Danas su u svečanoj dvorani Tone Peruško pulskoga Sveučilišta Jurja Dobrile župan istarski Ivan Jakovčić, gradonačelnik Pule Boris Miletić, rektor Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli prof. dr.sc. Robert Matijašić i predstavnik Studentskog zbora Vladimir Slipčević potpisali Ugovor o sufinanciranju produljenja radnog vremena Sveučilišne knjižnice Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

Riječ je o jednogodišnjem pilot-projektu noćnog rada Knjižnice koja će od početka siječnja 2011. raditi od osam ujutro do ponoći. Procijenjeno je da će troškovi projekta iznositi 115.000,00 kn u što je uračunata: ugradnja video nadzora i ormara pretinčara, povećani troškovi električne energije i nafte za grijanje te usluge zaštitara. Projekt su inicirali studenti isakazavši potrebu za produljenim radom Knjižnice, a nositeljica projekta ravnateljica Sveučilišne knjižnice Tijana Barbić-Domazet prepoznala je vrijednost inicijative.

Tako će se pulska Sveučilišna knjižnica pridružiti Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te Sveučilišnoj knjižnici Rijeka koje su prije nekoliko godina uvele taj vid usluge. Tijekom 2009. Inicijativni odbor je proveo anketu među studentima Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Iz uzorka od 410 ispitanih studenata, njih 88 % podržalo je ideju o produljenju radnog vremena knjižnice, a 53,66 % izjasnilo se da bi koristilo knjižnicu u novom radnom vremenu. Rezultati su vrlo slični onima iz srodne ankete provedene među studentima u Rijeci krajem 2008. godine.

U srijedu, 22. svibnja, u svečanojj dvorani Tone Peruško održan je Božićni koncert Odjela za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile. Na koncertu su nastupali studenti glazbene pedagogije i klasične harmonike sa svojim profesorima.

Najprije su nastupili udruženi komorni ansambl kolegija Vježbe iz vokalne tehnike i Komorna glazba. Oni su, uz pratnju harmonika, otpjevali poznate božićne pjesme kao Kyrie, Gloria, Sanctus, Benedictus i Agnus dei. Zatim je uslijedila vokalna skupina Euterpa, koju čine starije studentice glazbene pedagogije. One su nam izvele pjesme Deck the Hall, A la nanita nana i Winter Wonderland.

Nakon toga nastupili su harmonikaši Stjepan Vuger i Miho Plavčak te solistica (sopranistica) Antonija Puček. Oni su izveli pjesme Mura i Ljubav se ne traži. Najljepši dio večeri bio je nastup profesorice Sofije Cingule (mezzopranistice) koju je na klaviru pratila Elda Krajcar-Percan. Izvele su pjesme Mille cherubini in coro i Stille Nacht.




Nakon toga pozornicu su napunili svi studenti Odjela za glazbu koji su otpjevali: Kyrie eleison, Svim na zemlji, Radujte se narodi, Narodi nam se, Šedrik, Riu riu chiu sa solo dijelovima koje je
izvela Antonija Puček, White Christmans i Ride the chariot. Dirigent je bio Stjepan Vuger.




Velikom su se zboru, na koncu, pridružile i profesorice Sofija Cingula i profesorica Elda Krajcar-Percan na klaviru te su svi zajedno za kraj otpjevali još jednu pjesmu božićnog karaktera, Sjećanja.

Ovim nam je koncertom Odjel za glazbu čestitao nadolazeće blagdane, a u zvonkoj je radosti uživala čitava dvorana, popunjena do zadnjega mjesta.

Svim čitateljicama i čitateljima MeGa KIT-a članovi Medijske grupe želim svako dobro, sretan i blagoslovljen Božić!

I... naravno, čitajte nas i nakon blagdana!

Studentica prve godine Studija, Renata Huber, održala je u sklopu kolegija Kulturno-povijesno naslijeđe novovjekovne Istre, pod mentorstvom prof. Bertoše prezentaciju o kažunima.

Kažuni

Žminj je bio jedna od ilirskih utvrda. Stara jezgra srednjovjekovnog Žminja čuva sve karakteristike starohrvatskog gradića. Nekada je bio zaokružen s četiri kule što ga je činilo jakom vojnom utvrdom. Ostaci srednjovjekovnih bedema danas su uklopljeni u zidove izgrađenih kuća i ograda. S vrha naselja, grad čuva obrambena utvrda koju stanovnici Žminja nazivaju Fortica.

Turistička zajednica Općine Žminj nastoji promovirati svoju povijest i kulturu vrlo dobro očuvane starogradske jezgre u kojoj se ističe župna crkva iz XVII st. Da su Žminjanji poštivali vjeru govori i podatak da je nekada na tom području bilo 24 crkve.




