Jučer je na Sveučilištu Jurja Dobrile za studente Sveučilišnog preddiplomskog interdisciplinarnog studija Kultura i turizam, ali i za ostale zainteresirane, održano predavanje dr. sc. Daniele Angeline Jelinčić iz zagrebačkog Instituta za međunarodne odnose. Dr. sc. Jelinčić, stručnjakinja Vijeća Europe za kulturni turizam, autorica je Abecede kulturnog turizma te nove knjige Kultura u izlogu. Njeno je zanimljivo i poticajno predavanje bio povod za kratak razgovor.
Kako zamišljate hrvatski kulturni turizam za deset godina? Trebamo li ići za svjetskim trendovima ili je nužno stvoriti prepoznatljivost?
Moja nadanja počivaju na stvaranju identiteta, prepoznatljivosti u svijetu. Kada npr. izgovorite Eiffelov toranj svi znaju o čemu je riječ, no, kad izgovorite Hrvatska nisam baš sigurna da je tako. Autentično je sve ono što lokalno stanovništvo osjeća kao svoje, a autentičnost stvara identitet jednog naroda. Smatram da upravo za time trebamo ići, analizirati što imamo od materijalne i nematerijalne kulture i u tom se pravcu usmjeravati. Trebamo se dosjetiti svog modela razvitka, nije moguće kopirati projekte drugih zemalja, prije svega radi mnogobrojnih razlika.
Hoće li država prepoznati pojačanu potrebu za ulaganje u kulturu?
Država je već prepoznala potrebu, no u ovim vremenima krize koja je kod nas započela i mnogo prije nego u svijetu, moramo biti svjesni da novca jednostavno nema. Zastupljenost kulture u proračunu sve je manja, stoga polažem nade u kreativno poduzetništvo.
Može li ulazak Hrvatske u Europsku uniju bitno olakšati ostvarivanje kulturnih projekata u turizmu?
Definitivno. Postoje natječaji za kulturne projekte gdje je članstvo preduvjet prijave. Financiranje tako EU omogućuje samo zemljama članicama kao nositeljima projekta, a zemlje ne-članice mogu sudjelovati u projektima kao zemlje partneri zemlje/alja članica. Projektima kulturnog turizma se omogućuje financiranje i u nekim drugim fondovima EU. To su tzv. Strukturni fondovi koji su prvotno namijenjeni nekim potpuno drugačijim sektorima: poljoprivredi, društvenom, regionalnom razvitku ili urbanizmu. Kulturni se turizam i u tim poljima može predložiti kao motor održivog razvitka pa projekti te tematike često pribjegavaju upravo takvim načinima financiranja. Nužno je, međutim, dokazati kako će pojedini sektor od tog turizma imati koristi, što znači da treba znati kako prezentirati ideje, odnosno, znati pravila pisanja projekata.
Smatrate li da je u Strategiji razvoja hrvatskog turizma kultura dovoljno zastupljena?
Ne. U svim do sad izrađenim strategijama i srodnim dokumentima, kultura je nešto što se spominje na posljednjim stranicama, stihijski, a uglavnom se odnosi samo na baštinu: Kultura je, suprotno, mnogo širi pojam.
Je li Vaša nova knjiga svojevrstan nastavak Abecede kulturnog turizma ili se bavi novim temama?
Nije nastavak. U Abecedi se radi o definiranju pojmova vezanih na kulturni turizam, a u novoj se knjizi konkretiziraju pitanja o planiranju, analizi, primjeni i kontroli menadžerskih i marketinških znanja i vještina ključnih za uspješno upravljanje kulturnim dobrima.
Smatrate li da će studenti Kulture i turizma stečenim znanjima uspješno unaprijediti kulturu u turizmu Hrvatske?
