Elis Baćac, izvanredna studentica prve godine Kulture i turizma i članica Medijske grupe, na ovogodišnjem je Lidranu (na koji se prijavila kao srednjoškolka klasične gimnazije Pazinskog kolegija) u kategoriji Radijske emisije pobijedila s emisijomVila more letit sama, a štriga mora zet metlu. Poslušajte!
Razgovor s Tanjom Kocković - Zaborski, prof. - mentoricom izložbe (Ne)Poznata Pula
Izložba (Ne)Poznata Pula nastala je u sklopu kolegija Muzeologija, na inicijativu studenata studija Kulture i turizma pod mentorstvom Tanje Kocković Zaborski, prof.
Cilj multimedijalne izložbe je predstaviti novu kulturnu rutu grada Pule kroz nekadašnje rute pulskog tramvaja. Nova kulturna ruta vratit će život u manje poznate dijelove kulturno-povijesne baštine grada Pule. Jedan od najvažnijih zadataka projekta bila je revitalizacija i valorizacija određenih objekata. Za sve navedene lokacije predlaže se njihova obnova, uređenje multimedijalnih izložbenih prostora s temom njihove povijesti, organizacija edukativnih radionica te stručna vodstva.
Kako se razvijala ideja izložbe?
Ideja se razvijala tijekom kolegija Muzeologija. U razgovorima o tome što bi studenti željeli prikazati izložbom, izmjenjivali smo ideje o temama koje zanimaju studente, ali i koje će zanimati posjetitelje. Nakon mnogo promišljanja, odlučili smo se za temu koja će biti relevantna našim studentima i pomoću koje će svojim kolegama, profesorima i široj javnosti skrenuti pozornost na sebe, buduće zaposlenike u kulturnom turizmu.
Je li bilo mnogo mentorskog posla u osmišljavanju i realiziranju izložbe?
To je teško reći. Ovaj cijeli put, od ideje do realizacije izložbe, vidim kao proces u kome smo i studenti i ja puno toga naučili. Kako međusobno surađivati, istraživati, prikupljati financijska sredstva za realizaciju određenog projekta, surađivati s raznim institucijama...
Moja uloga u svemu tome bila je da u nekim trenucima obuzdam silinu energije i želju studenata, pomognem da se zaokruži ideja, da ih potaknem na razmišljanje kako će riješiti određenu problematičnu situaciju i ono što mi se čini najvažnije, da im ostavim dovoljno prostora da samostalno donose odluke.
S kojim ste se sve problemima susreli pri realiziranju izložbe?
Prvenstveno financijskim. U ovo, recesijsko vrijeme, teško je bilo za očekivati da ćemo uspjeti prikupiti određena sredstva koja su nam bila potrebna za realizaciju.
No, uspjeli smo! Pri tome nam je povjerenje rektora i Sveučilišta u projekt bilo od iznimne važnosti. Drugi problem je bila međusobna komunikacija osoba koje su radile na ovom projektu. Pošto je naš kolegij završio, a realizacija projekta je bila u završnoj fazi za što je nužna svakodnevna komunikacija, koristili smo razne načine. Od elektroničke pošte, do brže komunikacije preko chatova, sms-ova, te 'staromodnih' sastanaka jednom tjedno.
Kome je izložba namijenjena?
Domaćoj i stranoj publici; našim sugrađanima, ali i posjetiteljima Pule. Iz tog razloga smo odlučili prevesti tekstove na talijanski, engleski i njemački jezik. Izložba je namijenjena djeci koja će tek upoznati sa prošlošću Pule, mladima koje ćemo (nadam se) svojim primjerom potaknuti na pokretanje sličnih projekata, starijim sugrađanima…
Nismo zaboravili ni naše slijepe i slabovidne sugrađane pa smo za njih tiskali i knjižicu s tekstovima izložbe na Braillevom pismu.
Što znači prikazivanje kulturne rute izložbom?
To je jedan od načina na koji smo željeli predstaviti ideje kako valorizirati prostore u Puli koji možda nisu još uvijek dovoljno poznati. Izložbom smo željeli spojiti ono što smo teorijski obrađivali na kolegiju s praksom postavljanja izložbe.
Je li to jedna vrsta aktivizma?
Mislim da je. Izložba nije radikalna kao samo fizičko ulaženje u neki prostor i organizacija aktivnosti u njemu, ali je jedan prijedlog, vizija određene skupine ljudi kako bi se pitanja zapuštenosti pojedinih prostora koje tematiziramo na izložbi mogla riješiti, kako bi se ti prostori mogli aktivirati, približiti posjetiteljima.
Koji su bili kriteriji pri odabiru objekata za kulturnu rutu?
Zadatak je bio postavljen tako da studenti sami odaberu određene dijelove grada, zgrade koje nisu toliko turistički profilirane, za koje oni smatraju da ih treba 'otkriti' domaćim i stranim posjetiteljima Pule. Slučajno se dogodilo da je većina odabranih lokacija povezana s austrougarskim razdobljem, no ima lokacija povezanih s antičkim i talijanskim razdobljem.
Kako očekujete da će izložba biti primljena?
Očekujem da će posjetitelji znati prepoznati veliku energiju i trud koji su ljudi vezani uz ovu izložbu uložili i da će to znati cijeniti.
Je li izložba korak prema realizaciji većeg projekta ili je to samostalan projekt?
Svakako. Izložba je samo jedan vid, jedan način na koji su studenti prikazali svoje ideje.