Uz pomoć Turističke zajednice Općine Žminj, Općine Žminj, Istarske županije, Ministarstva kulture i Gradske knjižnice i čitaonice Pula, u Žminju je 2002. godine započela s radom i gradska knjižnica. To se nastojalo ostvariti još od 1997. godine kada Čakavski sabor sa zbirkom knjižnih izdanja s čakavskog kulturnog prostora, seli svoje sjedište u Žminj. Tako knjižnica u Žminju postaje mjesto na koje navraćaju studenti, đaci i ljubitelji knjige.





Tako je turistička zajednica dobila još više na značenju jer se brošure i promotivni materijali o knjižnici mogu naći i u njenim prostorima, a tako zainteresirani gosti odmah vide i ostalu turističku ponudu na Žminjštini.

Razvoj turističke zajednice povezan je sa razvojem općine Žminj. Naime, turistička zajednica se djelom financira iz općinskog proračuna i time stvara svoj plan, razvoj i strategiju promocije. Turistička zajednica Općine Žminj ima u svojem planu razvoja poboljšanje turističke ponude poticajima u stvaranju novih turističkih kapaciteta i osmišljavanja novih događaja i manifestacija koje bi Žminj upisale na kartu omiljenih turističkih destinacija u Istri. Dobar primjer su obližnje općine Grožnjan, Gračišće i Svetvinčenat.

Trenutačno se na Žminjštini najviše nude apartmani i kuće za odmor. Hotela nema. Što se turrističke ponude tiče, mnogo je toga za odraditi, no gostoprimstvo domaćina ne nedostaje. A to je, svakako, najbolja usluga.

Na ljetnim manifestacija, čiji su organizatori i promotori Turistička zajednica i Općina Žminj, mogu se vidjeti i mladi i stari. U tom kraju poznate su: Bartulja - gospodarski sajam, Žminjski gardelini - dječji pjevački festival, Žminjski mačkari – karnevalska skupina i folklorno društvo Cere – s najstarijom tradicijom djelovanja na području Istre.







Turistička zajednica Općine Žminj pomaže i promociji autohtonih i domaćih proizvoda. Među najpoznatijima su različite vrsta rakija travarica, biska, medenica, proizvodi pčelarskog uzgoja, suhomesnati proizvodi i proizvodi od ljekovitog bilja.

U turističkoj promociji Žminja sudjeluje i streljački klub Artemida Žminj, koji svojim rezultatima postiže izvanredan uspjeh. To je dragovoljno udruženje građana, osnovano u srpnju 2004. godine kao samostalna športska i nestranačka udruga radi sudjelovanja na streljačkim natjecanjima i streljačkoj obuci. Klub djeluje na području Istarske i Primorsko-goranske Županije (Hrvatska liga zapad) te užem području Općine Žminj u gađanju letećih meta. Trenutačno broji 14 članova od kojih se šestero natječe u Hrvatskoj ligi zapad.




Iako je Turistička zajednica Općine Žminj mala, na dobrom je putu u stvaranju prepoznatljivosti obogaćivanjem i promoviranjem turističke ponude.

U subotu, snježnog 18. prosinca, u Pučkom otvorenom učilištu u Pazinu je otvoren prvi sajam pazinskih nakladnika i autora Božićni sajam pazinske knjige. Organizatori sajma su Grad Pazin i Pučko otvoreno učilište Pazin. Na sajmu izlažu Pučko otvoreno učilište Pazin, Matica hrvatska ogranak Pazin, Josip Turčinović d.o.o., Katedra Čakavskog sabora Pazin, Državni arhiv Pazin, Etnografski muzej Istre, Turistička zajednica središnje Istre te Gimnazija i strukovna škola Juraj Dobrila Pazin. Sajam su otvorili gradonačelnik Renato Krulčić te ravnateljica Pučkog učilišta Sonja Matijašić.

Cilj ovog sajma je na jednome mjestu predstaviti građanima Pazina i ostalim zainteresiranima knjige koje su posljednjih godina objavili različiti pazinski nakladnici i koje su u Pazinu i izvan Pazina objavili pazinski autori. Najpoznatiji su autori: Josip Fabris, Dražen Vlahov, Bernard Stulli, Slaven Bertoša, Nada Klaić, Jules Verne te zbirke s pazinskog festivala znanstvene fantastike Istrakon. U Pazinu postoji više od 50 osoba koje stvaraju knjige bilo kao pisci, lektori, grafičari ili nešto drugo. Zanimljivo je da na Sajmu i građani mogu prodavati i knjige iz vlastite kućne biblioteke.

Sajam je još jedna karika u nizu, poput Hiže od besid, koja ugošćuje pisce iz cijele Hrvatske i u kojoj se u Pazinu održavaju književne večeri, kojom Pazin učvršćuje svoje mjesto u mreži gradova književnosti.

