AnaM

ponedjeljak, 28.12.2015.

Zaljubljeni meca ...

Po ideji Dijane...
Možda se dogodilo
možda i nije,
ali moglo je...

Prije nekoliko dana sjedim na kavici s prijateljicom. Ustvari sjedili smo na nekim neudobnim kožnim foteljama iz koje sam se jedva podigla i pile smo kavicu. Bilo bi nezgodno sjediti na kavi.
Priča ona
-Sjećaš li se mog Kreše, kako je to divan čovjek bio, koliko me je volio, obožavao, svirao serenade.
Podignem ja nos iz one minijature od šalice, dobro mi se nije zaglavio unutra od zaprepaštenja.
-Krešo, kažeš? Pobjegla si od njega glavom bez obzira kad ti je pijan polupao prozore, ciglom skoro razbio glavu derući se da si k ...
Ona me uvredjeno prekide
-Odakle ti takva ideja. Mi smo morali prekinuti iz viših raloga ali voljeli smo se neizmjerno, još ga sanjam.
-Mora da sam nešto pobrkala ... Ušuti se ja i počeh neku neutralnu temu, most na Savi i Dunavu.
-Meco, kad reče most, ti uvijek rušiš mostove za sobom, sjećam se onog divnog čovjeka koji te je ludo volio na Krku.
-Krčki Most stoji čvrst kao stjena, gundjam i opet bi da skrenem temu, ali se ona ne da.
-Kako ste bili krasan par, on ti je pjevao, donosio cvijeće, pa kao dva golupčića.Tako ste naglo prekinuli, a on i danas pati za tobom.Ti si sigurno bila kriva.
Sjetih se ja tog golupčića i svega. Nije bilo loše, onako više morsko zaljubljivanje, na sunce, more, špricanje u vodi, veslanje mu nije išlo od ruke, ali što je umeo da složi priču, tri romana da napišeš. Šetali smo mi često obalom, i ono u sadašnjem stilu, volili sve što vole, mladi. More je tad bilo drugačije, kupali smo se na nekim grotama, voda je bila svuda duboka, a pjeska je bilo samo na Slatini u Opatiji sa basnoslovno skupom ulaznicom, ali se moglo provući besplatno, i druga pjeskovita plaža je bila u Baški, i to samo u vodi. Sad je taj pijesak došao na sve plaže, pričam ja višeda skrenem s nezgodnog golupčeta. I onako zanesena mislim se, baš je nezgodan taj pijesak. Sjedneš na njega u tangama i kad se podigneš, onaj pijesak se obično prilijepi za pozadinu sa tendencijom dubljeg zauzimanja terena. Jednom sam na Slatini, svi su mislili da je to neki novi trbušni ples, a ja samo htjela skinuti pijesak.


Tako krenem ja na jutarnje plivanje, a moj ti golupčić pritisnuo na stijenu neku Njemicu. Zinula sam zabezeknuto iz više razloga. Prvo, volio je ujutro spavati, a drugo još večer prije se kleo da sam jedina na svijetu, a sad vidjeh da dogurah do prve pratilje.Ovim tempom videlo se da ću za dan dva biti ni medju prvih deset. On kao som, navalio. Tek sam kasnije vidjela da je som riba koja se često sreće i izvan vode.
Potrčao je da mi objasni, valjda je htio reći da je lovio ribu, a ta Njemica se nezgodno spotakla i pravo pod njega, bi mi ga žao ... I tako on mlatara rukama, objašnjava, a ja sve sa razumjevanjem slušam kimam glavom. Dodjosmo tako i do luke. Tu on ponovo reče da sam jedina, a ja njemu i ti meni, i frrr, gurnem ga u more. Nije što je tu prljava voda, nije ni što je znao plivati, a bilo ljeto, nego ga svi vidjeli, i izbrukala sam ga. On mene nije, ja sam njega.Teško će mi to zaboraviti, reče.
Sretoh jučer jednog prijatelja svježe razvedenog. Tuguje za divnom ženom koju je imao. Ja se malo zbunih, da li se on to razveo ili je ona umrla ?? Nosio je rogove da je na vrata sagnut morao ulaziti, a sad ...I tako svi moji prijatelji i muški i ženski su u životu imali krasne ljubavi, samo sam ja naletala na neke prasce kojima se ne bih ni imena sjećala. Zašto ti krasni ljudi nisu zajedno, nije mi jasno. Naravno da su prasci pbjegli od mene, i ja od njih, ali ... Kad srušim most, ne ostane ni trag od njega, držim se da je valjalo, bili mi zajedno, a prijateljstvo poslije ljubavi ?? Da da, svatko bi presretan bio čuti da mu je stara ljubav našla krasnog čovjeka, ženu boljeg od njega ...
Baš me zanima da li i blogeri uzdišu i pate za tim krasnim ljudima koji su ih šutnuli i napravili budalama, ili su, bar neko, nagrabusio kao ja. Po postovima bih rekla da samo ja nailazim na pogrešne, ili sam samo ja pogrešna ...

- 11:03 - Komentari (18) - Isprintaj - #