Ovisno o reakcijama javnosti, posebice gradskih vlasti moguće je krenuti u realizaciju predloženih aktivnosti koje obuhvaćaju edukacijske radionice, postavljanje multimedijalnih izložbi u lokacijama koje smo naveli, tiskanjem vodiča, označavanjem novih kulturno-turističkih ruta…
Studentice Interdisciplinarnog studija Kultura i turizam Ivna Škoro, Marija Štoković i Vanja Valić izlagale su na 2. hrvatskom kongresu o ruralnom turizmu znanstveni rad koji su napisale pod mentorstvom prof. Marije Bušelić Lavanda u Istri - jučer, danas, sutra.
Kongres s temom "Koncepcija dugoročnog razvoja ruralnog turizma", održao se u Malom Lošinju od 21. – 25. travnja 2010.
U subotu, 24. travnja studenti druge i treće godine Interdisciplinarnog studija Kultura i turizam Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli u sklopu terenske nastave posjetili su arheološko područje srednjovjekovnog grada Dvigrada, okolne crkvice te mjesto Kanfanar sa župnom crkvom Sv. Silvestra.
Uz vodstvo profesorice Martine Barade, arheologinje koja i sama istražuje na dvigradskom lokalitetu, studenti su mogli čuti pregršt zanimljivih i relevantnih informacija o ovom važnom i turistički nedovoljno valoriziranom spomeniku ranoistarske kulture.
Mornarička zvjezdarnica (K. und K. Marinesternwarte Pola) - prva zvjezdarnica u Hrvatskoj
Pulska je zvjezdarnica prva u Hrvatskoj, nastala u sklopu Hidrografskog zavoda Austro-Ugarske monarhije na brdu Monte Zaro sagrađen je 1871. godine.
Na početku rada Zvjezdarnice instrumenti, oprema i literatura sele se iz Trsta u Pulu. Posao izgradnje i astronomska opažanja u tom periodu vrši prvi voditelj Franz Paugger. Zbog mnogobrojnih otkrića Johannoa Palise (1872.-1880.), zvjezdarnica postaje svjetski poznata. S njenih se teleskopa otkriva 28 malih planeta (asteroida) od kojih prvi dobiva naziv "Austria", a slijede "Polana", "Adria", "Istria" i ostale. 1883. ravnatelj zvjezdarnice postaje Hrvat, Ivo barun Benko od Bojnika (1851.-1903.) koji je sastavio katalog fundamentalnih zvijezda, objavljen nakon njegove smrti.
Zvjezdarnica u razdoblju od 1918. do 1973
Nakon pada Austro-Ugarske monarhije, Hidrografski zavod i Zvjezdarnica su opljačkani, unišena je biblioteka i dio instrumentarija. Grad Pulu zauzima talijanska vojska. U Kraljevini Italiji Pula prestaje biti središnja ratna luka. Stagnira grad, njegove institucije pa tako i zvjezdarnica. Puli se ukida zvjezdarnica, a veći dio preostalog instrumentarija i biblioteke ponovno sele u Trst, Udine i ostale talijanske zvjezdarnice. U zgradi Hidrografskog instituta u to vrijeme rade meteorološka i magnetska stanica, sve do njegova razaranja pod savezničkim bombama 1944. godine. Bombardiranje je "preživio" samo manji dio lijevog krila zgrade. Dolaskom Jugoslavije porušen i oštećen dio zvjezdarnice se uklanja, a preostali dio lijevog krila je saniran i od 1947. godine služi kao vojna meteorološka stanica.
Zvjezdarnica u razdoblju od 1973. do danas
U euforiji izazvanoj epohalnim postignućima astronautike, 1973. godine osniva se u Puli Amatersko astronomsko društvo Istra Pula, kojemu su neki od početnih ciljeva bili valorizacija, obnova te osmišljavanje rada preostalog dijela zvjezdarnice.
Danas, zbog svjetlosnog onečišćenja Pule, tek se manji dio astronomskih opažanja može vršiti sa zvjezdarnice. Iako se, do sada zbog manjka financijskih sredstva, nije uspjelo provesti cjelovitu obnovu zvjezdarnice, dio je ipak renoviran: prekriven je krov, zamijenjen je lim na glavnoj kupoli, donekle uređena unutrašnjost te je uz pomoć brodogradilišta Uljanik 1999. obnovljena glavna kupola. Tijekom kolovoza, rujna i listopada 2006. godine, uz novčanu potporu gradske uprave, ravni krov od dasaka i ljepenke iznad učionice, sanitarnog čvora i predavaonice, kojem je prijetilo urušavanje, zamijenjen je betonskom pločom na kojoj je, da bi se bolje iskoristilo tu površinu, napravljena terasa za promatranja i predavanja.
Članovi aktivne udruge Astronomskog društva Istra Pula, osim predavanja koja organiziraju na zvjezdarnici, odlaze na gostujuća predavanja i drže tečaj astromonije za početnike. U suradnji s Arenaturistom razvijaju ideju da se i Zvjezdarnica uklopi u turistički obilazak grada.
Za posjet Zvjezdarnici potrebno se prethodno najaviti tajniku udruge Damiru Šegonu. Člavi Udruge u okviru obilaska prostora Zvjezdarnice, detaljnije objašnjavaju njezinu povijest, a najatraktivniji je dio obilazak kupole gdje posjetitelji gledaju kroz teleskop u pulsko nebo! Riječ je, dakle, o kulturno-turističkom doživljaju.