International Christmas i klizanje

Pozdrav iz Eisenstadta. Ovdje je opet zabijelilo, opet je hladno i tmurno. Ne samo zbog temperature ispod nule, nego zbog toga što je dom odjednom postao prazan. Većina ljudi već je otišla kući na praznike, po hodnicima i u kuhinji, u kojoj inače uvijek netko kuha i pravi buku, mrtvilo i tišina. Tako je i cijeli tjedan protekao u oproštajnoj atmosferi. Na faksu smo u petak imali International Christmas, dan kada svi studenti iz razmjene moraju skuhati nešto karakteristično za zemlju iz koje dolaze. Tako se na stolu našlo: fritula, palačinki, pite, gulaša, sangrije i drugih slasnih jela i pića.

Jučer smo, ovo malo nas što je ostalo, išli na klizanje. Mali Eisenstadt ima sve, na moje iznenađenje, i klizalište, i to ne neko malo lokalno, nego vrlo dobro veliko klizalište na kojemu se igraju i utakmice hokeja. To mi je bio drugi put u životu da sam stao na klizaljke, i priznajem, malo sam se bojao. Dolazi Božić i ne bih praznike volio provesti u gipsu. A i bilo bi mi malo nezgodno putovati kući polomljen.

No, ispostavilo se da sam solidno dobar na klizaljkama. Dobro, ne bih osvojio medalju, ali svoj cilj sam ostvario. Nisam povrijedio ni sebe ni ikoga oko sebe, i dobro sam se zabavio. Nakon uživanja, ali i smrzavanja na ledu, morali smo se nekako ugrijati. Najbolji način je bio skoknuti do trga, gdje se održava lokalni Božićni sajam i gdje se može popiti odlično kuhano vino. Još bolje je popiti dva kuhana vina.

Lijepi pozdrav.

Josip

U sklopu izbornoga kolegija "Kulturno-povjesno naslijeđe novovjekovne Istre" kod prof. Bertoše, studentica Elis Baćac pripremila je sljedeću prezentaciju.

Glagoljica na Kvarneru

Već sama pomisao na prosinac u našim mislima priziva slike veselja, zabave, radosti, plesanja i dobrog provoda. Ove je godine božićni i novogodišnji program više nego dobar i nudi mnogo različitih koncerata i zabava.

Mnogo je događanja u sklopu programa Prosinac u Gradu:

15. prosinca, s početkom u 20 sati, na Velikoj sceni INK-a održat će se Božićni koncert Puhačkog orkestra grada Pule pod dirigentskom palicom A. Dobronića i B. Okmaca. Gosti koncerta su Vesna
Nežić Ružić i Teranke. Producenti koncerta su Puhački orkestar Grada Pule i SAKUD Pula. Ulaz je slobodan.

16. prosinca, u produkciji HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i Talijanske drame, na Velikoj sceni INK-a najavljena je predstava Michel Staedter/biografija jednog uma čiji je autor i redatelj Marco Colli.
Ulaznice se mogu nabaviti u slobodnoj prodaji, a predstava počinje u 20 sati.

17. prosinca Glazbena škola Ivana Matetića-Ronjgova Pula organizira Božićni koncert. Početak je u 19 sati na Velikoj sceni INK-a. Ulaz je slobodan.

17. prosinca kao potpora humanitarnoj akciji Naš san, njihov osmjeh organizira se Free hugs! Za one koji za to još ne znaju, Free hugs je nešto veoma jednostavno, lijepo i zabavno – ljudi s natpisima Free hugs (besplatni zagrljaji) hodaju i grle druge ljude. Svatko može doći po veliki i topli zagrljaj, a i isto tako svi koji to žele mogu izraditi natpise i grliti druge. Sam događaj bit će zabilježen
na fotografijama Tina Markovića, ali i svih drugih fotografa koji se pridruže ovoj akciji čiji je cilj donijeti malo topline, ljubavi i pažnje u ove hladne dane. Besplatni će se zagrljaji darovati i primati na gradskoj tržnici kod štandova od 10 do 18 sati.

18. prosinca Studio za klasični balet i suvremeni ples RONDO Pula organizira Božićni koncert na Velikoj sceni INK-a. Ulaz je slobodan, a koncert počinje u 20 sati.

20. prosinca u prizemlju Društvenog centra Rojc, u prostoriji MP Hacklab i hodnicima, udruge Zelena Istra i Monte Paradiso organiziraju Božićni buvljak gdje će se prodavati raznorazne stvari (roba, igračke, odjeća, obuća, nakit itd.) po veoma niskim cijenama. Svi koji dolaze mogu sa sobom ponijeti i stvari koje žele darovati ili pak zamijeniti za nešto drugo što tamo pronađu. Osim toga, prikupljat će se namirnice za humanitarnu akciju Naš san, njihov osmjeh, za koju će i Kino Valli, na svom štandu, prodavati plakate najpopularnijih filmova, a u 19 sati bit će prikazana i projekcija filma What would Jesus buy.

