i negdje
između dvije galaksije
zastale pred sabijanjem mjeseca
u jedan posve iskrivljen
paralelogram
pronaći ću
liniju tvoga dlana kako krivuda
između zvijezda koje još nismo zapisali
u nebo
premda smo vidjeli mrak već
nebrojeno puta
opet smo propustili taj mali detalj
sjaja
gle!
iskri noć pod tvojim prstima
i sakrivam
miris mog zapešća
pod tvoj nokat
prešutano si donosimo
uzdahe tek smišljene
mliječne staze,
negdje drugo - ili ovdje
mogli bismo
brojati kapljice kiše zapele u rascvale krošnje, i mogli bi se
dirati srcima otvorenim
za dodire,
mogli bi
crtati neku harfu
između dva neba razapeti strune i klackati se izmedu
dura i mola
i pauze
koliko ključeva imaš za ovaj ples?
baš tu,
u vršcima prstiju na nogama
čuvam
jedan pokret za tebe
da opkolimo
kapljicu kiše kao
horizont
zaokružen oko
zemlje.
Post je objavljen 05.04.2005. u 02:11 sati.