Studentice Kulture i turizma izlažu znanstveni rad u Lošinju
Na 2. hrvatskom kongresu o ruralnom turizmu s temom "Koncepcija dugoročnog razvoja ruralnog turizma", koji će se održati u Malom Lošinju od 21. – 25. travnja 2010. izlažu i studentice sveučilišnog preddiplomskog Interdisciplinarnog studija Kultura i turizam.
Riječ je o znanstvenom radu: Lavanda u Istri - jučer, danas, sutra autorica Ivne Škoro, Marije Štoković i Vanje Valić pod mentorstvom prof.dr.sc. Marije Bušelić.
Studenti Interdisciplinarnog studija Kultura i turizam Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli pozivaju Vas na otvorenje izložbe pod nazivom “(Ne)Poznata Pula” u ponedjeljak, 3. svibnja 2010. u 20.00 sati, u MMC Luka.
U utorak, 4. svibnja 2010. u 18.00 sati, u Gradskoj knjižnici Pula bit će predstavljen drugi dio izložbe - Pula iz vremena Austro-Ugarske.
Cilj ove multimedijalne izložbe je predstaviti novu kulturnu rutu grada Pule kroz prizmu nekadašnje rute pulskog tramvaja, koji je svoju vožnju prometnicama našeg grada započeo prije više od sto godina. Pomoću fotografija, starih razglednica, predmeta, kratkog promotivnog filma željeli smo skrenuti pažnju na do sada nedovoljno valorizirane dijelove grada.
Nova kulturna ruta koju predlažemo osvijetlit će manje poznate, ali izuzetno vrijedne i zanimljive dijelove kulturno-povijesne baštine grada Pule kao što su: Austrijske vile, Dom hrvatskih branitelja, Kulturni centar (bivša vojarna) Karlo Rojc, Zvjezdarnica, zgrada Sveučilišta, Mornaričko groblje, zgrada Pošte, Agripinina kuća…
Jedan od osnovnih zadataka ovog projekta je valorizacija navedenih objekata i prijedlog za njihovu revitalizaciju. U tom smislu je i dugoročna primjenjivost ovog projekta; koja za sve navedene lokacije predlaže obnovu, uređenje multimedijalnih izložbenih prostora koji bi govorili o povijesti samih lokacija, organizacija edukativnih radionica i stručna vodstva.
Izložbom smo na poseban način željeli obilježiti završetak treće godine preddiplomskoga studija Kultura i turizam na kojem se od 2007. godine u Puli obrazuju stručnjaci za povezivanje i osmišljavanje sadržaja u kulturi i turizmu. Ideja je, između ostaloga, i podignuti razinu svijesti o važnosti procesa umrežavanja i uključivanja svih sudionika u projektne aktivnosti.
Autori izložbe su skupina studenata prve generacije Studija koji su projekt osmislili u okviru kolegija Muzeologija: Željka Barukčić, Tatjana Bulešić, Marino Jurcan, Anđela Kujundžić-Salihbegović, Marina Majetić, Damir Piralić, Marina Puh, Miroslav Stanković, Ivana Škoro, Marija Štoković, Vanja Valić i Radmila Žufić. Autor fotografija je Miroslav Dilberović, a autor filma: Stamina. Mentorica ovoga projekta je Tanja Kocković Zaborski, prof.
Pozivamo Vas na druženje te da svojim prisustvom uveličate ovaj događaj, važan za najmlađi studij pulskoga Sveučilišta.
Franko Krajcar, osnivač grupe Franko Krajcar i Indivia, rođen u Puli, profesionalni je glazbenik koji prati etno scenu već dvadeset godina. Otišao je iz Hrvatske s devetnaest godina u želji za novim glazbenim iskustvom i poznanstvima. Proputovao je gotovo cijelu Europu, živio i svirao u Švicarskoj te surađivao s glazbenicima u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Nizozemskoj. Po povratku u Pulu započeo je svirati kao pridruženi član Livio Morosin band-a, a nakon toga 2008. godine izdaje prvi autorski album „Pensieri“. Album je snimljen u cilju predstavljanja posebnog osobnog stila koji činu kombinacija etno i duhovne glazbe.
S obzirom na to da je etnomuzikologija zastupljena u Istri i u posljednje se vrijeme naglašava promicanje istarske narodne tradicionalne glazbe, odlučili smo iz prve ruke saznati kako je to predstavljati kulturni turizam neke regije na glazbenom području.
Biste li, kao renomirani istarski etnomuzikolog, izdvojili našu glazbenu tradiciju kao važan faktor u promicanju kulturnog turizma?
Da, zato što je upravo glazba ono što najviše čini tradiciju nekog mjestašca, naselja ili regije. Mjesto koje smo posjetili gotovo najviše pamtimo po pejzažu, lokalnom stanovništvu i njihovom gostoprimstvu te tradicionalnoj glazbi. Ona zanima svakog posjetitelja, glazba ostavlja trag!
Mislite li da Istra predstavlja tradicijsku glazbu na kvalitetan turistički način?
Istra ima puno kreativnih glazbenika koji se bave promoviranjem naše izvorne glazbe i mislim da će sav taj trud uložen u istarsku glazbenu tradiciju uroditi plodom kroz sljedećih nekoliko godina. Htio bih pohvaliti projekt Istarska ljestvica koju smatram odličnim projektom za promociju našeg turizma u inozemstvu.