21. prosinca s početkom u 20 sati, na Velikoj sceni INK-a, u produkciji KUD Tasa Pula i Plesnog studija Art Dance održat će će Božićna produkcija plesnog studija Art Dance. Ulaznice su u slobodnoj prodaji.

Osim toga, na Portarati Rock Caffe organizira svakodnevni program koji uključuje mnogobrojne svirke, promocije i gostovanja raznih umjetnika. Program počinje u ponedjeljak, 20. prosinca u sklopu proslave 16. godišnjica Rock Caffea, a od 18 sati nastupaju Manekeni i VIS The Thunderbirds.

21. 12. Janis Joplin Tribute Band
22. 12. Humanitarna akcija Rock Caffea i Udruge Ruka Šapi uz koncert grupe The Night Express
23. 12. Junkers 5
24. 12. Fashion night (večer mode i rock'n'rolla)
25. 12. božićni koncert grupe Dogma
26. 12. The Night Express
27. 12. Todorov Antistand Up Show
28. 12. Rock Session Night
29. 12. Drugi Način
30. 12. SickSwing Orchestra i
31. 12. doček Nove godine uz koncertni rock vremeplov i duo Muha & Vedran te DJ Jukebox.

Što se tiče dočeka Nove godine, osim na Portarati, doček je organiziran na još dva gradska trga, a to su Forum, gdje nastupaju Gustafi, Nola i The Night Express u organizaciji Grada Pule i Pula Film Festivala, te Danteov trg gdje zabavu organizira Seasplash Pula.

Ove subote, 18 prosinca, Seasplash ekipa organizira 4. Show Case party koji se održava u klubu Marelica, ovoga puta u dub i dubstep izdanju uz specijalne goste Roots Daughters te Seasplash rezident DJ-eve Rasta FourEye, Teddy-Lee i L Jay s početkom u 22 sata.

Vikend u Eisenstadtu

Ova subota bila je rezervirana za dodatnu nastavu. Zbog loše organizacije, eto događa se i u Austriji, predavanja iz jednog predmeta nisu počela na vrijeme pa sada moramo nadoknaditi nekoliko termina. Stoga sam prekjučer bio na faksu od 10:00 do 20:00 sati. Prvi dio dana imali smo predavanje na njemačkom, mom omiljenom jeziku. Vrlo malo razumijem, još manje govorim, ali kad govorim, ne znam zašto, ali, svi oko mene se veselo smiju. Čak i kada pokušavam reći nešto ozbiljno. Drugih pet sati imali smo Business Management. Nakon dugo vremena, predavanje na engleskom, hvala ti Bože! Nakon muke sa njemačkim, sada se osjećam kao doma, kao da slušam najzanimljivije predavanje na materinjem jeziku. Razumijem što profesor govori, ispitujem, komentiram, slušam, zbijam šale, možda i malo previše, ali ne mogu se suzdržati!

Predavanja na njemačkom, pet sati, predavanja na engleskom, pet sati - ne mogu više. Gladan sam i umoran i samo želim spavati. Ali ne mogu! Nema se vremena za spavanje u Eisenstadtu, subotom navečer. Pogotovo kada moj dobri prijatelj David ima rođendan i sprema deset litara kuhanog vina. Jakog kuhanog vina, jer je dodao previše ruma, od kojeg je ekipa bila spremna za plesnjak u lokalnom disko klubu zvučnog imena James Dean. Ime je jedino što je zvučno u tom disku. No, to našem veselom društvu nije smetalo da se gibamo u ritmu do šest ujutro, nakon čega je stvarno bilo vrijeme za spavanje.
Ne moram, stoga, opisivati što sam radio u nedjelju.

Pozdrav iz Železnog.

Josip.

Hrvatski srednji je vijek književna epoha koja traje od 8. do 16. stoljeća. Prve asocijacije na njega su nam mrak, ograničenost, zaostalost, cenzura i Crkva koja manipulira narodom. S druge strane hrvatski je narod jedan od rijetkih, koji se u tom razdoblju, može pohvaliti da ima tri jezika i tri pisma. Ta se pojava naziva fenomen tropismenosti i trojezičnosti.

Kao simbolički prikaz toga fenomena izdvojit ću Stol Ćirila i Metoda koji ima upravo tri noge i nalazi se u Aleji glagoljaša na potezu Roč-Hum-Kotle.

Tri pisma koja se javljaju jesu latinica, glagoljica i ćirilica, a tri jezika su latinski, starohrvatski i staroslavenski. Ta pisma i jezike nalazimo na mnogim kamenim natpisima, grafitima, brevijarima, regulama, pravnim dokumentima itd.

