let u boji naopačke

Jardin Chinois: freedom of baggage



...
Zvonilo je na pokret. Koraci dohvaćeni tvojim glasom, vitlamo se u lovu na osjećaj dok hvatamo krila posljednjeg aviona ka lomovima krhkosti posivjele od ustajalih mirisa dobro uštimane obrane. Izloži se.

Preskačem neokaljane stepenike u trku tebi što okajavaš naglosti – otkup oprosta za staklo provučeno između bijelih linija, istina je prozirna, vrijeme je za rez.

dramaturška pauza / poanta: napetost - bez napetosti

oslikaj ovaj put kapljicama krvi
refleksija boli nek bude crvena
kao nota odbijena o šoferšajbu


Odvezujemo krajeve naših štapova i utapamo posljednje dahove da poklopimo dva na dva - gasom gazim vrijeme, moje noge lete – muzikom zaglušuješ procjene, tvoje ruke odlaze; protiv motiva umiranja trave jurimo preko naučenih reakcija, hajde - prolazimo prebrzo pokraj nesmišljenih objašnjenja koja ne možemo sročiti bez zraka koji žrtvujemo za samo ovaj pokušaj udaha da se spasimo od blijedila,
jurim
juriš,
znaš tko smo.

Ti si nestabilnost stabilnosti.
Ja sam nestabilnost stabilnosti.
Porodimo se.

Zaboravljamo zaokret za stoosamdeset i zaobilazimo kolone nekih drugih granica, preko najvišeg brda brišemo dopuštene brzine vodenom parom – vjetar pere nas nizbrdo, i ništa osim žutike i sunca,

ne vidimo ništa od buke naših srca snažne bezvučnih pedest tisuća okretaja u zagrljaj sretnijeg susreta.
Smijemo se dok naši koferi ostaju iza nas.
Hahahahahahaha.

03.05.2005. utorak

- Gukni golube (8) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>