Moje upoznavanje sela ...
Postoje sela i gradovi u kojima žive ljudi. Oni iz gradova su gradjani, a iz sela seljaci, mada ima seljak i seljak.
Seljaci bježe iz sela, i vrhunac im je uspjeha šutnuti svoje njive, šume, i ostale seljačke tandrmolje i otići u grad i zaposliti se. O njima neka piše netko tko zna kako su se snašli.
Gradjanin pa mašta o kućici u selu, zelenoj travici, kuci, maci, plotu, roštilju i ostalim romantičnim seljačkim stvarčicama.
Odrasla sam u gradu, a zemlju sam imala samo u loncima na prozoru, više neko lišće nego cvijeće. U prospektu uvijek su ogromni jarki cvjetovi, ali kod mene dalje od listova ne odmiče, a i kad kupim rasvetane ciklame, nestanu.
Zlopatili sam se u smogu grada dok jednog lijepog dana ne odoh na prvi vikend u selo.
Pokušali su me zadiviti šumom.
Trebalo je ubrati neke kočiće za nešto da se zabode u zemlju, pa se tu nešto ogradi i stave se pilići. Nije mi bilo jasno gdje će uključiti u šumi pilu, neka šuma s električnom strujom ?? Ispostavilo se da je pila je na benzin i ulje. Ćutala sam mudro.
Zgodna je šuma možeš ići gdje hoćeš kad je tvoja, jer nema šumara. To se ispostavilo kao potpuno netočno, jer kad skreneš sa strane, mlatne te neka grana koju si lijepo primio rukom da prodješ, a ona se vratila, valjda da se pozdravi. Ima i rupa koje su zakamuflirane, a autom ni slučajno ne možeš proči do zelene travice i sjesti, a travice i nema.
U šumi se stalno nešto radi.Kako ja ništa nisam radila jer sam građanka pa ne znam, bila sam momak za sve. Netko sjeti da je žedan, pa ideš do prvih kuća pješice po malo vode. Tamo te dočeka ker koji se voli igrati, a kako je veličine teleta, kad je skočio na mene ja sam sjela na pod. Oblizao me je zadovoljno. Drugi traži da mu donesem sjekiru iz auta parkiranog 2km od mjesta gdje smo bili. Sljedeće je
-Iznenadi nas pivom.
Jedva sam čekala da prođe to uživanje. Navečer sam gecrkt sretno pristala na roštilj da se odmorim od zabušavanja cijeli dan.
Umorih se samo sjećajući tog "odmora" u šumi. Samo da kažem na selu roštilj nije kao što je normalno u restorančiću, naručiš i pijuckaš pivu dok stigne.
Na selu je romantično na kraju vrta neko kamenje s vratima, i dolje ima pepeo koji se mora očistiti jer ga zadnji put nitko nije izbacio. Pa se meso priprema iz hladnjaka jer sam izjavila da ne dam koke za jednu glupu večeru na roštilju. Pitali su me da li mislim da je meso raslo na grani. Ne, energično sam rekla, ne dam ubijati životinje, jest ćemo meso samo iz mesnice ...
Taj roštilj brzo stigao, već za tri sata. Prije toga nam je štipao oči dim, pao žar na nogu i trčali su po ugljen u radnju. Onaj ugljen s kojim se loži peć ne voli da pravi roštilj, zašto, to samo on zna.
Navečer smo trebali gledati zvijezde umjesto TV progrqma što je jako lijepo, ali se prenosila neka jako važna utakmica pa su zvijezde otišle spavati bez nas ...
Sljedećeg dana su me dočekale ostale romantične stvarčice, kao loženje vatre u ljetnoj kuhinji da bi popio kavu u vrtu ...
Nastaviće se šta da radim…