Kada govorimo o književnosti nekoga razdoblja važno ju je svrstati u okvire vremena i prostora. Postoji više periodizacija na koje možemo podijeliti književnost srednjeg vijeka. Različiti autori književnost dijele na različite načine. E. Hercigonja književnost dijeli na prvo razdoblje, koje traje od suponiranih (pretpostavljenih) prapočetaka (8.st.) do senjskog i
omišaljskog privilegija (13.st.), kada je hrvatskome narodu papa Inocent IV. dao povlastica glagoljanja na narodnome jeziku i služenje njime u liturgiji.

Drugo podrazdoblje traje od sredine 13. stoljeća do kraja 14. stoljeća, a treće razdoblje naziva Kasni odjeci srednjovjekovne književne tradicije i ono taje od kraja rada senjske tiskare do prestanka rada riječke tiskare S. Kožičića 1531. i Graškovićeva zbornika iz 2. pol. 16. st.

Štefanić svoju periodizaciju također dijeli na tri razdoblja: razdoblje kada su se Hrvati tek naselili na naše prostore i bili još nepismeni, razdoblje kada se susreću s Ćirilo-metodskom djelatnošću, te posljednje razdoblje naziva zlatno razdoblje hrvatske pismenosti. U Prvome razdoblju se književnost razvija isključivo za liturgiju, no proteže se i neka naznaka nastanka neliturgijskih zbornika na crkvenoslavenskome jeziku. Književnost teži prikazivanju vječnih ideja. Uloga je književnosti moralno-didaktička, a teme su povezane sa Crkvom i Bogom koji omogućava život vječni.

Hercigonja navodi liturgijske i biblijske spise, moralizatorsko-didaktičnu
prozu (starijeg i novijeg tipa), epigrafiku, pravne spise, zbornike duhovnog štiva, anegdote, poučnu prozu, magijske zapise i pjesništvo kao dominirajuće književne vrste hrvatskog srednjovjekovlja. Književnost se, kako sam na početku rekla, razvija na trima jezicima i
pismima.
U sedmome stoljeću Hrvati dolaze u Moravsku. Imamo dva izvora koja govore o doseljenju Hrvata, a to su „O upravljanju carstvom“ Konstantina Porfirogeneta i traktat Črnorisca Hrabra: „O pismenima“. U djelu „O pismenima“ se navodi da su Hrvati tada nepismeni i služe se poganskih običajima: „Ne imađahu slova, nego bilježe („broje i gataju“) „crticama i urezima“…buduć pogani“. Također, to je i vrijeme pokrštavanja koje djeluje na istoku(Italija) i na zapadu (Bizant). Piše se na latinskome (koji predstavlja prvi jezik, a latinica prvo pismo) i grčkome. Tadašnji knez u Moravskoj, Rastislav, pozove bizantskog kneza Mihajla da u Moravsku pošalje nekoga tko će biti vješt u diplomaciji i tko će pokrstiti Hrvate.

On u devetom stoljeću šalje Konstantina, čije monaško ime postaje
Ćiril i njegova brata Metoda iz Soluna. Odabrani su zato jer je Konstantin imao iskustva u diplomaciji i zato jer „znaju čisto slavenski govoriti“. Kako stanovnici Moravske nisu imali svoga pisma, Ćiril je za njih sastavio glagoljicu (drugo pismo). Sveta braća su za misiju pokrštavanja preveli i gotovo cijelu Bibliju. O pokrštavanju nam svjedoči krstionica kneza Višeslava, a prve pouzdane vijesti o slavenskome bogosluženju i glagoljanju nalazimo u 10. st., u pismu pape Ivan X. upućenom hrvatskom kralju Tomislavu i zahumskom knezu Mihajlu, u kojem on apelira da se bogoslužja vrši na latinskome jeziku, a ne na „barbarskom“narodnom jeziku. Glagoljica se je najviše proširila po Makedoniji, zahvaljujući Klimentu Ohridskim, učeniku Svete braće, te Kvarneru koji predstavlja prijestolnicu glagoljice, Istri, sjevernoj Dalmaciji i malim djelom u Rusiji. Kao posljednje se pismo pojavila ćirilica (12.st.) te na prostorima Bosne, Zahumlja, južne Dalmacije i Rusije u potpunosti zamjenjuje glagoljicu. Glagoljica se u Hrvatskoj zadržala u Istri, Kvarneru i Sjevernoj Dalmaciji.

