AnaM

Sjećanje na jedno noćno dežurstvo…


Ljeto. Češće se dežura zbog godišnjih odmora. Pošto sam tek došla, poštedjena sam, dežuram samo tri noći tjedno.
Na drugom dežurstvu sam znala što me čeka.
Vrućina. Sve zatvoreno. Narod išetao, pun kej nasmijanih ljudi, uživaju..hrane komarce izdašno, šetaju ljubimce... Samo ja kao siroče, radim.
Zvrrrrr, svaki čas, neko nešto kupi. Do pola noći kao samoposluga, bolje i to nego da su ljudi bolesni i kupuju lijekove. Naleti netko sa receptom, ali obično traži lijek koga nema na tržištu ... nada se ...
2.10h zvrrrrr ... ne silazi sa zvona, trčim...
Bled, mlad čovjek, vidno uznemiren, upašen, nepovjerljiv. Pruža mi gomilu papira, rukom pokazuje kola. Na zadnjem sjedištu u poluležećem stavu mlada žena.
-A, Recept? Gdje vam je recept?
-Nemam, U bolnici sutra kod našeg liječnika, kazali, i da je hitno.
-Lijek je izuzetno skup.
-Nemam novac. Nisam ponio. Pozlilo joj je i mi hitno u bolnicu. Nisam ni vozačku ponio.
Gledamo se. Ja se okretoh. Čovjek saže glavu i krenu ka kolima.
-Čekajte. Gdje idete? A lijek?
Čovjek me iznenađeno pogleda.
-Donesite mi recept do 8h ujutro, ako ne donesete, ja moram platiti.
-Ne mogu, doktor radi popodne.
-Preksutra popodne, recept meni osobno u ruke.
Sutradan se upisah u knjigu dužnika. Ako ne donese do kraja mjeseca ....
Smiju mi se kolegice
-E, Jesi šašava, donijet će ti sigurno. Čuješ ono što lupa? To tebi dižu spomenik.
Prodje dan, pa još jedan. U apoteci gužva da poludiš, igram kao balerina s jednog kraja na drugi. Ne stignem ni pogled podići. I iiii i ... recept ... na njemu žuta ruža-nada, a oči nasmijane, vedre

-Prošla kriza ...

Tri mjeseca kasnije, zaglavi se na ulazu čovjek s bombonjerom kao vrata, dva dana smo grickale
-Sinčina !!! Rekoše nasmijane oči.

Slika bebe sa neta...

Oznake: Apoteka, dežurstvo, povjerenje