Dio svoje mladosti svirali ste u inozemstvu. Kakva su vaša inozemna iskustva?
Iz Pule sam otišao s devetnaest godina, željan iskustva, poznanstava i novaca, naravno. Surađivao sam s mnogim poznatim glazbenicima u Italiji, Austriji i Švicarskoj. Od njih sam mnogo naučio, ali tamo nisam svirao svoju glazbu. Putovanja i život u inozemstvu imaju svoje prednosti i mane kao i sve ostalo u životu, tako da bilo je i lijepih i manje lijepih, nazvao bih to, nostalgičnih, trenutaka.
Jesu li takvi trenuci presudili Vašem povratku u Istru?
Istra je jedna predivna regija, ovdje sam rođen, ovdje su moji prijatelji i moja obitelj. Iako sam uvijek uživao svirajući, nisam nikad dobio priliku odsvirati nešto autorsko, to me s vremenom počelo smetati. Zato sam se odlučio vratiti u rodni kraj i ovdje ostvariti svoj san. Zaželio sam stvarati sam svoju glazbu i biti sam svoj šef. Obnovio sam stara poznanstva i svi zajedno smo ušli u projekt stvaranja benda Franko Krajcar i Indivia.
Kakave su povratne informacije turista ljeti na vašim gažama?
Moram priznati, na ljetnim gažama, na pravim domaćim feštama primjetio sam da strani turisti doista uživaju u našoj glazbi, oni se zabave, plešu, pjevaju, iako ne znaju riječi. Vjerojatno osjećaju iskrenost glazbe, što je samo još jedan dokaz da se naša autohtona glazbena tradicija uz mali dodatak svjetskog glazbenog izričaja može dobro prezentirati u turizmu.
Istra je atraktivna turistička destinacija. Vi je izdvajate po...
Mnogo sam putovao po Europi, svirao i u malim mjestima kao i u metropolama. Bez straha mogu reći da je Istra najprirodnija, najtradicionalnija regija koja je uspjela zadržati svu svoju ljepotu tijekom petnaest godina što me nije bilo. U njoj će se uvijek osjećati domaći duh, s daškom topline i duše. Jednostavno, Istra ima dušu.
Kako biste opisali svoju glazbu?
U svojim pjesmama izražavam svoj originalni etno izričaj koji nastojim ukomponirati s izričajem world music scene, no povremeno koristim i istarsku ljestvicu i autohtone tradicionalne istarske instrumente. Posebno uživam u snimanju albuma jer osjetim da je glazba koju sviramo drukčija i da dopire u srce slušatelja, a to je ono što je meni najvažnije.
Kako ste došli na ideju za ime benda?
Za to je zaslužan naš vjerni kreativac benda, Roberto Legović. Moja želja je bila da bend nazovemo imenom nekog autohtonog istarskog proizvoda, da budemo drukčiji. Naš se bubnjar, zvani Lego, domislio istarske salate Indivie, svi smo se složili da je originalno i na tome je ostalo - Franko Krajcar i Indivia band.
U spotu za pjesmu „Trajna nine naj“ sudjeluju i dvije mlade djevojke. Surađujete li često s mladim ljudima?
Surađujem naravno, kad god se pokaže prilika. Mladi ljudi mogu mnogo ponuditi, ali, nažalost, ne dobivaju često priliku da se pokažu. Na tom video spotu su dvije sestre – Iva i Vedrana Štefančić. Znamo se iz privatnog života, cure su mi jako drage i vrlo su talentirane te sam ih odlučio angažirati jer mi se njihova pratnja na violini savršeno uklopila u tematiku pjesme.
Vaši su spotovi snimani u Istri. O kojim je to mjestima točno riječ?
Spotovi su snimani u najzapuštenijim dijelovima Istre, javnosti vjerujem jako slabo poznati. Istra zapravo ima toliko predivnih mjestašaca i lokaliteta za koja ni sam nisam znao i vrlo sam se ugodno iznenadio vidjevši lokacije na kojoj ćemo snimati. Neke od njih su: Gračišće, Završje, Barbariga. Zbog tematike pjesama tražili smo napuštena mjesta, kaštele koji potiču etno-ambijentalnu šetnju, a u drugu ruku i predstavljaju ljepote istarskog pejzaža.
Kako vidite mogućnosti za mlade pulske glazbene talente?
Muzičara mladih, nadobudnih, željnih iskustva i znanja ima, no nažalost njima uvjeti ne omogućuju da vježbaju, a kamoli da pokažu ono što su naučili na pozornici. Mjesta za probu teško je naći, instrumenti su skupi, poduke sviranja isto koštaju. Živimo u potrošačkom društvu gdje ako nešto želiš, moraš to i platiti, Za glazbu treba puno žrtvovati za uspjeh, takva su vremena.
Biste li izdvojili kojeg istarskoga glazbenika?
U Istri ima puno kvalitetnih glazbenika, pogotovo u mom polju. Nije zahvalno izdvajati, jer je svako od njih poseban na svoj način. Ali ako baš moram, spomenuo bih: Tamaru Obrovac, Elis Lovrić, Brunu Krajcara, Daniela Marušića, Noel Šuran i Livia Morosina, a mnogo je i mladih tek u usponu.
Kakvi su vaši planovi za budućnost? imate li nove projekte na kojima radite?