Zanimljivo je da na hrvatskim prostorima imamo više glagoljskih spomenika, nego u svim drugim zemljama zajedno, posebice ako računamo i grafite. Našege je književno-pisano nasljeđe iz toga razdoblja izrazito bogato. Najprije se javljaju latinski natpisi (9.st.): Trpimirov natpis, Trpimirova darovnica, Muncimirov natpis, Branimirov natpis i Natpis na sarkofagu kraljice Jelene. Na glagoljici su pisani najpoznatiji epigrafski spomenici iz 11. i 12.st. Najraniji su Plominski natpis, Valunska ploča i Krčki natpis. Najznačajnija ploča na glagoljici je Bašćanska iz 1100. godine, koja govori o tome kako kralj Zvonimir daje zemlju crkvici Sv. Lucije u Baškoj. Bašćanska se ploča čita kao književni tekst, kojeg karakterizira invokacija, formula minacije i zapisi opata koji nam opisuju događaj i svojim podacima pomažu datirati ploču. Osim nje važni su i Grdoselski ulomak, Ročki glagoljski abecedarij i Humski grafit iz 12.st. Najpoznatiji ćirilični spomenici su Humska ploča, Natpis Kulina Bana, Povljanski prag i Omiški natpis. Osim natpisa imamo i glagoljske rukopise. Najvažniji su Kločev glagoljaš i Bečki listići iz 11.st. Najstariji je datirani misal Misal kneza Novaka (14.st.). Latiničku liturgijsku književnost 14. i 15. st. čine: Korčulanski lekcionar,
Zadarski lekcionar, Bernardinov lekcionar i Vatikanski molitvenik.Što se statuta tiče najpoznatiji su Vinodolski zakonik (1288.), Vrbnički statut, Kastavski statut, Veprinački statut i Trsatski statut. Od pravnih je spisa najpoznatija Povaljska listina (1250.). Najpoznatije su regule (16.st.): Regula sv. Benedikta, Red i zakon o primanju sestara dominikanki. Spomenut ću i Istarski razvod, koji predstavlja prvi pravni dokument pisan uzvišenim stilom(invokacija). Karakterizira ga ritmičnost i ciklična i zaokružena cjelina.

U srednjem se vijeku razvija i pjesništvo na narodnom (čakavskom narječju), koje piše pobožne bratovštine i u središtu je kolektiv, a ne pojedinac.

Za Hrvatsku je književnost ovo razdoblje bilo svijetlo, jer predstavlja početke pismenosti. Posebnu mu svjetlost daje težnja ljudi iz srednjeg vijeka da nam u nasljeđe ostave natpise, regule, statute i dr. kao dokaz
svoje pismenosti, kulture i snažnog ufanja u Boga.

Danas donosimo više o Vatikanu. Riječ je o drugoj prezentaciji turističkih destinacija studenata koji su ih predstavljali kao dio studijskih obaveza u sklopu kolegija Turistička geografija pod mentorstvom asistenta mr. sc. Nikole Vojnovića.

Vatikan-PTT

Stigao nam prosinac... grad je ukrašen, svi su zauzeti odabirom i kupovinom darova, a dani do Božića i Nove godine se odbrojavaju.

Ispričat ćemo stoga, nešto prigodno - o božićnom drvcu bez kojega danas ne možemo zamisliti božićni ugođaj.

Božićno drvce se pojavilo otprilike u 16. st. (iako su se zimzelene biljke i
grančice koristile od davnina kao simbol plodnosti i vječnog života).

Ingerborg Weber-Kellerman, profesor europske etnologije iz Marburga, navodi ljetopis bremenskog ceha iz 1950. godine gdje se spominje ukrašavanje božićnog drvca.

Ovaj se običaj pojavio u Njemačkoj, u crkvama koje su za vrijeme Božića gradile velike jaslice. Dio tih jaslica činilo je i zimzeleno drvce ukrašeno jabukama koje je predstavljalo rajski vrt i drvo s kojeg su jeli Adam i Eva.

Nakon nekog vremena, imućnije obitelji počele su ukrašavati
drvce i u svojim kućama koristeći pritom, ne samo jabuke, već i kestenje i slatkiše, a nakon nekog vremena i orahe umotane u ukrasni papir (preteča današnjih kuglica).

Početkom 19. stoljeća, ovaj se običaj proširio i postao popularan i među plemstvom. Princeza Henrietta od Nassau-Weilburga donijela je ovaj običaj u Austriju, a vojvotkinja od Orleansa u Francusku. Običaj se dalje proširio i na Veliku Britaniju, gdje je za to zaslužna Charlotte od Mecklenburg-Strelitza, supruga kralja Georga III. Na kraju se običaj proširio sve do SAD-a.

U Hrvatskoj je ukrašavanje božićnog drvca postalo popularno 1850-ih godina, za što su uglavnom bili zaslužni njemačka tradicija te tadašnji prostorno-politički odnosi. No, i prije toga obiteljski su domovi bili ukrašeni raznim cvijećem i plodovima, a u kuću se unosio badnjak (panj koji je gorio na ognjištu).

Tradicionalno, božićna se drvca ukrašavaju na Badnjak, 24. prosinca, a iz kuće se iznose na blagdan Sveta tri kralja, 6. siječnja.

