednje dahove da poklopimo dva na dva - gasom gazim vrijeme, moje noge lete – muzikom zaglušuješ procjene, tvoje ruke odlaze; protiv motiva umiranja trave jurimo preko naučenih reakcija, hajde - prolazimo prebrzo pokraj nesmišljenih objašnjenja koja ne možemo sročiti bez zraka koji žrtvujemo za samo ovaj pokušaj udaha da se spasimo od blijedila,
jurim
juriš,
znaš tko smo.