Kinematički grad

Večera za 9

Kako sam već spomenuo prošli put, u utorak je bio moj red za kuhanje i društvu sam odlučio predstaviti pitu krumpirušu i burek (pita s mesom).

No, kako pitu nikad u životu nisam pokušao pripremiti, morao sam nazvati majku u Bosnu i provjeriti proceduru.

Na moje veliko iznenađenje, u jednom od trgovačkih centara u gradu, našao sam kore za pitu, uvezene iz Bosne i Hercegovine.

Svi potrebni sastojci su bili spremni i moj kulinarski eksperiment mogao je početi.

Prvi i zapravo najteži dio bio je oguliti i izrezati krumpir na sitne kockice, za što mi je bilo potrebno cijelih sat vremena. Prijatelj Jiri iz Češke mi je pomagao slagati krumpir i meso u kore i motati ih.

Nekoliko Austrijanaca koji su se tada zatekli u kuhinji začuđeno su promatrali što spremamo.
Kasnije je sve išlo po planu, iako sam ja cijelo vrijeme bio nervozan i u strahu da nešto ne krene po zlu. No, na sreću, nisam izazvao nikakav požar, i uspio sam nahraniti devetero ljudi.

Ali sada imam mali problem jer, pita im se jako svidjela i moram je opet pripremiti, na što sam i pristao, ali pod uvjetom da netko drugi oguli i isječe krumpir.

P.S. Hvala mojoj majci na receptu.

Pozdrav iz Železnog,
Josip.

Svake druge srijede na blogu ćemo objavljivati prezentacije turističkih destinacija studenata koji su ih predstavljali kao dio studijskih obaveza u sklopu kolegija Turistička geografija pod mentorstvom asistenta mr. sc. Nikole Vojnovića.

Za početak, studentica Katja Bistrović predstavlja New York.

NEW YORK Prezentacija

Što se to kuha u Eisenstadtu?

Pozdrav svima! Ovoga puta o tome što se može naći na jelovnicima studenata u Eisenstadtu. Prvo o hrani koja se može pojesti izvan doma. Zasigurno najpoznatiji domaći specijalitet jest Bečki odrezak. Kako sam u Austriji već tri mjeseca, mislio sam da je vrijeme da provjerim da li je taj odrezak zaista dobar koliko ga hvale.

Prekjučer smo ponovno posjetili Beč, pa je to bila prava prilika za isprobati Wiener Schnitzel. U restoranu u samom središtu grada za 8 eura pojeli smo solidnu porciju kuhanih krumpira s ne tako velikim odreskom kako su mi pričali. Bečka šnicla u Beču, nije zapravo mnogo bolja od one u pulskoj menzi.

No, vratimo se mi u Eisenstadt. Prije nekoliko dana nas je deset Hrvata, koliko nas trenutno boravi u domu, otišlo na večeru u azijski restoran u centru mjesta. Prvi problem bio je kako naručiti hranu. Jelovnik je s nazivima na kineskom jeziku, a ljubazna konobarica nije dobra s engleskim. No, uspjeli smo se nekako dogovoriti i nakon dvadesetak minuta, stigla je hrana na stol. Meso od patke, neprepoznatljivo šareno povrće, gljive neobičnog izgleda, i naravno riža kao prilog. Sve jako začinjeno i fantastičnog ukusa, ocjena pet!

Ipak, s "Erasmusom" se ne može baš svaki dan jesti u restoranima pa postoje i jeftinija rješenja. Najbolji kebab u gradu može se naći kod Benjija, ali kada nemamo vremena za kuhanje ili odlazak do grada, tu je smrznuta pizza iz Lidl-a. Nakon 15 minuta u pećnici, pripremljen ručak bez puno truda.

Najbolje je ipak kada imamo vremena, što je najčeščće navečer, skupimo se u kuhinji i sami kuhamo. Jučer je tako Adrian pripremio svoj specijalitet, španjolski omlet, jaja s krumpirima i lukom. Dan prije, Plamena je kuhala bugarski vegetarijanski meni, tikvice sa sirom, jajima i jogurtom.

Za desert je, uz pomoć Stephanie iz Kalifornije, napravila američke kekse.

Večeras je red na meni da kuham, pa ću po prvi put u životu pokušati napraviti pitu od krumpira. Držite fige!

Josip Balta

Danas ćemo predstaviti Turističku zajednicu Fažane, ili kako je domaće stanovništvo od milja zove Najlipše misto na svitu.

