AnaM

Pokušala sam gledati za vikend TV program.
Mili moji, koje ljepote, elegancije i nadarenih ljudi.
Okrenula sam više stanica, ono što moj provajder uhvatiti ili posuditi dok njega ne uhvate. Na skoro svim stanicama pjevaju. Koja raspjevana zemlja, koji talenti. Da ne povjeruješ.
Uglavnom su natjecanja u pjevanju, ali ima i jedno gdje se pričaju vicevi s bradom.
Žiri je divota. Samo nešto nisam shvatila. Zašto pjevač pjeva samo jednu strofu i refren, cirka 2minuta, a žiri o svakom kandidatu raspravlja oko pola sata. Možda je problem iu žiriju koji više spada na gerijatriju, nago u ocjenjivanje mladih.
Gerijatrija školovana u kafanama Ibarske doline, frlja se nekim stručnim glazbenim izrazima. Odmahuju glavnom, tužno gledaju mladjahne nasljednike sve misleći, dok sam ja živ, nećeš mi biti komnkurencija. Neki kandidati, po diskusiji žirija, krenuli prenisko, zaboravljaju kako su nisko oni počeli. Drugi opet previsoko, zaboravljaju do kojih su se visina oni vinuli dok su im pijani gosti na svadbama u njedra gurali pare. Lage, trileri, vikleri i tako neke tandrmoljke i pompozne izraze frljaju da bi bilo ljepše.
Ima i natjecanje za nove komičare. Što jeste, jeste, smiješno je. Najviše se smije žiri dok priča viceve, maše rukama i strogo gleda kandidate koji mu samo smetaju da dodje do izražaja. Da bi žiri bio pošten, u njemu su suci raznih nacionalnosti, što je jako lijepo, naročito kandidatu jer je siguran u glas svog zemljaka. Publika je odmah ukapirala da iz svake novokomponovane države na Balkanu, mora da prodje jedan kandidatat zbog SMS glasova.
Okertoh ja na kraju kanal s jubilarnom stotom reprizom filma iz srednjeg vijeka i odahnuh.
Nešto mislim, nije nam loše, raspjevana smo nacija, a po broju natječaja za nove nade svi ćemo doći na red.
I samo neko neka sad kaže, otpjevali smo mi svoje ... tek će da pjevamo.
Što ste vi mislili, ja na Euroviziju ... čula i vidjela tri kandidata, ali što ja znam, nisam ja magistrirala u kafani.