Prošloga je tjedna na KiT-u bilo mirno, s pokojim šokom, što pozitivnim što negativnim. Idemo odmah u sridu, na dan i mjesto događaja.
TEHNIČKI PROBLEMI I ŠOK I.
U ponedjeljak smo imali Povijest civilizacija. Imali?! To je obavezni kolegij kojeg slušaju studenti prve i druge godine KiT-a. Dvorana je bila puna, veselo-veselo i glasno-glasnije-najglasnije. Profesorica je započela s naučenom frazom koje valjda svi profesori prije ili poslije nauče i primjenjuju: "Ja se s vama neću nadvikivati. Ako vas ne zanima, izađite van!" S uzlaznom intonacijom, naravno.
I upravo kad smo se malo smirili, profesorici su krenuli problemi i to tehničke prirode. Nikako nije mogla prespojiti laptop i projektor i ostale komp-sitnice. Trudila se, trudila, radila, mislila, promišljala i konačno SMISLILA. Meni je od toga razmišljanja pao mrak na oči
jer sam bila sigurna da će njezin odgovor glasiti: "Kad nas tehnika iznevjeri, ostaje ploča i kreda." Odmah su mi se pred očima stvorili sati i sati slušanja i prepisivanja, rukopisa kojeg ne razumijem, brisanje teksta s ploče prije nego prepišem... I tada - ŠOK! Ne, ne, ne! Zabuna! Glumac je izašao prije nego što mi stoji u scenariju. Ovo je bio pozitivan šok... profesorica je OTKAZALA predavanje. Uz to, dobila sam i temu Grčke mitologije koja me jako zanima pa se tome veselim.
Nakon Povijesti civilizacija smo imali Deutsch i evo drugoga šoka! Najavljen nam je prvi kolokvij! Ma, joj! Pa tek smo počeli! To je početnički njemački. Ma bit će prelako. Ne, neće! Ma baš
će staviti izraze što učimo kao: Wie heisst du? ili Wie get?. A ona je i stroga pričaju. Rekla je moja frendica S.: "Bit
će kažin!" I još mi je na kraju rekla da sam ja na nju prenijela strah. Želiš drugome dobro i upozoriš ga na nešto, pa si mu još i kriv. Ni lahko živit. Sirota, brižna, tužna ja!
UDRUŽENJE ZMAJEVA
U utorak smo imali Kulturno-povijesno nasljeđe novovjekovne Istre. Od tog sam nasljeđa naslijedila ponajviše strah i probleme. U utorak imamo drugi kolokvij, taj čak nije ni povijesni kao prvi. Literatura za ispit je djelo našeg profesora Bertoše Rašpor i rašporski kapetanat. Bojim se da će biti jako teško. E, da! U utorak smo
slušali prezentaciju kolegice S. o Trsatskoj gradini i užasno nam se svidjela legenda o trsatskom zmaju. Taj je zmaj spasio djevojčicu koja je crtala na rijeci brodove, koji se po S. riječima, ljuljuškaju. Zmaj je spasio djevojčicu od strašne hobotnice koja ju je htjela uništiti. Kad su se zmaj i djevojčica zbližili stiže UDRUŽENJE ZMAJEVA koje zmaja zove na Bosiljevo i on se razdvaja od djevojčice.
S. je bila baš teatralna, a i priča je bajkovito-nerealna kao i sve legende. Zato valjda toliko i volim legende. Bilo mi je zanimljivo čuti nekoga kako priča legende, a da to nisam ja.
SOBIČAK I DODAJ BACI
U srijedu smo imali Jezičnu kulturu koju nam drži asistentica Vitković. Donosim vam zanimljiv razgovor sa studentima.
Razgovor I.
T: Profesorice, mogu Vam doć na konzultacije?
P: Naravno, kolegice.
T: A gdje Vi imate konzultacije?
P: Na humanistici, desno od referade.
T: Aaaaaaaaaaaaa....u onom SOBIČKU.
P: Ono nije SOBIČAK, ono je moj kabinet.
T: Ma ono vam je minijaturno. Kakav Vam je ono kabinet?!
P: Dobro kolege, onda dođite u moj SOBIČAK (smijeh)
Razgovor II.
P: Što se tiče sibilarizacije, imamo neke iznimke kada se ona ne provodi. Primjer vam je baki, a ne baci. Tako kažemo dodaj baki.
Student: Pa može se reći i DODAJ MI, BACI!
LIJEPA NAŠA HRVATSKA
U četvrtak nam je na Uvod u ekonomiju došla demonstratorica prof. Golja, Samanta Požega, koja nam je vodila zanimljivu radionicu. Bili smo podijeljeni u timove po šest i svaki je tim predstavio jednu regiju u Hrvatskoj (osobitost, geografski smještaj, gastronomiju, suvenire..).
Ja sam bila u grupi koja je predstavila dragu nam našu Istru. Mi smo se posebno potrudili. Spremili smo izlaganje o kulturnim manifestacijama, ulju, vinu, tartufima, suvenirima...
Ja sam imala čast i zadovoljstvo na sebi nositi moderniju inačicu istarske nošnje, koju je kreirala studentica KiT-a, Kristina Nefat za izložbu u Berlinu. Studentica Lela je dekorirala stol istarskim suvenirima. Osim toga studentima smo ponudili fritule, kukuruzni kruh i pršut, koji liječi sve, pa čak i VEGETARIJANSTVO. Sve se, naravno, pojelo. Dobili smo
100% i ocjenu za zalaganje. Najveća je šteta bila ta što nismo ponijeli fotoaparat.
I tako... dan za danom... predavanje za predavanjem... obveze se povećavaju... ide pa stane i.... ono gura se.
E.
Post je objavljen 14.11.2010. u 10:00 sati.