let u boji naopačke

softly sing pick up screams










poslije jebanja nema kajanja, rekao bi sad narod. a narod je obicno poprilicno pametan, premda bi se i to dalo prodiskutirati s obzirom na konkretne manifestacije u recentnoj povijesti. ali dobro - negdje u dubini dubina, negdje u onoj underlying point, narod je iznimno pametan. sto sigurno ima veze sa stoljecima rafiniranja misli i upraznjavanja metode pokusaj-pogreska; sto je isto tako posve i sigurno off the topic trenutno.

dakle: nema kajanja. nema kajanja sto je jednom crno na bijelo, pred mojim krivo zakrivljenim lecama, na posudenom ekranu iznosenog laptopa, lijepo - stampano, na skoro pa materinjem jeziku pisalo da razlog lezi samo i cisto u nekoj "zajebanoj igri Urana". Nije dugo vidio skorpione pa se opio da se ne popisa od straha. skorpionima je bilo svejedno jer vole balalajke. i namirisu strah, sto ih zabavlja. tako je svima lijepo.

svakom svoje. nastojim ici u tom smjeru. moje je samo da se necu kajati. nesto ce sigurno dobro izaci - mozda tek ili vec onda kad kosu prestanem farbati iz dosade, a pocnem iz potrebe koju si u danom trenutku ne mogu ni predociti, sto opet nema nikakve veze. ako zaustavimo sat kukavac, vrijeme ce prestati postojati. i ja cu se prestati buditi na vrijeme. i jednog dana cu sigurno biti zahvalna.

and with that said... prije je uvijek bolje nego kasnije. i mnogo bolje nego nikad.

24.05.2005. utorak

- Gukni golube (13) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>