Za sada imamo mnogo ponuda za World Music Festivale, a i ja osobno planiram suradnju u jednom multimedijalnom projektu u Australiji. No, o tome ne bih detaljnije, dok sve ne bude dogovoreno. O tome, drugi put.
U sklopu studijskog putovanja, studenti druge i treće godine Interdisciplinarnog studija Kultura i turizam Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, 7. travnja posjetili su Institut za turizam u Zagrebu. Autorica Strategije razvoja kulturnog turizma dr. sc. Renata Tomljenović razgovarala je s nama po završetku prezentacije.
Prošlo je sedam godina od donošenja Strategije. Koliko je ona zaživjela, ima li konkretnih rezultata i jesu li zadovoljavajući?
Treba istaknuti da je Strategija sastavljena u dva dijela: prvi dio čini sam strateški dokument i njegova kvaliteta, a drugi je volja, želja i sposobnost tijela koji je moraju operacionalizirati i provesti. Sam dokument morao je imati vizionarski duh, jer kad bismo uvijek polazili od onoga što je realno i moguće bojim se da bi nam planovi uvijek bili vrlo skromni.
Strategija je afirmirala kulturni turizam kao prioritetno područje RH, mnogo smo radili na kratkoročnom obrazovanju, sudionici su dobili razinu znanja koja im omogućava nadziranje i usmjeravanje procesa, ali za samu implementaciju još uvijek moraju koristiti stručnu pomoć. Napravili smo dosta na umrežavanju i protoku informacija, kao i na osvještenju da su kulturno turističke atrakcije nešto što je poželjno i pozitivno, npr. Špancirfest ili Motovnuski filmski festival, koji je izvadio Motovun iz filmskih okvira i postavio ga na turističku kartu Hrvatske.
Nadalje, Strategija je predložila da se osnuje ured koji će biti nezavisan i od kulture i od turizma. Budući da to iz praktičnih razloga nije bilo moguće, ured je smješten u okviru turističkih zajednica i naravno da on najviše servisira same turističke zajednice. Ipak, čini mi se da je i tu napravljen iskorak, jer je vidljivo da turističke zajednice na lokalnoj razini jako dobro surađuju s lokalnim kulturnim krugovima.
Nema priredbe na kojoj ne sudjeluju kulturno-umjetnička društva, kao što je to uvijek i bilo, no nekada to nije bilo osviješteno kao dio kulturno-turističke ponude.
Trebalo bi krenuti malo agresivnije u realizaciju osmišljenog koncepta, s obzirom na to da smo kreirali preduvjete. Kao prvo, poraditi na razvoju konkretizacije turističkih proizvoda, na njihovu povezivanju prvenstveno kroz jedinstveni katastar kulturnih dobara koji je u planu, na nadziranje kvalitete u realizaciji projekata, iz razloga što dugo godina financiramo razne projekte, a uspjeh mjerimo formalistički. Izrazito je važan i proboj na strana tržišta, a ključno bi bilo konzultiranje naše struke prilikom realizacije velikih kulturnih projekata poput Narone ili Krapine. Trebamo li se mi nametnuti kulturi ili stvoriti međuplatformu – nisam sigurna, no bojim se da ako ovako nastavimo - svatko svojim putem, počet ćemo graditi megakulturne atrakcije koje će imati vrlo malo obzira prema prosvjetiteljskoj strani i logistici.
Mogu li u tome pomoći državne institucije, može li vas nametnuti hrvatska Vlada?
Mi djelujemo iz turizma. Budžet Minstarstva turizma je manji od budžeta Vlade, a onaj Ministarstva kulture je otprilike deset puta bolje financiran. Ministarstvo turizma kao takvo bi trebalo biti ono koje će lobirati za interese turizma kod svih ostalih relevantnih ministarstava, jer vrlo je malo toga u ingerenciji samog ministarstva. Smatram da Ministarstvo turizma nema dovoljno jak mišić prema Ministarstvu kulture. Velik je pritisak na Ministarstvu turizma, ono mora brinuti o brojčanim rezultatima. Obično se na kraju dobri rezultati pripišu hotelijerima, a loši Ministarstvu i TZ. U ovo vrijeme krize na njima je veliki pritisak.
Je li možda kulturni turizam rješenje za ovu recesijsku godinu?
Sazrijet će vrijeme i za to. Za sve postoji pravo vrijeme izlaska na tržište, ako preuranite s idejama nemate plodno tlo na koje će one pasti. Mi kao institucija imamo jako suženo područje djelovanja, budući da smo savjetodavno tijelo. Ako nepozvano djelujemo, možemo biti ocijenjeni kao agresivni.
Na tragu svega do sad rečenog, je li kulturni turizam doista postao prioritetno područje djelovanja?
Rekla bih da jest. Uključujemo se u aktivnosti poput „Europska destinacija izvrsnosti“, dobivamo nagrade, a mislim da je vrlo važno da se događaju određene promjene i u Ministarstvu kulture, posebice u muzejskoj djelatnosti. U Krapini je, na primjer, vrlo suvremeni postav, crkvene riznice vjerskih institucija imaju odlične sadržaje.
Koliko je Crkva otvorena prema kulturnom turizmu?
Moj dojam je da je Crkva prilično suradljiva i otvorena. U brojnim mjestima naići ćete na umjetničke zbirke vjerskih institucija koje su puno bolje očuvane i prezentirane nego zbirke muzeja. Npr. samostan u Bolu sa kasnorenesansnom oltarnom slikom venecijanskog majstora Tintoretta, samostalnu zbirku slikara Mladane Veže u Zaostrogu, eklatantan primjer je riznica u Zadru. Samostanski postav muzeja u Starigradu ljepši je od onog u gradskom muzeju.
