mehaginakci

nedjelja, 08.11.2020.

Planina Zec (vrh Matorac 1871 m n/v)

Ja sam apokapopolitična. Ta riječ ne postoji. Ja sam je izmislila. To znači da nemam blage veze o politici. Niti volim političare. Političari ništa ne rade što je u moju korist, osim, kad god su izbori u našoj državi, putevi se asfaltiraju. Ova sveukupna svjetska situacija mi ne miriše dobro. Rekla bih čeka nas teška recesija, pa ne znam zašto ne grade fabrike umjesto asfalta, što rekao jedan ekonom, jer ko će voziti po tim putevima, ako upadnemo u krizu? Meni ne trebaju putevi široki sa šest traka, meni su dovoljne i kozije staze. Ja mogu pješke što se mene tiče, ali kako će lejdis end džentlmen from Pariz? Imam brigu. Od brige mi se prazni želudac. Idem u kuhinju. Čokolešnik na tebe je red. To jedem jer sam na dijeti. Umjesto kolača. Čokolešnik je pun vitamina B kompleksa. Shvatila sam da vitamin B kompleksa ima kompleks , zato što nije vitamin A. Malo šale, a sad ozbiljno...Dok svi nabavljaju brašno iz straha zbog moguće gladi, ja nabavljam čokolešnik.

Ali to nije tema moje današnje emisije. Današnja tema je kao i obično?Pogodite?! Šta? Nije teško pogoditi...

Danas smo isli na Zec planinu na vrh zvani Matorac (1871 mn/v) i to od skijališta Brusnica. Poslije smo produžili do vrha Vran kamen koji je tu-blizu par metara. Na Zec planini raste bosanskohercegovački endem bijelo vraničko zvonce. Planina je jako lijepa. Ima fino obilježene staze i na vidikovcima postavljene klupe. Na njenim obrnicama nalazi se utvrda i ljetnikovac bosanskih kraljeva Kozograd. To sam nekad prije par godina posjetila. Ostalo je samo par suhozida, neka stijena i to je sve.
Inače Zec pripada skupini planina koje pripadaju Vranici. Podno ove lijepe planine izvire rijeka Vrbas.

Dan nas je poslužio, hoću reći bio je lijep. Planina je dozvolila da se popnemo na nju. Podarila nam je kao i uvijek vidike, širine ,dubine, boje i ljepotu koja oduzima dah. Priroda je tako veličanstvena, da me svaki put iznova fascinira, kad se popnem na vrh neke planine. Imam zahvalnost što je osjećam, što je volim, što je vidim i što spoznajem njene vrijednosti.Zar to nije divan dar od Boga?

I tako...Sve se istovremeno dešavalo kada je Zagor Te Nej ili njegovo drugo ime od kojeg svi neprijatelji strepe „Duh sa sjekirom“ iznenađeno poviknuo kad je ugledao indijance kod Hadžića: