Teški dani



Još jednom pozdrav iz hladnog i kišnog Železnog grada!

Prošli je tjedan bio prazan i dosadan. Petak i subota posebno. Dva dana najdosadnijih predavanja od kada sam tu... jedva sam ih preživio. Petak od 9:30 do 17:00 sati u učionici; subota repriza petka.

A da stvar bude još i gora, vremenske prilike su bile najljepše u posljednjih mjesec dana.

Mislio sam, možda je problem u meni, jer razumijem 1%, možda 2% onoga što profesoricaa govori. No, pogledavši kolege oko mene koji vrlo dobro razumiju njemački, shvatio sam da nisam ja u pitanju. Profesorica se zaista trudila, ali nije imala nikakve šanse zainteresirati nas za to pasivno teoretsko predavanje. O čemu je bilo govora na predavanju? O komunikaciji, postavljanju pitanja, o drugačijem načinu na koji muškarci razmišljaju, ne znam ni sam. Ništa novo, ništa zanimljivo.

Na kraju dana profesorica nas pita, što smo naučili. Hm, razmišljam hoću li biti iskren i reći da nisam ništa naučio, da su ovo bila dva najduža i dana u Eisenstadtu, da sam isfrustriran i bijesan jer sam dva sunčana dana od jutra do mraka proveo u zatvorenome. No, nije preporučljivo izravno i otvoreno razgovarati s Austrijancima. Oni su uvijek smireni i pristojni pa sam odlučio to biti i ja. Ipak sam njihov gost, a kod te iste profesorice imam još nekoliko predmeta.

Kako god, trebao sam brzo smisliti odgovor jer je došao red na mene. Odgovaram, naravno, na engleskom. Pa znate, predavanje je bilo jako zanimljivo, trudio sam se pratiti, ali moj njemački, znate, teško mi je... danas sam naučio slušati!