Fažana je malo ribarsko mjesto nasuprot Nacionalnog parka otočja Brijuni, koje je uvelike odredilo njenu povijest i razvitak. Fažanski kanal štiti je od snažnih morskih oluja, dok okupana suncem i s jednim od najljepših prizora zalaska sunca u Hrvatskoj, pretstavlja nam se skromno i samozatajno, ali živo i veselo. Njen naziv mnoge podsjeća na pojam fazana, poljske ptice ili pak lončarstva. U rimsko doba u Fažani je od velike je važnosti bila proizvodnja amfora, no ponajviše je bila poznata po izvrsnom ulju i vinima.

Razvitak turističke zajednice Fažane u mnogome se pripisuje proglašenjem Brijuna nacionalnim parkom 1983. godine. Prije tog trenutka od 1947. kada je maršal Josip Broz Tito odabrao otočje kao jednu od svojih rezidencija, Fažani se uvelike određuje budućnost i način razvijanja. Ona postaje zatvorenom zonom za strance što određuje skučene prostore njena prosperiteta. Gosti otoka bili su isključivo poznati vladari, glumci, politički lideri, gospodarstvenici, umjetnici, kultne ličnosti. Tek se nakon 1983. godine otvara turistima iz čitavog svijeta.

Promjene koje su uslijedile tijekom devedesetih, postavljaju Fažanu, kao i otočje Brijuni, na važno mjesto u hrvatskom turizmu, zbog mnogih svjetskih i europskih političkih i gospodarskih summita. Najzanačajniji trenutak u novijoj fažanskoj povijesti zabilježen je 2001. godine kada je Fažana postala općinom.

Zanimljivost Turističke zajednice Fažane je što se, osim promocijom mjesta i njegovih kapaciteta u svijetu, bavi i osmišljavanjem prostornog plana općine Fažana. Turistička zajednica je oduvijek htjela stvoriti brend po kojem će mjesto biti prepoznatljivo široj javnosti. Njena se koncepcija u osnovi temelji na promociji mjesta kroz „plavu kraljicu“ - Sardelu.

Tu se ubrajaju projekti kao što su Cesta sardela i Park sardela, dok je projekt Mala ribarska akademija postao prepoznatljiv širom Europe. Projekt Cesta sardela je na prijedlog Turističke zajednice postala dio fažanske rive koja se lako prelazi pješice, a na njoj su smješteni ugostiteljski objekti s cijelog područja općine Fažana. Oni u svojem meniju tokom cjele godine nude razna jela svježe plave ribe, hraniteljice mediterana, jednostavne, ukusne, sardele.

Mala ribarska akademija sardela je ciklus manifestacija koja traje od 1. svibnja pa do početka kolovoza. U školi soljenja sardela sudionici uz pomoć stručnjaka uče kako se sardele sole, čiste i slažu u limene kutije u kojima ih se čuva tri mjeseca. Napokon, dočekaju se svima poznate „slane sardele“ . U posljednjem se ciklusu manifestacije pod nazivom Ča ribari znaju proglašava pobjednik u soljenju sardela.

Ono što razlikuje Fažanu od ostalih primorskih gradova je uređenost mjesta u koje se aktiviralo i domaće umjetnike koji su svoj talent iskazali skulpturama. Uz financijsku pomoć Turističke zajednice Fažane i Općine Fažana, 2006. je godine otvoren Park Sardela. To je skulptorska promenada čiji su prvi radovi postavljeni na godinu otvorenja Parka.

Umjetnost u ovom malom mjestu zauzima važnu ulogu, kipari, dizajneri, i profesori umjetnosti uvijek su bili voljni uložiti svoje vrijeme i znaje u organizaciji raznih ljetnih kulturno-umjetničkih manifestacija. Primjer umjetničke osviještenosti općine je ta što se tokom cjele godine u prostorijama Turističke zajednice održavaju razne izložbe, uključujući one Dječjeg vrtića Sunce i O.Š. Fažana. Za takve projekte kakve je Turistička zajednica Fažana ostvarila u promociji svojega mjesta zaslužila je nagradu Turističke zajednice Istarske županije „Zlatna koza – Capra d´oro“ 2004. godine za projekt Ribarska akademija Sardela te 2006. godine za projekt Park Sardela.

