mehaginakci

utorak, 17.11.2020.

Iz dnevnika:Kaštel

Neki dan gledam dokumentarac o novogradnji tj.savremenim zgradama i jedan arhitekta tvrdi kako je to sve sad toliko kvalitetno odrađeno da jači zemljotresi novim zgradama ne mogu ništa. Pa sad, ne znam. Živim u novogradnji. Komšiju fino čujem kad zove kera u krilo. Čujem kako diše. Sluša hard rock. Znam šta jedu po mirisu koji dođe ovamo do mene, ali ne znam i ne želim da znam šta bi se desilo da nas stvarno pogodi jači zemljotres. Malo me postrah.

Ležim ja tako i razmišljam. Kako je to moguće da je ova novogradnja bolja od starogradnje, kako tvrdi onaj arhitekta? Pa one drevne građevine koje sam vidjela u Perzopolisu-Iran i u Karnaku -Egipat, ono je preživjelo ko zna koliko zemljotresa pa se nije srušilo. Pa Pompeji u Italiji-preživjeli vuklan i skoro su cijeli...Kažu oni koji pamte kad se u Skoplju treslo 1963 godine da je sve poravnilo sa zemljom. Samo je jedna zgrada ostala čitava, ništa joj falilo nije. Vlast se digla tražit ko je pravio zgradu, odakle je taj, ko je taj...kad....arhitekta zgrade u zatvoru. Tadašnja vlast ga osudila jer je previše utrošio materijala u zgradu pa su mislili da je pronevjerio novac. Mene jeza obuze dok ovo tipkam. Kako je istina nepobjediva!

A danas se prave zgrade od papira. Meni bar tako to izgleda. Evo naprimjer moja gdje ja živim. A ovo pominjem jer hoću da napišem nešto o jednoj od najstarijih građevina koja dokazuje franjevačku prisutnost u Bosni i Hercegovini. Zub vremena je nije totalno uništio. Postoji i dalje i svjedoči o prošlosti.

Nalazi se na obroncima planine Zahor, skrivena u šumi ispod vidikovca –najviše tačke pomenute planine. Dakle, od vidikovca, ima neobilježen puteljak kroz šumu koji vodi dole do Kaštela, kako ga zovu stari grad. Kaštel zapravo predstavljaju tri pećine sa otvorima, a u jedan otvor može stati 40-50 ljudi. Prema predanju, u pećinama su se skrivali fratri od ljutih Turaka, na čelu s fra Anđeom Zvizdovićem. Jednog dana fra Zvizdović je sišao odatle u Milodraž da primi, kao predstavnik bosanskih franjevaca, 1463. godine, od Sultana Muhameda II povelju zvanu Ahdnama. Njome im je omogućeno slobodno obavljanje vjerske službe.

O Kaštelima postoje mnoge priče i legnede, a o kojima najviše pričaju stanovnici iz okolnih sela. Oni kažu da se u kamenu nalazila velika alka za koju su navodno vezani brodovi kad je nekad davno bilo more. Drugi pak tvrde ako je zaista postojala alka onda je ona najvjerovatnije služila za penjanje po stijeni do ulaza u pećinu.

Ovo mjesto je posebno po svemu. Tu turista ni slučajno ne može zalutat. Mora otić maksuz. I malo ljudi zna da ovo postoji. Sad znate i vi.

To je bila priča o Kaštelama, a evo kako izgledaju: