Bilo je to dok sam bila mladi farmaceut.
Morala sam ostaviti posao u laboratoriju i biti onaj obični farmaceut.
Što se mora nije teško.
Iz prekrasne laboratorije dodjoh u seosku apoteku. Na stranu što sam dva mjeseca sanjala one kutijice, što su se one rušile kako god ih ja poredjam, i što je od obilja novih pojmova i tumačenja pacijenata o djelovanju lijeka, u glavi nastao vrtlog. Ušla sam i u knjigovodstvo, i račune i ubacivanje svega u kompjuter, pa sravnjivati svaki dan ulaz izlaz. Sve te cirkuzijade se nauče.
Zamjenila sam biokemiju, pelenama za bebe, rezultate koji život znače, šarenim bonbonice koje manje više ne daju ništa.
Svakog tijedna su svi upravnici ljekarna dolazili na ribanje kod šefa jer im je promet bio mali. Branila sam se kao sam znala tvrdeći da je dobro kad apoteke imaju mali promjet, jer to znači da su ljudi zdravi. Nije vrijedilo.
Onda sam napadala, što si oni zamišljaju, da raširim kugu ili neko takvo čudo, pa da povećam promet. Nije ostavilo neki dojam.
Odvojila sam dio apoteke za veterinu, naučila sve o lijekovima, dozama za svaku malu, veliku životinju, domaću, ljubimce, one što lete i one koje plivaju. Na selu nije bilo baš mnogo ljubimaca, a izliječiti nekom kravu je kao dobiti na lutriji, zdrave životinje ... ili se pojedu čim malo zakunjaju.
Promet je bio jezivo isti ... Nadala sam se u zimske prehlade, ali nije bilo nekih epidemija. Boleštine su izbjegavale moje naselje, na užas mojih pretpostasvljenih. Prošlo bi sve to, da mi nisu počeli spuštati kako za tu plaću što dobivam samo sjedim i vrtim palčeve.Uvredila sam se, ali to nije povećalo promet.
Spas je došao kad sam se najmanje nadala. Imala sam polupismenu spremačicu, koja nije zaobilazila kao mačak oko vruće kaše, nego je sve direkt rekla. I sad to baš ne mogu napisati kako je rekla, a reći na latinskom je glupo, tek, neki čovjek ima mladu ženu, mlada žena ima vrelu krv, a on ... uplašio se da ne ode ona kod nekog susjeda. Nego kad bi bila neki lijek, pa ...
- Ima, krema ... evetntualno tabletice E vitamina i još nešto ...
-Magistarka, a da mi napravimo tu kremu ??
-Nezgodno. Tko bi to kupovao, opteretiće mi i onako mali promet nabavka hemiklalija.
-Samo vi dajte, ne brinite, prodaćemo.
Nećkam se ja kao snaša na vašaru, ali u glavi već prebirem sastojke, količine, izradu, i prelomim.
-Napravićemo.
I napravili smo kremu, nazvalii je muški krema stavili u neke obične kutijice i sad čekam ...
Načekala bi se ja da ona mlada ženska sa mužićem zainteresiranim, ali ne previše potentnim, nije se pohvalila susjedi, ova drugoj, i kao plamen po selu se raširilo da ima neka dobra krema u apoteci. Nitko nije kupovao za sebe, muški za prijatelja, a ženske za susjedu, jer njima to ne treba.Planu prva tura dok si rekao bum. Više je i ne traže kao muški krema, nego, Ono i smiješak pa mig.
Poslije mjesec dana promet skočio, Ono se odlično prodavalo. Naravno, ostalo je tajna apoteke recept, pa su dolazili iz okolinih mjesta po Ono. Tražile su i moje kolegice, gledale šta naručujem ne bi li dokučio iz čega se sastoji, ali ja sam tada pravila i kremice za dan, za noć, za bebe, ma sve moguće i nemoguće, jer Ono nitko nije kupovao bez još nečega. Sve je bilo u stilu
-Andol, Molim ... kremu za noć ...
Vadi novčanik, malo pričeka, i Ono ...
Na sastancima postala sam zvijezda, rodjeni trgovac, badava fakultet, ako ne znaš napraviti i prodati Ono
