Uvijek sam mislila da sam mirna, tiha, možda i previše, osoba. Izgleda da sam se prevarila, ja sam opasan kriminalac.
Kad idem pogledati neku utakmicu na vratima me ispregledaju kao da nosim top pod kaputom.
Nije vrijedno govoriti da bih se ja tog topa rado riješila, ali to je samo salce koje je došlo na vrlo ukusan način.
Putovala avionom ...
Ljudi moji, pištalo je kao da sam interpolski bjegunac, ili bar terorista, a ono samo moj pribor za nokte. Od skidača za lak ne znam što su mislili. Htjeli su mi ga uzeti, e, nisam dala ... To je tek ispao problem. Ne dam i točka, pa ma zaustavili avionac. Neću valjda gristi nokte i mazati maslacem da se sjaje ??
Kao svaka moderna ženska, novac ne držim u torbici, nego u banci, pa na kartonče uzimam koliko treba.
Treba više, ali, o tom po tom ... Izgleda da me vole u banci svaki čas me zivkaju, brinu za mene, više nego ja. Kad nekog pozovem diljem mu otvorim vrata, u banci ne. Pritisni gumb, pa čekaj, onda uđeš u neku sobicu, pa opet čekaš. Za to vrijeme neko navali na vrata, pa sve počne pištati. Ne znam što rade klaustofobični, vjerojatno se deru, pa im otvore i sljedeća vrata. Tu tek moraš imati papire dokazati tko si. Tko je koga zvao, pitam ja njih. Kao da sam MMF, ili već neka takva slova, pa se samnom poigravaju kad ne mogu već s njima. Mislim, bila neka nagradna lutrija, pa ja sretni dobitnik, a oni samo riješili da mi daju kredit, spominju neke efektive, i slične tandrmoljke, i ne slušaju mene da neću s njima u ortakluk. Ispade rušim državu, (šteta velika) što neću se zadužiti.
Ispetlja se i sjedoh u tramvaj.
Tamo me tek dočekaše. Kontroliraju tko nije kupio kartu. U principu, smatra se da se svi švercaju, znači upadoh medju same opasne tipove ... Prodje jedna kontrola, za njom druga, kontrolira ovu prvu ... valjda gangsteri i kontrolori.
Kad kupujem kruh našminkam se, dotjerati frizuru, smješkam se, jer na vratima piše kamere sve snimaju. Poslije mi rekli, da ne snimaju film, nego nas lopove koji krademo u pekari.
Do skoro sam ulazila u kuću komotno.
Gotovo.
Onaj zgodni susjed postavio kamere, video nadzor sa alarmom. Sad ulazim graciozno, malo vrckam kukovima, nabadam nogama kao manekenka na pisti, (polomih se živa) glavu zabacim kao slučajno, smiješim se kao Mona Lisa. Krijem vrećice koje vučem sa placa jer ne djeluju ni malo zavodnički ..
Uf puf ...
Stigoh u kuću,dome slatki dome, mogu skinuti osmjeh, baciti cipele na kraj hodnika, torbetine na drugi i zavaliti se ... komocija ...
Nisi više opasan kriminalac, meco, običan si smrtnik ...
Nije lako kriminalcima ...Ne bila im u koži…
