|
u potrazi za noci odlucili smo biti na vrhu svijeta - nasega ostaviti grad u klancu kojem pripada - i otici, jer more je nagrizlo povrsinu kisika i stislo grlo do opasno elipticnog kruga, polako, pod kocnicom upijali smo kurs bez sjevera, i raspeli svemir u podij za tango u tisini, kad shvatili smo da se sve na kraju svede na peglanje - osim ako nema struje, krijesnice su nam rekle kako dignuti sve trafostanice u zrak, i tada je mjesec oslijepio od vatrometa i pustio more da vrati nasa bila na zemlju. san pravednika, bilo bi stvarno blentavo peglati utorak. |