Jedan od glavnih pokretača fažanskog turizma je naravno i privatni smještaj kojeg svakako ne nedostaje u Fažani, Valbandonu i na Šuridi. Ne manjka ni kampova; tu su Bivillage i kamp Pineta u perojskoj šumi. Nastoji se ponovno aktivirati i obnoviti jedini hotel u mjestu, „Hotel Fažana“ čiji su imovinsko pravni odnosi još nedeifinirani nakon raspada Jugoslavije. Svakako, strateška pozicija koju zauzima ne ostavlja ravnodušnog nijednog prolaznika, koji se sigurno tada zapita što je dovelo do napuštanja takvog jednog predivnog objekta.

Na razvitak fažanskog turizma i tako turističke zajednice utjecalo je u zadnjih desetak godina širenje područja urbaniziranog zemljišta. Naime stvorili su se uvjeti za veći broj iznajmljivih kapaciteta, a s druge strane velike neurbanizirane površine počele su se ponovno kao nekada popunjavati sadnicama mladih maslina i brojnih vinograda koji prodajom maslinovog ulja i vina uvelike potpomažu budžetu lokalnog stanovništva.

Cilj Turističke zajednice Fažane je promocija mjesta u svijetu, pazeći pritom na to da se povećanjem broja gostiju ne prilagođava previše njihovim potrebama, nego da ih upoznaje sa svojim kulinarskim, prirodnim i ljudskim bogatstvom. Pohvalno je svakako što je to malo ribarsko mjesto uspjelo zadržati svoj stil maloga mjesta, duh starih uličica i osjećaj pripadnosti stanovništva.

Katarina Dobrić-Dabić

U srijedu, 17. studenoga, u svečanoj dvorani Tone Peruško, s početkom u 9:00 sati počinje znanstveni skup Drugi asistentski dan. Program će započeti uvodnom riječju rektora Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, prof. dr. sc. Roberta Matijašića.

Cijeli dan trajat će zanimljiva predavanja u obliku kratkih, desetominutnih prezentacija širokog spektra tema. Neke od njih su: Umjetnost između kreativnoga i stvaralačkoga: analiza i perspektiva, Ideologija i glazba: pulski glazbeni život 20. stoljeća, Primjena indikatora održivog turizma na primjeru unutrašnje Istre, Govorničke vještine javnoga nastupa, Tehnike i kriteriji multimedijskih prezentacija.

Teme će izlagati asistenti, viši asistenti, predavači i profesori s: Odjela za obrazovanje učitelja i odgojitelja, Odjela za humanističke znanosti, Odjela za kroatistiku, Odjela za studij na talijanskom jeziku, Odjela za glazbu, Odsjeka za povijest, Odsjeka za romansku i klasičnu filologiju te s Interdisciplinarnog studija Kultura i turizam.

Popis tema, plan programa i raspored predavanja možete pogledati na: Program

Prošao je još jedan dugi tjedan u Eisenstadtu, tjedan s lošim vremenom, napornim predavanjima, i jednim ispitom koji vjerojatno neću proći.
Stoga sam jučer trebao odmora, uzeo svoj fotić i otišao u obilazak mjesta... Na početku je bilo jako maglovito, odnosno normalno jesensko vrijeme u Železnom, i mislio sam, ništa od fotkanja danas.
No, nakon pola sata, iz magle se iznenada pojavilo sunce. Tmurni Eisenstadt je odmah postao mnogo ljepše, čarobnije mjesto.

Evo kako je izgledao jučer:

Studenti, sada druge godine Kulture i turizma: Andreas Zilli, Bermin Puljić, Elvis Butković, Saša Pokos i Saša Lautaš izradili su prošle akademske godine film kao projekt u okviru kolegija Istraživanja u kulturi i turizmu pod mentorstvom asistentice Nataše Urošević.

Riječ je o filmu koji tematizira neiskorišenost napuštenih prostora bivših pulskih vojarni Monumenti i Muzil.

Vojarne - Monumenti i Muzil from Tijana on Vimeo.

U ovoj prezentaciji izdvojeni su isječci iz knjige Majde Rijavec Psihologija pozitivnog mišljenja.

ČUDA SE IPAK DOGAĐAJU

Veoma dobra vijest, ali i reklama, kako za Istru, tako i za cijelu Hrvatsku – Lonely Planet, jedan od najpopularnijih svjetskih vodiča za putovanja za 2011. godinu uvrstio je Istru na visoko drugo mjesto najljepših svjetskih destinacija!



Naime, krajem listopada Lonely Planet je objavio Top 10 listu najpoželjnijih turističkih regija-destinacija kojom popularizira manje poznata, ali jednako lijepa i posjeta vrijedna mjesta.