Teško mi je o tome govoriti s obzirom na to da nemam potpuni uvid u program samog studija, no vjerujem kako je sličan onomu Sveučilišta u Zadru. Kultura će uvijek ovisiti o pojedincima koji će znati prepoznati potencijale za kulturni turizam i od toga učiniti emotivan doživljaj, jer ono što „prodaje“ kulturu jest upravo doživljaj, autentično, nezaboravno iskustvo za turista.
Kako zamišljate hrvatski kulturni turizam za deset godina? Trebamo li ići za svjetskim trendovima ili je nužno stvoriti prepoznatljivost?
Moja nadanja počivaju na stvaranju identiteta, prepoznatljivosti u svijetu. Kada npr. izgovorite Eiffelov toranj svi znaju o čemu je riječ, no, kad izgovorite Hrvatska nisam baš sigurna da je tako. Autentično je sve ono što lokalno stanovništvo osjeća kao svoje, a autentičnost stvara identitet jednog naroda. Smatram da upravo za time trebamo ići, analizirati što imamo od materijalne i nematerijalne kulture i u tom se pravcu usmjeravati. Trebamo se dosjetiti svog modela razvitka, nije moguće kopirati projekte drugih zemalja, prije svega radi mnogobrojnih razlika.
Hoće li država prepoznati pojačanu potrebu za ulaganje u kulturu?
Država je već prepoznala potrebu, no u ovim vremenima krize koja je kod nas započela i mnogo prije nego u svijetu, moramo biti svjesni da novca jednostavno nema. Zastupljenost kulture u proračunu sve je manja, stoga polažem nade u kreativno poduzetništvo.
Može li ulazak Hrvatske u Europsku uniju bitno olakšati ostvarivanje kulturnih projekata u turizmu?
Definitivno. Postoje natječaji za kulturne projekte gdje je članstvo preduvjet prijave. Financiranje tako EU omogućuje samo zemljama članicama kao nositeljima projekta, a zemlje ne-članice mogu sudjelovati u projektima kao zemlje partneri zemlje/alja članica. Projektima kulturnog turizma se omogućuje financiranje i u nekim drugim fondovima EU. To su tzv. Strukturni fondovi koji su prvotno namijenjeni nekim potpuno drugačijim sektorima: poljoprivredi, društvenom, regionalnom razvitku ili urbanizmu. Kulturni se turizam i u tim poljima može predložiti kao motor održivog razvitka pa projekti te tematike često pribjegavaju upravo takvim načinima financiranja. Nužno je, međutim, dokazati kako će pojedini sektor od tog turizma imati koristi, što znači da treba znati kako prezentirati ideje, odnosno, znati pravila pisanja projekata.
Smatrate li da je u Strategiji razvoja hrvatskog turizma kultura dovoljno zastupljena?
Ne. U svim do sad izrađenim strategijama i srodnim dokumentima, kultura je nešto što se spominje na posljednjim stranicama, stihijski, a uglavnom se odnosi samo na baštinu: Kultura je, suprotno, mnogo širi pojam.
Je li Vaša nova knjiga svojevrstan nastavak Abecede kulturnog turizma ili se bavi novim temama?
Nije nastavak. U Abecedi se radi o definiranju pojmova vezanih na kulturni turizam, a u novoj se knjizi konkretiziraju pitanja o planiranju, analizi, primjeni i kontroli menadžerskih i marketinških znanja i vještina ključnih za uspješno upravljanje kulturnim dobrima.
Smatrate li da će studenti Kulture i turizma stečenim znanjima uspješno unaprijediti kulturu u turizmu Hrvatske?
Teško mi je o tome govoriti s obzirom na to da nemam potpuni uvid u program samog studija, no vjerujem kako je sličan onomu Sveučilišta u Zadru. Kultura će uvijek ovisiti o pojedincima koji će znati prepoznati potencijale za kulturni turizam i od toga učiniti emotivan doživljaj, jer ono što „prodaje“ kulturu jest upravo doživljaj, autentično, nezaboravno iskustvo za turista.
Razgovor vodilja: Martina Rojnić