Danas, međutim, možemo primijetiti da božićno ukrašavanje započinje mnogo ranije, što mnogi pripisuju suvremenoj komercijalizaciji Božića.

Unatoč tome, ukrašene kuće i ulice i dalje potiču osjećaje pripadnosti, obiteljskoga duha i zajedništva.

Pozdrav iz Eisenstadta, okovanog snijegom i temperaturom ispod ništice! Studenti koji su ovdje duže vrijeme, rekli su mi da tu rijetko pada snijeg, a i kada pada, ne zadržava se dugo.

Čini se da je ova godina izuzetak. Jer, prošlih sedam dana snijeg se ne topi i ima ga već tridesetak centimetara. Jučer sam, stoga, morao kupiti zimsku obuću. Ne bih, inače, mogao izići iz doma.

Sretan, u novim toplim zimskim cipelama jutros sam krenuo u foto-šetnju da vam dočaram bijeli Eisenstadt. No, već sam se nakon deset minuta smrznuo i vratio u dom na topli čaj.

Šaljem vam zbog toga tek nekoliko snježnih fotkica, malo teksta i puno pozdrava!

Zaleđeno jezerce...

Ovdje smo prije dva mjeseca roštiljali u ljetnoj odjeći.




Još jednom jezerce...



Ovako je bilo prije dva mjeseca...



Ovako je danas...

Studentica prve godine, Kristina Nefat pripremila je u okviru obaveza za kolegij Kulturno-povijesno naslijeđe Istre prezentaciju o pulskome Kaštelu. Sve je priloge sama fotografirala.

PULSKI KAŠTEL

Na izbornome kolegiju Kulturno-povijesno nasljeđe novovjekovne Istre obrađujemo područje Istre i Kvarnera koje je bogato materijalnom i nematerijalnom kulturom.
Dio nematerijalne kulture su legende i priče.
Prije mjesec dana pisali smo o legendama iz Istre, a sada se selimo na Kvarner i predstavljamo trsatskoga zmaja (kako su nam prepričali u Gradskoj knjižnici).

U davna je vremena „Svjetsko udruženje zmajeva“ slalo zmajeve u razne krajeve. Jednoga je zmaja poslalo na Trsat. On je tamo živio u svojoj pećini. Bio je dobar s ljudima, a zao prema onima koji bi nanosili štetu njegovom gradu. Svako je jutro, nakon buđenja, izašao iz pećine,
protegnuo se na terasi i zadovoljno pogledao Trsat koji je još spavao. Onda bi se uozbiljio i promatrao more. Tamo se nalazila njegova najopakija protivnica, divovska hobotnica. Ona se sakrivala u morskoj dubini, gdje je nitko nije mogao slijediti.

Jednog se jutra dogodilo nešto neobično. Kada je zmaj krenuo u šetnju primijetio je jednu djevojčicu kako sjedi uz Mrtvi kanal. Bila je to gradonačelnikova kći. U ruci je držala papir i bojama crtala brodiće koji se ljuljaju na vodi. Zmaj je dugo gledao djevojčicu. Bojao se hobotnice koja vreba iz dubine. U tom je trenu došao njezin otac: „Vrijeme je za
odlazak kući. Mama nas čeka s jelom. Požurimo da se ne ohladi.“ Djevojčica je upitala tatu: „Tata, mogu li i sutra doći ovdje dovršiti sliku?“. On joj je odgovorio: „Naravno, bit će to lijepa slika, zlato.“ Ali ni otac ni djevojčica nisu zamijetili da ih iz vode pritajeno promatra hobotnica, koja je pobjedonosno pomislila: „Znači doći će djevojčica i sutra, i to sama.“

Drugo je jutro djevojčica, ne sluteći opasnost, opet došla na isto mjesto, uzela papir i nastavila crtati. I dok je djevojčica ushićeno stvarala, hobotnica je nasrnula na djevojčicu. Zgrabila joj je nogu i povukla je u vodu. Zmaj je sve to promatrao i u tren oka poletio za djevojčicom, u borbu s hobotnicom.
Hobotnica je svom snagom pokušala uhvatiti divovskim krakovima zmaja za krila, želeći ga povući u vodu. No, pritom je morala ispustiti nogu djevojčice, koja se opet našla na suhom. Borba hobotnice i zmaja dugo je
trajala. Uz obalu Mrtvog kanala su se skupljali ljudi i promatrali tu nesvakidašnju bitku.
Zmaj je rigao vatru ne bi li protivnicu natjerao da povuče svoje krakove. Tako ju je zmaj uspio onesposobiti. Nakon toga ju je izvukao iz vode, zakovitlao i bacio sve do grada Grobnika. Tamo su je mještani odnijeli u ribarnicu.