Prvo mjesto zauzeo je Sinaj, a nakon Istre na ljestvici su
se našli otok Marquesas (Južni Pacifik), Kapadokija (Turska), Westfjords (Island), Šetlandsko otočje (Škotska), Veliki koraljni greben (Australija), Zapadna obala SAD-a, Patagonija (Čile) te otoci Gili (Indonezija).

Istra je opisana bogatom gastronomskom ponudom, idealnim klimatskim uvjetima, mnogobrojnim festivalima te raznim atraktivnostima poput amfiteatra, Brijuna, Motovuna, maslinovog ulja i tartufa.

Sigurno je da će uvrštenje Istre na ovu svjetski poznatu listu, nju približiti velikom broju ljudi i potaknuti ih da doputuju vidjeti ljepote koje im nudi.

Cijelu Top 10 listu, kao i detaljan članak o Istri možete pogledati na web stranici Lonely Planet

Teški dani



Još jednom pozdrav iz hladnog i kišnog Železnog grada!

Prošli je tjedan bio prazan i dosadan. Petak i subota posebno. Dva dana najdosadnijih predavanja od kada sam tu... jedva sam ih preživio. Petak od 9:30 do 17:00 sati u učionici; subota repriza petka.

A da stvar bude još i gora, vremenske prilike su bile najljepše u posljednjih mjesec dana.

Mislio sam, možda je problem u meni, jer razumijem 1%, možda 2% onoga što profesoricaa govori. No, pogledavši kolege oko mene koji vrlo dobro razumiju njemački, shvatio sam da nisam ja u pitanju. Profesorica se zaista trudila, ali nije imala nikakve šanse zainteresirati nas za to pasivno teoretsko predavanje. O čemu je bilo govora na predavanju? O komunikaciji, postavljanju pitanja, o drugačijem načinu na koji muškarci razmišljaju, ne znam ni sam. Ništa novo, ništa zanimljivo.

Na kraju dana profesorica nas pita, što smo naučili. Hm, razmišljam hoću li biti iskren i reći da nisam ništa naučio, da su ovo bila dva najduža i dana u Eisenstadtu, da sam isfrustriran i bijesan jer sam dva sunčana dana od jutra do mraka proveo u zatvorenome. No, nije preporučljivo izravno i otvoreno razgovarati s Austrijancima. Oni su uvijek smireni i pristojni pa sam odlučio to biti i ja. Ipak sam njihov gost, a kod te iste profesorice imam još nekoliko predmeta.

Kako god, trebao sam brzo smisliti odgovor jer je došao red na mene. Odgovaram, naravno, na engleskom. Pa znate, predavanje je bilo jako zanimljivo, trudio sam se pratiti, ali moj njemački, znate, teško mi je... danas sam naučio slušati!

Jučer je dvadesetak studenata druge godine studija Kulture i turizma u organiziranom studijskom posjetu masovnim medijima posjetilo redakcije RegionalExpressa, Radija Maestral te Hrvatske televizije studija Pula.
Studijski je posjet ostvaren kao dio nastavnog programa obaveznog
kolegija Odnosi s medijima.

Cilj studijskog posjeta jest da se studenti upoznaju s načinom rada u novinarskim redakcijama iz prve ruke te da, kao budući djelatnici kulture i turizma koji će raditi i dio poslova na odnosima s medijima, saznaju: što novinari od njih očekuju, koji je naučinkovitiji način za komunikaciju s novinarima, koji je produkcijski proces u pojedinoj redakciji, koji su najčešći kanali komunikacije s novinarima i urednicima te koje primjerene oblike instrumenata za odnose s medijima preferiraju pojedini masovni medij.

Upravo je stoga studijski posjet bio zamišljen na način da studenti upoznaju različite vrste novinarskih redakcija te saznaju više o procesu rada u: tisku, na radiju, televiziji i Internetu.

Gradska knjižnica i čitaonica Pula od 2009. godine radi na projektu digitalizacije zavičajne građe. Ovaj projekt veoma je važan za očuvanje i zaštitu kulturnog naslijeđa. Budući da je cijeli projekt virtualan, dostupan je širokom krugu javnosti i omogućava pristup svima, bez obzira gdje se nalaze.