Problem u kulturi je općenito u otvorenosti svih muzejskih institucija i galerija. Djelatnici u kulturi imaju drugačije prioritete djelovanja, koji su daleko od financijske dobiti.
Kako se ljudski resursi u turizmu prilagođavaju viziji kulturnog turizma? Nailazite li na otpor?
Upravo iz tog razloga duboko smo promišljali o stupnju direktivnosti koji ćemo postaviti u Strategiji, bismo li trebali izdvojiti resurse koje smatramo primarnima i reći – ovo je od nacionalnog značaja, no onda se postavlja pitanje bi li nakon jednog Dubrovnika, Trogira i Eufrazijane ostalo mjesta u financijskom proračunu za manje, ali jedanko vrijedne, kreativne i zanimljive resurse. Primjera radi: možete npr. u Puli imati jednu Arenu, ona može biti od nacionalnog značaja i ja vjerujem da se agresivnije promovira, bolje interpretira, da je vodička služba organiziranija mogla bi postati financijska prespektiva koja bi financijski doprinosila puno više nego sada, da ne spominjem vojnu povijest Pule. Međutim, svjesni smo toga da to nitko ne može narediti, pa ni ministarstvo, ako nemate ljude koji bi taj projekt mogli nositi, uzaludno je izdvajati potencijale.
Sličan primjer je Sv. Nikola – tvrđava u Šibeniku, obrambena renesansna tvrđava sredozemlja koja stoji prazna i propada.
Smatrate li da će se u budućnosti interdisciplinarni pristup kao i studij Kulture i turizma pokazati opravdanim?
Apsolutno. Mislim da naše društvo postaje sve složenije, i svladati samo jedno područje nije najoptimalnije. Pogledajte samo računovodstvo ili pravo. Trend je u svijetu da se potiče interdisciplinarno studiranje, mislim da će ljudi koji će imati spoznaje iz više područja svakako puno lakše naći svoje mjesto na tržištu rada. Iako to trenutno ne izgleda tako.
Možete li navesti radna mjesta u kojima će se prepoznavati potencijal i vještine stečene na ovom smjeru?
Studenti kao prvo trebaju ući na početničke, a ne na menadžerske pozicije, zatim će se vrlo brzo svojom kvalitetnom prezentacijom pozicionirati vrlo uspješno i visoko. Prerano vam davati titule menadžera zvuči jako dobro za ego mladih ljudi, ali dugoročno ne stvara preduvjete da se osoba razvija optimalno.
Vidim vas posvuda, dok ne savladate ažurnost, brusite vještine poslovne koumunikacije i prezentacije. Nakon toga vas vidim na puno jako različitih i zanimljivih mjesta. Npr., agencije za organiziranje posebnih događanja - moji studenti koji su slušali predmet menadžment kulturnih manifestacija već se zapošljavaju na takvim mjestima, čak su i direktori takvih agencija.
Kongresni centri u hotelima sa organizacijom dodatnih programa, turističke zajednice, to su mjesta gdje će takva kombinacija biti sve više tražena. Također, u svijetu konzaltinga, možda i od projekta do projekta, od vodećih do suradničih pozicija. Općinski i županijski uredi, pučka otvorena učilišta, sve su to mjesta koja bi trebala imati takve mlade kreativne ljude.
Dolazi vrijeme kada poslodavci pogotovo u privatnom sektoru ne pitaju više kakvu diplomu imate, nego što znate raditi. Ovdje će dolaziti do izražaja vaša sposobnost prezentacije, da prepoznate što poslodavci otprilike traže i na taj način prilagodite prezentaciju sebe.
Studenti druge i treće godine Interdisciplinarnog studija Kulture i turizam u sklopu kolegija Terenske nastave, Praktikuma, Istraživanja u kulturi i turizmu te Marketinškog menadžmenta u kulturnom turizmu posjetili su, u srijedu, 7. travnja Zagreb. Posjet jednoj od institucija, zbog koje je putovanje bilo organizirano je Muzej suvremene umjetnosti (MSU).
Na ulazu u Muzej postoji mogućnost odabira turističkog vodiča koji stoji 100 kuna ili audio vodiča za 10 kuna. Treba napomenuti da je ulaz u Muzej besplatan svake prve srijede u mjesecu.
Većina studenata je samostalno ili u grupicama krenula u razgledavanje muzeja.
Muzej suvremene umjetnosti čine: eksperimentalno-istraživački odjel, informacijsko-dokumentacijski odjel, knjižnica, pedagoški odjel, odjel zaštite građe te odjel za programsko izložbenu djelatnost.
Katovi su tematski podijeljeni, a građa je veoma zanimljiva, moderna i pregledna. Svakom izložbenom materijalu osigurano je dosta mjesta. Ondje zaista svatko može pronaći nešto za sebe.
Većini su bile najzanimljivije zbirke u pokretu: Umjetnost o umjetnosti, Umjetnost kao život, Projekt i sudbina, Riječi i slike, Velika enigma svijeta te Projekti u vanjskom prostoru. One predstavljaju umjetnikovo viđenje društva i svijeta u kojem živi, pomalo su kritične, provokativne, pokušavaju navesti gledatelje na razmišljanje i upoznavanje sa samim sobom.
