Večera za 9
Kako sam već spomenuo prošli put, u utorak je bio moj red za kuhanje i društvu sam odlučio predstaviti pitu krumpirušu i burek (pita s mesom).
No, kako pitu nikad u životu nisam pokušao pripremiti, morao sam nazvati majku u Bosnu i provjeriti proceduru.
Na moje veliko iznenađenje, u jednom od trgovačkih centara u gradu, našao sam kore za pitu, uvezene iz Bosne i Hercegovine.
Svi potrebni sastojci su bili spremni i moj kulinarski eksperiment mogao je početi.
Prvi i zapravo najteži dio bio je oguliti i izrezati krumpir na sitne kockice, za što mi je bilo potrebno cijelih sat vremena. Prijatelj Jiri iz Češke mi je pomagao slagati krumpir i meso u kore i motati ih.
Nekoliko Austrijanaca koji su se tada zatekli u kuhinji začuđeno su promatrali što spremamo.
Kasnije je sve išlo po planu, iako sam ja cijelo vrijeme bio nervozan i u strahu da nešto ne krene po zlu. No, na sreću, nisam izazvao nikakav požar, i uspio sam nahraniti devetero ljudi.
Ali sada imam mali problem jer, pita im se jako svidjela i moram je opet pripremiti, na što sam i pristao, ali pod uvjetom da netko drugi oguli i isječe krumpir.
P.S. Hvala mojoj majci na receptu.
Pozdrav iz Železnog,
Josip.
