i negdje između dvije galaksije zastale pred sabijanjem mjeseca u jedan posve iskrivljen paralelogram pronaći ću liniju tvoga dlana kako krivuda između zvijezda koje još nismo zapisali u nebo premda smo vidjeli mrak već nebrojeno puta opet smo propustili taj mali detalj sjaja gle! iskri noć pod tvojim prstima i sakrivam miris mog zapešća pod tvoj nokat prešutano si donosimo uzdahe tek smišljene mliječne staze, negdje drugo - ili ovdje mogli bismo brojati kapljice kiše zapele u rascvale krošnje, i mogli bi se dirati srcima otvorenim za dodire, mogli bi crtati neku harfu između dva neba razapeti strune i klackati se izmedu dura i mola i pauze koliko ključeva imaš za ovaj ples? baš tu, u vršcima prstiju na nogama čuvam jedan pokret za tebe da opkolimo kapljicu kiše kao horizont zaokružen oko zemlje. |