Franko Krajcar, osnivač grupe Franko Krajcar i Indivia, rođen u Puli, profesionalni je glazbenik koji prati etno scenu već dvadeset godina. Otišao je iz Hrvatske s devetnaest godina u želji za novim glazbenim iskustvom i poznanstvima. Proputovao je gotovo cijelu Europu, živio i svirao u Švicarskoj te surađivao s glazbenicima u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Nizozemskoj. Po povratku u Pulu započeo je svirati kao pridruženi član Livio Morosin band-a, a nakon toga 2008. godine izdaje prvi autorski album „Pensieri“. Album je snimljen u cilju predstavljanja posebnog osobnog stila koji činu kombinacija etno i duhovne glazbe.
S obzirom na to da je etnomuzikologija zastupljena u Istri i u posljednje se vrijeme naglašava promicanje istarske narodne tradicionalne glazbe, odlučili smo iz prve ruke saznati kako je to predstavljati kulturni turizam neke regije na glazbenom području.
Biste li, kao renomirani istarski etnomuzikolog, izdvojili našu glazbenu tradiciju kao važan faktor u promicanju kulturnog turizma?
Da, zato što je upravo glazba ono što najviše čini tradiciju nekog mjestašca, naselja ili regije. Mjesto koje smo posjetili gotovo najviše pamtimo po pejzažu, lokalnom stanovništvu i njihovom gostoprimstvu te tradicionalnoj glazbi. Ona zanima svakog posjetitelja, glazba ostavlja trag!
Mislite li da Istra predstavlja tradicijsku glazbu na kvalitetan turistički način?
Istra ima puno kreativnih glazbenika koji se bave promoviranjem naše izvorne glazbe i mislim da će sav taj trud uložen u istarsku glazbenu tradiciju uroditi plodom kroz sljedećih nekoliko godina. Htio bih pohvaliti projekt Istarska ljestvica koju smatram odličnim projektom za promociju našeg turizma u inozemstvu.
Dio svoje mladosti svirali ste u inozemstvu. Kakva su vaša inozemna iskustva?
Iz Pule sam otišao s devetnaest godina, željan iskustva, poznanstava i novaca, naravno. Surađivao sam s mnogim poznatim glazbenicima u Italiji, Austriji i Švicarskoj. Od njih sam mnogo naučio, ali tamo nisam svirao svoju glazbu. Putovanja i život u inozemstvu imaju svoje prednosti i mane kao i sve ostalo u životu, tako da bilo je i lijepih i manje lijepih, nazvao bih to, nostalgičnih, trenutaka.
Jesu li takvi trenuci presudili Vašem povratku u Istru?
Istra je jedna predivna regija, ovdje sam rođen, ovdje su moji prijatelji i moja obitelj. Iako sam uvijek uživao svirajući, nisam nikad dobio priliku odsvirati nešto autorsko, to me s vremenom počelo smetati. Zato sam se odlučio vratiti u rodni kraj i ovdje ostvariti svoj san. Zaželio sam stvarati sam svoju glazbu i biti sam svoj šef. Obnovio sam stara poznanstva i svi zajedno smo ušli u projekt stvaranja benda Franko Krajcar i Indivia.
Kakave su povratne informacije turista ljeti na vašim gažama?
Moram priznati, na ljetnim gažama, na pravim domaćim feštama primjetio sam da strani turisti doista uživaju u našoj glazbi, oni se zabave, plešu, pjevaju, iako ne znaju riječi. Vjerojatno osjećaju iskrenost glazbe, što je samo još jedan dokaz da se naša autohtona glazbena tradicija uz mali dodatak svjetskog glazbenog izričaja može dobro prezentirati u turizmu.
Istra je atraktivna turistička destinacija. Vi je izdvajate po...
Mnogo sam putovao po Europi, svirao i u malim mjestima kao i u metropolama. Bez straha mogu reći da je Istra najprirodnija, najtradicionalnija regija koja je uspjela zadržati svu svoju ljepotu tijekom petnaest godina što me nije bilo. U njoj će se uvijek osjećati domaći duh, s daškom topline i duše. Jednostavno, Istra ima dušu.
Kako biste opisali svoju glazbu?
U svojim pjesmama izražavam svoj originalni etno izričaj koji nastojim ukomponirati s izričajem world music scene, no povremeno koristim i istarsku ljestvicu i autohtone tradicionalne istarske instrumente. Posebno uživam u snimanju albuma jer osjetim da je glazba koju sviramo drukčija i da dopire u srce slušatelja, a to je ono što je meni najvažnije.
Kako ste došli na ideju za ime benda?
Za to je zaslužan naš vjerni kreativac benda, Roberto Legović. Moja želja je bila da bend nazovemo imenom nekog autohtonog istarskog proizvoda, da budemo drukčiji. Naš se bubnjar, zvani Lego, domislio istarske salate Indivie, svi smo se složili da je originalno i na tome je ostalo - Franko Krajcar i Indivia band.