Do sada je završena prva faza projekta koju čini zbirka starih razglednica na kojima možete vidjeti Pulu u razdoblju od kraja 19. do 30-ih godina 20. stoljeća. Osim razglednica, digitalizirana je i zbirka narodnih pjesama Hrvatske narodne popijevke iz Istre koja ove godine navršava stotu obljetnicu tiskanja. Sve ovo možete pogledati na web stranici Virtualna knjižnica

Digitalnu zbirku uskoro će nadopuniti i sljedeća knjižnička građa:

- Pravila za družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru,
- Pravila društva „Čitaonice“ u Puli,
- Istarske narodne pjesme i
- Notizie storiche di Pola

Ostali sadržaj zavičajne zbirke možete i dalje pronaći u Gradskoj knjižnici Pula, a ona obuhvaća brojne časopise, novine, karte, plakate, fotografije i sl.

Građa se ne posuđuje se izvan Knjižnice, ali ju zainteresirani mogu doći pogledati svakim radnim danom od 7:30 do 19:30 te subotom od 7:30 do 13:00 sati.

Labin – Rabac

Na malom brežuljku, tri kilometra udaljenom od Rapca, smješten je srednjovjekovni grad Labin. Stari grad u svakom koraku predstavlja autentičnost, povijest i bogatstvo arhitekture dok nas kulturno umjetnički spomenici i predivni atelieri ostavljaju bez riječi.
Čak je miris koji ćete osjećati hodajući ulicama zanimljiv spoj domaćeg i poznatog nam, dok u drugom trenutku stranog i intrigantnog...

Labin je prvi put spomenut 285 godine kao Albona. To je rodni grad jednog
od najpoznatijieg reformatora svih vremena Matije Vlačića Ilirika, grad u kojemu kultura ima čak svoj park, Park skulptura Dubrova s preko 70 radova.
Labin je proglašen i Art Republikom što je projekt oživljavanja povijesne i kulturne baštine srednjovjekovnog istarskog grada. Projekt je započeo 2003.godine. Za trajanja Labin Art Republike na otvorenim i zatvorenim lokacijama starogradske jezgre odvijaju se likovni,glazbeni i scenski nastupi u kojima sudjelju domaći i strani izvođači.

U zadnjih 100 godina, Labin je imao i svoju zakonsku Republiku s radničkom samoupravom, no nakon četrdesetak dana ugušena je vojnom intervencijom. Ta se pobuna smatra prvom uopće antifašističkom pobunom u svijetu.

Labinska Republika znatno je utjecala na domaće stanovništvo, koje se uvijek ponosilo svojim korijenima i smatralo se jednim od najradišnijih u Istočnoj Istri. Rudarska tradicija u Labinu odvijala se više od 400 godina s toga se sredinom 20. stoljeća u Labin velikim brojem doseljavali stanovnici Bosne i Hercegovine u potrazi za poslom. Rudarstvo je i njima uvelike unaprijedilo život. Nije, stoga, rijetko danas čuti da i oni govore labinsku cakavicu.

Cilj Turističke zajednice Grada Labina je spojiti raznoliko stanovništvo i približiti povijest i kulturu građanima kao i gostima kojih u ljetnim mjesecima nikako ne nedostaje. U gospodarskom smislu, danas je Labin drugi najveći izvoznik u Istri dok Rabac, pod upravom Grada Labina ostvaruje i preko milijun turističkih noćenja u sezoni.
U provedbi projekta Volim Hrvatsku, povjerenstvo Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice 22. rujna 2010. objavilo je pobjednika u akciji Zeleni cvijet, u kojoj se ocjenjuje uređenost turističkih mjesta kontinentalne Hrvatske. U kategoriji mjesta do 10.000 stanovnika pobjedu je odnio Grad Labin, sljedili su ga Fužine i Stubičke Toplice.

Tri kilometra od Labina nalazi se i predivni biser Kvarnera, Rabac, koji nikako ne zaostaje za svojim susjednim gradom. Rabac svojim noćenjima konkurira najjačim turističkim mjestima u Istri kao što su Poreč i Rovinj, a i ostalim gradovima u Hrvatskoj. Naime, Rabac je zhvaljujući predivnim bijelim šljunčanim plažama, bogatome mediteranskome raslinju i kristalno
čistome moru 2002. godine zaslužio ekološku markicu Plava zastava.

To je priznanje međunarodna ekološka nagrada, projekt zaštite mora i priobalja koji se svake godine provodi u Europi i šire. Njezin cilj je da plaže budu bolje opremljene i sigurnije za kupače.