Fundus muzeja je izrazito velik. Potrebno je spomenuti i bogat izbor zbirki videa, crteža i grafika poznatih umjetnika od Toše Dabavca, Benka Horvata i drugih. One sadrže građu koja pokazuje početke i logični razvoj pojedinih umjetnika.
Na najvišim se katovima nalaze restoran i kafić koji čekaju umorne i izgladnjele posjetitelje
Studenti su u Muzeju proveli sat i pol, s obzirom na to da su bili ograničeni vremenom. To, naravno, nije dovoljno za detaljno razgledavanje Muzeja.
Muzej suvremene umjetnosti pravo je osvježenje u svijetu muzeja u Hrvatskoj. Oduševljenje postavom vidjelo se i na licima studenata.
Preporučujemo, dakle, svakome tko ima imalo umjetničkog duha da ga posjeti.
Na samom početku prekjučerašnjeg studijskog putovanja u Zagreb, studenti su posjetili Institut za turizam gdje su ih dočekale djelatnice Institututa i ukratko predstavile organizaciju, njihove zadatke, i projekte osmišljene za skoru budućnost.
Uvodno je govorila ravnateljica Instituta, Sanda Čorak koja je prezentirala djelatnost Instituta, između ostaloga i projekte pod nazivom "Važnost turizma za hrvatsko gospodarstvo" i "Međuodnos turizma, prostora i prometa" na kojima Institut trenutačno radi.
Glavni je cilj, istaknula je Čorak, potreba za stvaranjem pozitivnog okruženja koje podržava kulturni turizam u Hrvatskoj, a u kojem se izdvajaju upravo studenti Kulture i turizma kao budući glavni akteri. Potaknuta je rasprava, studenti su postavljali pitanja, a voditeljice strpljivo odgovarale i prihvaćale prijedloge i kritike studenata.
Renata Tomljenović, zadužena za osmišljavanje Strategije razvoja turizma, a ujedno i stručnjakinja za turizam i master planove u Hrvatskoj, ispričala je priču o kulturnom turizmu od samih početaka; kako je sve krenulo i koliko se u zadnjih deset godina postiglo. Za Strategiju hrvatskog kulturnog turizma u sljedećih pet godina kaže da njezin značaj još uvijek nije u potpunosti zaživio u praksi: "Treba puno raditi na suradnji kulturnog i turističkog sektora“ – istaknula je Tomljenović čime je potvrdila središnju problematiku razvoja kulturnog turizma - međusektorsku povezanost i suradnju. Na pitanje kakvo je njezino mišljenje o istarskom kulturnom turizmu, Tomljenović je odgovorila: "Vrlo malo surađujemo s Istrom, što još jednom potvrđuje manjak političke volje za pozitivnim promjenama i neosmišljavanje Strategije za razvitak, bez koje se, nažalost, ništa ne može promjeniti."
Predavanje je zaključila Zrinka Marušić objasnivši važnost TOMAS istraživanja na području kulturnog turizma koja se aktivno provode od 2008. godine. Riječ je o statističkom istraživanju koje pokazuje u kojoj su mjeri turisti zadovoljni našom ponudom kulturnih atrakcija te koliko je ostvarenih dolazaka i noćenja u prethodnoj sezoni. Prostorijom je kružila i TOMAS anketa pa su studenti mogli vidjeti na temelju kojih se podataka zapravo dovode zaključci o stupnju zadovoljstva posjetitelja i ostvarenih noćenja.
Nakon toga su studenti nastavili svoj kratki izlet, uputivši se u Muzej suvremene umjetnosti i Muzej krapinskoga pračovjeka Hušnjakovo.
Ožujak u programu Istarskog narodnog kazališta upotpunilo je talijanski kazališni komad Sve o ženama gostujuće Talijanske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Studenti Kulture i turizma su u srijedu pogledali predstavu u sklopu kolegija talijanskog jezika. Riječ je o komediji najplodnijeg suvremenog dramskog pisca Mire Gavrana nastaloj 2000. godine te premijerno izvedenoj u autorovom Epilog teatru. Taj je komad postavljen u Teatro San Giuseppe, a na talijanski jezik preveo ga je Silvio Ferrari.
Radnja predstave, koju je režirala Neva Rošić, fokusirana je oko tri glavna lika koje su odglumile Elvia Nacinovich, Elena Brumini, i Rosanna Bubola. One su svojim metamorfozama u žene različitih zanimanja i godina jasno prikazale odnose između žena, neovisno o njihovim generacijama.
Tri glumice zamijenile su njih petnaest i to; dvije sestre u svađi zbog jednog muškarca u kojega su obje bile zaljubljene; dvije žene povezane velikim prijateljstvom koje je narušila treća žena; tri tajnice koje rade u istom poduzeću; tri djevojčice koje polaze isti vrtić; tri starije žene u istom staračkom domu.
Tijekom sat i pol vremena koliko predstava traje, muškarac se pojavljuje tek jednom i nema značajnu ulogu, iako se radnja temelji na odnosima između žena i muškaraca.
Osim što igraju niz likova, izvođačice su i otpjevale ’soundtrack’ predstave - autorsku glazbu i talijanske hitove, koji služi ispunjavanju kratkih pauza za promjene likova.