U spotu za pjesmu „Trajna nine naj“ sudjeluju i dvije mlade djevojke. Surađujete li često s mladim ljudima?
Surađujem naravno, kad god se pokaže prilika. Mladi ljudi mogu mnogo ponuditi, ali, nažalost, ne dobivaju često priliku da se pokažu. Na tom video spotu su dvije sestre – Iva i Vedrana Štefančić. Znamo se iz privatnog života, cure su mi jako drage i vrlo su talentirane te sam ih odlučio angažirati jer mi se njihova pratnja na violini savršeno uklopila u tematiku pjesme.
Vaši su spotovi snimani u Istri. O kojim je to mjestima točno riječ?
Spotovi su snimani u najzapuštenijim dijelovima Istre, javnosti vjerujem jako slabo poznati. Istra zapravo ima toliko predivnih mjestašaca i lokaliteta za koja ni sam nisam znao i vrlo sam se ugodno iznenadio vidjevši lokacije na kojoj ćemo snimati. Neke od njih su: Gračišće, Završje, Barbariga. Zbog tematike pjesama tražili smo napuštena mjesta, kaštele koji potiču etno-ambijentalnu šetnju, a u drugu ruku i predstavljaju ljepote istarskog pejzaža.
Kako vidite mogućnosti za mlade pulske glazbene talente?
Muzičara mladih, nadobudnih, željnih iskustva i znanja ima, no nažalost njima uvjeti ne omogućuju da vježbaju, a kamoli da pokažu ono što su naučili na pozornici. Mjesta za probu teško je naći, instrumenti su skupi, poduke sviranja isto koštaju. Živimo u potrošačkom društvu gdje ako nešto želiš, moraš to i platiti, Za glazbu treba puno žrtvovati za uspjeh, takva su vremena.
Biste li izdvojili kojeg istarskoga glazbenika?
U Istri ima puno kvalitetnih glazbenika, pogotovo u mom polju. Nije zahvalno izdvajati, jer je svako od njih poseban na svoj način. Ali ako baš moram, spomenuo bih: Tamaru Obrovac, Elis Lovrić, Brunu Krajcara, Daniela Marušića, Noel Šuran i Livia Morosina, a mnogo je i mladih tek u usponu.
Kakvi su vaši planovi za budućnost? imate li nove projekte na kojima radite?
Za sada imamo mnogo ponuda za World Music Festivale, a i ja osobno planiram suradnju u jednom multimedijalnom projektu u Australiji. No, o tome ne bih detaljnije, dok sve ne bude dogovoreno. O tome, drugi put.
S obzirom na to da je etnomuzikologija zastupljena u Istri i u posljednje se vrijeme naglašava promicanje istarske narodne tradicionalne glazbe, odlučili smo iz prve ruke saznati kako je to predstavljati kulturni turizam neke regije na glazbenom području.
Biste li, kao renomirani istarski etnomuzikolog, izdvojili našu glazbenu tradiciju kao važan faktor u promicanju kulturnog turizma?
Da, zato što je upravo glazba ono što najviše čini tradiciju nekog mjestašca, naselja ili regije. Mjesto koje smo posjetili gotovo najviše pamtimo po pejzažu, lokalnom stanovništvu i njihovom gostoprimstvu te tradicionalnoj glazbi. Ona zanima svakog posjetitelja, glazba ostavlja trag!
Mislite li da Istra predstavlja tradicijsku glazbu na kvalitetan turistički način?
Istra ima puno kreativnih glazbenika koji se bave promoviranjem naše izvorne glazbe i mislim da će sav taj trud uložen u istarsku glazbenu tradiciju uroditi plodom kroz sljedećih nekoliko godina. Htio bih pohvaliti projekt Istarska ljestvica koju smatram odličnim projektom za promociju našeg turizma u inozemstvu.
Dio svoje mladosti svirali ste u inozemstvu. Kakva su vaša inozemna iskustva?
Iz Pule sam otišao s devetnaest godina, željan iskustva, poznanstava i novaca, naravno. Surađivao sam s mnogim poznatim glazbenicima u Italiji, Austriji i Švicarskoj. Od njih sam mnogo naučio, ali tamo nisam svirao svoju glazbu. Putovanja i život u inozemstvu imaju svoje prednosti i mane kao i sve ostalo u životu, tako da bilo je i lijepih i manje lijepih, nazvao bih to, nostalgičnih, trenutaka.
Jesu li takvi trenuci presudili Vašem povratku u Istru?