Drugi se dan hobotnica odlučila zahvaliti zmaju. Zamolila je tatu da je odvede u zmajevu pećinu. Tata joj je to omogućio. Djevojčica je pokucala na zmajeva vrata i rekla: „Dobar dan zmaju, došla sam ti zahvaliti što si me spasio“. Zmaj joj reče: „Ma nisi se morala toliko truditi i doći do mene. Bilo je i vrijeme da uništim tu morsku razbijenicu“. Djevojčica mu odgovori: „Ja ti se ipak želim odužiti. Ja bih te htjela nacrtati i pokloniti ti sliku.“ Odgovori
zmaj: „Vrlo lijepo od tebe. To ne mogu odbiti.“ Sljedećih je dana djevojčica dolazila u zmajev dom i vrijedno crtala. Crtala je, crtala i konačno nacrtala. Zmaj je sretno uzviknuo: „Kako si me lijepo naslikala!“ i sliku objesio na zid u spilji.

Svjetsko je udruženje zmajeva pisalo zmaju da se previše zbližio s ljudima, a ljudi se trebaju bojati zmajeva. Zbog toga mora hitno napustiti Trsat i
preseliti se u napušteni dvorac Bosiljevo (na putu prema Zagrebu).

Svi su mještani bili tužni, a posebno djevojčica. Zmaj je u Bosiljevo ponio sliku koju mu je djevojčica nacrtala u spomen njihova prijateljstva. Djevojčica je dugo plakala i tugovala za zmajem.

Njezin otac se tada dosjetio na Trsat postaviti kip zmaja od kovine, što je
mu je izradio umjetnik iz Beča, Ferkon.

Tako i dan danas na Trsatskoj gradini stoji kip zmaja čuvajući grad od svih napasnika i zlikovaca.

Vrsar je smješten gotovo na samom ušću Limskog zaljeva, na 54 m visokom brežuljku. Prvobitno naselje bilo je na vrhu brežuljka, da bi se kasnije razvijalo i po njegovim obroncima.
Grad Vrsar ima 2700 stanovnika a njegov se arhipelag sastoji od 18 otočića.
Jedna od zanimljivosti maloga mjesta Vrsara je kamp Koversada koje je najveće nudističko odmaralište u Europi. Njegov kapacitet je 18.500 gostiju.

Stari Vrsarani bavili su se vinovom lozom, maslinarstvom i naravno, kao u svakom pomorskom mjestu - ribarstvom. Turizam u Vrsaru započeo je 60-ih godina prošloga stoljeća. To je mjesto imalo, kao i danas, posebne čari: romantika zalaska sunca, gastronomski užitak na svakom koraku, miris borove šume koja se proteže tik uz more, pogled na brodice i ribare koji se stapaju s horizontom.

Blizina većih mjesta kao što su na jugu Rovinj, a prema sjeveru Poreč, uvelike su potpomogle razvitku turizma u Vrsaru. Vrsar je na početku jednostavno bio uz put. S vremenom je postajao sve zanimljiviji zbog širenja svoje turističke ponude.
Jedan od bitnijih faktora za razvitak TZ Vrsar su prije svega proširenje i modernizacija već postojeće stare lučice, danas vrlo bivažne Marine te novoizgradnja ili sanacija starijih hotela. Osim toga, proširila se ponuda privatnog smještaja koja je postala primamljivija zbog velikog broja iznajmljivača koji u svojoj ponudi nude gostima i domaće proizvoda.

Turistička zajednica Grada Vrsara svjesna je svoje strateške pozicije i prirodnih bogatstava, ali nastoji se ne izgubiti u mnoštvu sličnih istarskih turističkih zajednica.
Stoga se može reći kako je njezin cilj spajanje kulture, turizma,umjetnosti i gastronomskog umjeća. Time svojim gostima nudi užitak za sva čula.

Park skulpture Dušana Džamonje ne može se previdjeti prolazeći starom cestom Funtana-Vrsar. Casanovafest, festival ljubavi i erotike, slavi povijesnu povezanost poznatog zavodnika Casanove i Vrsara.
Ne manjka ni glazbenih manifestacija. Najpoznatija je Montraker Live Music Festival koja se održava na prostoru javne plaže.
Ribarska fešta je pučka zabava koju slavi cjelo mjesto, a održava se svaka dva-tri tjedna.

TZ Grada Vrsara se na inozemnom tržištu najčešće predstavlja uz potporu Turističke zajednice Istarske županije sa klasterom Poreč-Funtana-Vrsar- Tar, čime postiže zamjećene rezultate.

Kako je TZ Grada Poreča jedna od najjačih u Republici Hrvatskoj s više od 30% ukupno ostavrenih noćenja u sezoni, sigurni smo kako dobar dio tih gostiju boravi ili barem provede koji dan kupajući se i uživajući u čarima maloga ribarskoga mjesta Vrsara.

Priredila: Katarina Dobrić-Dabić