Noge kao noge, što o tome ima da se piše ?? Nije baš tako.
Prvo, stvorene su kao organi (spadaju li one u organe ??) za hodanje. Nekad je bilo jako važno kad će dijete prohodati. Oko osmog, devetog mjeseca već se očekivalo da ono krene vlastitim nogama u život. Mališa bi se malo gegao, malo padao i najkasnije u desetom, ili ako je bio lijeno dijete, u jedanestom mjesecu krenulo bi sve rušiti po kući i bacati iz ladica izvan. Sad se situacija malo izmjenila, bebironi su dobili neke pelene koje su im noge držale nekako sa strane, pa sad kreću u život negdije poslije 14 mjeseci.
Te su mi noge uvijek muku zadavale.
Čeznula sam za kratkim, debelim, što će se reći temeljnim nogama na kojima bih čvrsto stajala i krenula u budućnost. Nažalost genetika mi je dala duge, tanke noge koje su mi samo nabacile komplekse, poneki savjet da se bavim sportom, ali zavele nisu nikoga.
Sjećam se, Mljet, more, sunce, ja se frigam okrećući se kao prase na ražnju, čitavih deset minuta (poslije tog biježim u hlad jer dobijem opekline drugog stupnja). Dižem se ja onim nogetinama sigurno dvije minute, stajem na svoje krake i čujem
-Kakve noge ...
Okrećem se bijesno i kako sam imala u maski vodu s nekim ježem izronjenim i sačuvanim za ogrlicu, sve sručim drzniku na glavu. Zabezeknuto lice, oči plave kao more pred oluju, ramena kao trokrilni ormar ... i stanem. Neugodno mi, i počnem se ispričavati. On još dodaje ulje na vatru
-Takve noge i zaslužuju takav tepmerament ...
Ljudi moji, mogla sam ga zadaviti, ali ...
Što reći, živio je u kraju gdje su na cijeni baš takve nogate ženske "baskebalice". Ljubav na prvi pogled, i drugi, i mnoga ostala. Kompleksi izliječeni sve dok ne naletim na nekog balkanca koji očekuje kratke debele noge.
Što bi se reklo, tempi pasati ... Uvijek sam mislila da muški trče za nogama, prsima, dugom kosom. Prevarila sam se izgleda ... trče za nečim izmedju ...Da trče trče, a za čim, ko zna...