Osim mnogobrojnih nagrada koje se u Labinu i Rapcu dodjeljuju svake godine, grad Labin ima snažnu i dugu sportsku tradiciju. Naime, mladi i «oni koji se tako osjećaju», u Labinu se mogu baviti: tenisom, košarkom, odbojkom, podvodnim ronjenjem, jahanjem, ribolovom, biciklizmom, hodanjem i planinarenjem, lovom pa čak i ekstremnim sportovima.

Za one koje se u Labinu žele kulturno i duhovno obogatiti, nakon šetnje uličicama Staroga grada, mogu posjetiti Gradski muzej s arheološkom i etnološkom zbirkom i jedinstvenim modelom rudnika u ovom dijelu Europe. Za obilazak rudnika morate se zaista pripremiti, staviti rudarsku kacigu i pognuti proći dobar dio puta koji dočarava način na koji su rudari stotinama godina od jutra do mraka izvlačili ugljen vagonettima na površinu i tako uvelike potpomagali brzo rastućem gospodarstvu.

Nakon duge šetnje gradom i okolicom sveukupni dojam može se začiniti krempitom i šalicom toplog rum-punča u Gradskoj kavani Labin.

Katarina Dobrić Dabić

Vikend iza nas bio je više nego zanimljiv i ispunjen mnogobrojnim zabavama. U petak, 29. listopada studenti, ali i mnogi drugi prisutni mogli su uživati u koncertnoj večeri u sklopu KUF-era. Na parkiralištu Sveučilišta Jurja Dobrile zabavljali su nas: Night Express, Radio Aktiv, Noisefight, Tutankhamon Space Machine, Newtone, October Light, D.J. & The Wootchyak i Dečki s faxa.

Istu večer, u klubu Marelica održan je 8th Seasplash Fade Out Party, zadnji u nizu partija na kojem smo se svi prisjetili kako je bilo na ovogodišnjem Seasplash festivalu. Atmosfera je bila više nego odlična, što je bilo i za očekivati jer su za DJ pultom bili Meniga (Zg), Danny Bwoy (ZG), Teddy-Lee (Pu), Rasta Foureye (Pu), Mc Chakka (Zg) i Mc Fetti (Pu).
U sklopu partija puštena je i 20-minutna videoprojekcija dokumentarca sa 8. Seasplash festivala nastalog u Transmeet.tv produkciji koju možete pogledati i na web stranicama Transmeet i Sesplash te se prisjetiti ili informirati kako je bilo na ovogodišnjem festivalu koji se održavao od 22. – 25. srpnja na Monumentima u Puli.

Ponovno Beč

Pozdrav iz Eisenstadta!

Jučer smo ponovno nakratko posjetili Beč pa evo dojmova.

Za sat vremena stigli smo vlakom do Beča. Za prvu vožnju metroom, kupili smo karte za umirovljenike jer su 50% jeftinije. Za ostale vožnje nismo kupovali karte, jer je kraj mjeseca i Erasmus stipendija je odavno potrošena. No, da smo kojim slučajem sreli gospodu kontrolore, kazna za vožnju bez karte je 60 eura, ili se pozivaju gospoda plavci, a što dalje, na sreću nismo saznali!

Prva destinacija naravno Stephansplatz i katedrala sv. Stjepana.

Ovoga puta posjetili smo toranj katedrale s kojeg se pruža predivan pogled na cijeli Beč.

Redovna cijena 3.50 €, za djecu i umirovljenike 1€, kategorija studenti - ne postoji. Od hladnog Autrijanca šalom smo pokušali iznuditi neku gratis kartu, ali bezuspješno. Nakon pogleda iz ptičje perspektive na cijeli grad, nismo žalili.

Sljedeća destinacija, zabavni dio Beča, rekreacijsko područje i zabavni park Prater. Svaka atrakcija se plaća posebno pa smo između svih vrtuljaka, kotača i roller coaster-a, morali odabrati.
Beč iz zraka jako me se dojmio pa sam morao to vidjeti još jednom! No, ovaj put, nisam stajao na sigurnom tlu tornja, nego visio na jurećem vrtuljku osamdesetak metara iznad zemlje.

Bilo je uzbudljivo, ali ne i zastrašujuće. Možda zato jer je ona sjedila pokraj mene.

Rekli su mi da je šetnja ulicama i parkovima Beča najljepša u proljeće. Nikada nisam bio pa ne znam, ali jesenja šetnja Bečom me očarala. Do sada najljepši dan u Austriji! Možda zato jer je ona šetala pokraj mene.

Josip