Predstava je napisana za sve uzraste te svojom radnjom i završnom misli u gledatelja ostavlja dubok dojam, a njezina šaljiva interpretacija zabavlja. Teme predstave su aktualne pa se svatko u njoj može prepoznati.
Jučer je na Sveučilištu Jurja Dobrile za studente Sveučilišnog preddiplomskog interdisciplinarnog studija Kultura i turizam, ali i za ostale zainteresirane, održano predavanje dr. sc. Daniele Angeline Jelinčić iz zagrebačkog Instituta za međunarodne odnose. Dr. sc. Jelinčić, stručnjakinja Vijeća Europe za kulturni turizam, autorica je Abecede kulturnog turizma te nove knjige Kultura u izlogu. Njeno je zanimljivo i poticajno predavanje bio povod za kratak razgovor.
Kako zamišljate hrvatski kulturni turizam za deset godina? Trebamo li ići za svjetskim trendovima ili je nužno stvoriti prepoznatljivost?
Moja nadanja počivaju na stvaranju identiteta, prepoznatljivosti u svijetu. Kada npr. izgovorite Eiffelov toranj svi znaju o čemu je riječ, no, kad izgovorite Hrvatska nisam baš sigurna da je tako. Autentično je sve ono što lokalno stanovništvo osjeća kao svoje, a autentičnost stvara identitet jednog naroda. Smatram da upravo za time trebamo ići, analizirati što imamo od materijalne i nematerijalne kulture i u tom se pravcu usmjeravati. Trebamo se dosjetiti svog modela razvitka, nije moguće kopirati projekte drugih zemalja, prije svega radi mnogobrojnih razlika.
Hoće li država prepoznati pojačanu potrebu za ulaganje u kulturu?
Država je već prepoznala potrebu, no u ovim vremenima krize koja je kod nas započela i mnogo prije nego u svijetu, moramo biti svjesni da novca jednostavno nema. Zastupljenost kulture u proračunu sve je manja, stoga polažem nade u kreativno poduzetništvo.
Može li ulazak Hrvatske u Europsku uniju bitno olakšati ostvarivanje kulturnih projekata u turizmu?
Definitivno. Postoje natječaji za kulturne projekte gdje je članstvo preduvjet prijave. Financiranje tako EU omogućuje samo zemljama članicama kao nositeljima projekta, a zemlje ne-članice mogu sudjelovati u projektima kao zemlje partneri zemlje/alja članica. Projektima kulturnog turizma se omogućuje financiranje i u nekim drugim fondovima EU. To su tzv. Strukturni fondovi koji su prvotno namijenjeni nekim potpuno drugačijim sektorima: poljoprivredi, društvenom, regionalnom razvitku ili urbanizmu. Kulturni se turizam i u tim poljima može predložiti kao motor održivog razvitka pa projekti te tematike često pribjegavaju upravo takvim načinima financiranja. Nužno je, međutim, dokazati kako će pojedini sektor od tog turizma imati koristi, što znači da treba znati kako prezentirati ideje, odnosno, znati pravila pisanja projekata.
Smatrate li da je u Strategiji razvoja hrvatskog turizma kultura dovoljno zastupljena?
Ne. U svim do sad izrađenim strategijama i srodnim dokumentima, kultura je nešto što se spominje na posljednjim stranicama, stihijski, a uglavnom se odnosi samo na baštinu: Kultura je, suprotno, mnogo širi pojam.
Je li Vaša nova knjiga svojevrstan nastavak Abecede kulturnog turizma ili se bavi novim temama?
Nije nastavak. U Abecedi se radi o definiranju pojmova vezanih na kulturni turizam, a u novoj se knjizi konkretiziraju pitanja o planiranju, analizi, primjeni i kontroli menadžerskih i marketinških znanja i vještina ključnih za uspješno upravljanje kulturnim dobrima.
Smatrate li da će studenti Kulture i turizma stečenim znanjima uspješno unaprijediti kulturu u turizmu Hrvatske?
Teško mi je o tome govoriti s obzirom na to da nemam potpuni uvid u program samog studija, no vjerujem kako je sličan onomu Sveučilišta u Zadru. Kultura će uvijek ovisiti o pojedincima koji će znati prepoznati potencijale za kulturni turizam i od toga učiniti emotivan doživljaj, jer ono što „prodaje“ kulturu jest upravo doživljaj, autentično, nezaboravno iskustvo za turista.
Ispunite anketu koja će nam pomoći da kreiramo blog prema vašim željama. Anketa
Redovito čitajte: Josipove priče iz Austrije (ponedjeljkom), Turističke zajednice u Istri (svake druge srijede) i Turističke destinacije (svake prve srijede).
ČLANSTVO U MEDIJSKOJ GRUPI
Želiš li postati član/ica Medijske grupe! Ništa lakše! Javi se mailom: kitovci@gmail.com i već sljedeći tjedan možeš početi pisati! Požuri...
Javi se ako imaš novost, prijedlog ili komentar - čekamo te na našoj Google grupi!
Postanite dio naše društvene mreže MeGa KIT! Sudjelujte u razmjeni informacija putem naše Facebook grupe!
Opis bloga Blog studenata, članova Medijske grupe Sveučilišnog preddiplomskog studija Kultura i turizamSveučilišta Jurja Dobrile u Puli
Čitajte o: novostima na Studiju, studijskiim posjetima, gostujućim predavanjima,
studentskim radovima, projektima i izložbama,događanjima i manifestacijama u kulturi i turizmu u Istri i Hrvatskoj...