Istra je jedna predivna regija, ovdje sam rođen, ovdje su moji prijatelji i moja obitelj. Iako sam uvijek uživao svirajući, nisam nikad dobio priliku odsvirati nešto autorsko, to me s vremenom počelo smetati. Zato sam se odlučio vratiti u rodni kraj i ovdje ostvariti svoj san. Zaželio sam stvarati sam svoju glazbu i biti sam svoj šef. Obnovio sam stara poznanstva i svi zajedno smo ušli u projekt stvaranja benda Franko Krajcar i Indivia.
Kakave su povratne informacije turista ljeti na vašim gažama?
Moram priznati, na ljetnim gažama, na pravim domaćim feštama primjetio sam da strani turisti doista uživaju u našoj glazbi, oni se zabave, plešu, pjevaju, iako ne znaju riječi. Vjerojatno osjećaju iskrenost glazbe, što je samo još jedan dokaz da se naša autohtona glazbena tradicija uz mali dodatak svjetskog glazbenog izričaja može dobro prezentirati u turizmu.
Istra je atraktivna turistička destinacija. Vi je izdvajate po...
Mnogo sam putovao po Europi, svirao i u malim mjestima kao i u metropolama. Bez straha mogu reći da je Istra najprirodnija, najtradicionalnija regija koja je uspjela zadržati svu svoju ljepotu tijekom petnaest godina što me nije bilo. U njoj će se uvijek osjećati domaći duh, s daškom topline i duše. Jednostavno, Istra ima dušu.
Kako biste opisali svoju glazbu?
U svojim pjesmama izražavam svoj originalni etno izričaj koji nastojim ukomponirati s izričajem world music scene, no povremeno koristim i istarsku ljestvicu i autohtone tradicionalne istarske instrumente. Posebno uživam u snimanju albuma jer osjetim da je glazba koju sviramo drukčija i da dopire u srce slušatelja, a to je ono što je meni najvažnije.
Kako ste došli na ideju za ime benda?
Za to je zaslužan naš vjerni kreativac benda, Roberto Legović. Moja želja je bila da bend nazovemo imenom nekog autohtonog istarskog proizvoda, da budemo drukčiji. Naš se bubnjar, zvani Lego, domislio istarske salate Indivie, svi smo se složili da je originalno i na tome je ostalo - Franko Krajcar i Indivia band.
U spotu za pjesmu „Trajna nine naj“ sudjeluju i dvije mlade djevojke. Surađujete li često s mladim ljudima?
Surađujem naravno, kad god se pokaže prilika. Mladi ljudi mogu mnogo ponuditi, ali, nažalost, ne dobivaju često priliku da se pokažu. Na tom video spotu su dvije sestre – Iva i Vedrana Štefančić. Znamo se iz privatnog života, cure su mi jako drage i vrlo su talentirane te sam ih odlučio angažirati jer mi se njihova pratnja na violini savršeno uklopila u tematiku pjesme.
Vaši su spotovi snimani u Istri. O kojim je to mjestima točno riječ?
Spotovi su snimani u najzapuštenijim dijelovima Istre, javnosti vjerujem jako slabo poznati. Istra zapravo ima toliko predivnih mjestašaca i lokaliteta za koja ni sam nisam znao i vrlo sam se ugodno iznenadio vidjevši lokacije na kojoj ćemo snimati. Neke od njih su: Gračišće, Završje, Barbariga. Zbog tematike pjesama tražili smo napuštena mjesta, kaštele koji potiču etno-ambijentalnu šetnju, a u drugu ruku i predstavljaju ljepote istarskog pejzaža.
Kako vidite mogućnosti za mlade pulske glazbene talente?
Muzičara mladih, nadobudnih, željnih iskustva i znanja ima, no nažalost njima uvjeti ne omogućuju da vježbaju, a kamoli da pokažu ono što su naučili na pozornici. Mjesta za probu teško je naći, instrumenti su skupi, poduke sviranja isto koštaju. Živimo u potrošačkom društvu gdje ako nešto želiš, moraš to i platiti, Za glazbu treba puno žrtvovati za uspjeh, takva su vremena.
Biste li izdvojili kojeg istarskoga glazbenika?
U Istri ima puno kvalitetnih glazbenika, pogotovo u mom polju. Nije zahvalno izdvajati, jer je svako od njih poseban na svoj način. Ali ako baš moram, spomenuo bih: Tamaru Obrovac, Elis Lovrić, Brunu Krajcara, Daniela Marušića, Noel Šuran i Livia Morosina, a mnogo je i mladih tek u usponu.
Kakvi su vaši planovi za budućnost? imate li nove projekte na kojima radite?
Za sada imamo mnogo ponuda za World Music Festivale, a i ja osobno planiram suradnju u jednom multimedijalnom projektu u Australiji. No, o tome ne bih detaljnije, dok sve ne bude dogovoreno. O tome, drugi put.
Razgovor vodila: Ivana Štifanić
