Nikad nisam voljela ići u školu, ali natrali me. Da je po meni, uživala bih nepismena, šetala po polju, kupala se u moru, ne bih nikad sela ni za kompjuter. Bila bih sretna.
Više je razloga te moje "ljubavi" pa da ne bude
ZAŠTO?
ZATO: Prvi razlog , ima još ... ihaj ...
MUZIČKO
Dogodilo se ovo davno, u prvom razredu škole na Rijeci. Što bi se reklo, kad su davali stremnice mom obrazovanju i budućem životu.
U mojoj obitelji svi nešto sviraju, pjevaju. I umjesto da me ostave na miru, da pjevam u kupaonici, odvedoše me u glazbenu školu. Što odvedoše, natjeraše me da idem.Neki tipus, za klavirom, odmjeri me, lupi jednu tipku, crnu ili bijelu, meni bilo svejedno.
Ja ništa
On lupi u drugu
Ja opet nista. Što li ovaj čovjek hoće od mene ?? Pitam se, ali mudro šutim.
Treći put, on već malo iznervirano lupi. Ja se primakoh, vidim nešto hoće, pa lupih i ja, onako baš jako. Jao, što se naljutio. Nije mi se ni ranije dopadao, ali sad .... Pogleda me s visine, i nekako hladno odreza
-Pjevaj,I lupi opet onu tipku
I ja počeh
-Tri ptičice iz gore, spustile se na more ....
Poludio načisto, poklopi onaj klavir, skoro me po prstima udari ....
Tu se završi moje glazbeno školovanje, na opću žalost moje raspjevane obitelji.
Ostalo je još ono obiteljsko skupljanje. Svi bi počeli lupaju po nekim instrumentima, violina mi je parala uši, sve me je boljelo, ali to još, još ... ali onda bi počeli pjevati. To je bili strava. Zavijali su kao vukovi, neke dosadne pjesme koje nisu imale kraj. Počeo bi jedan, pa su se drugi ubacivali i tako u nedogled i zgranjavali se na moj ukus
Još jedan dodir je bio s glazbom. Moj dečko me htio naučiti svirati gitaru.
Mnogo lako izgleda kad se gleda. Strpao mi ju je u ruku. Moji drveni prsti lijeve ruke trebali su pritišću neke žice gore, a desni prsti su dobili neko kartonče. Lijevi prsti su prejako pritiskali, a desni su ispustili ono kartonče, plastiku, šta li je već, u onu rupu na gitari. Tko li ju tu stavi uopće? Ovaj se iznervirao nakon nekoliko pokušaja shvatio je da nikad od mene pratećeg gitariste. Nešto nisam bila ni oduševljena da budem u pozadini.
Kako sam imala noge do vrata dugačke, a silikoni mi nisu trebali, pojma nemam koji su broj (to dosta ovisi od onog tko uzima mjeru) ideja je bila da ja pjevam. Trudila sam se, stvarno, izvijala se kao prava pevaljka, tresla i zavijala, ali zavijanje je bilo presudno. Meni se dopalo, ali po svoj prilici samo meni.
I tako je moja glazbena karijera završila prije nego je i počela ....
Što ti je sudbinna. Sad bi to zavijanje uz odgovarajuću garderobu, još da stavim bradu i brkove, neku perikicu na glavu, nešto šljašteće, ili bolje bez garderobe, tek po neku šljokicu da skrene pogled gde treba, i zatvori uši gledaocima, jer slušaoca ove muzike i nema, bilo garant za uspjeh u glazbenom svijetu, ali nitko mene nije shvatio kao prethodnicu novog perspektivnog, i lakšeg načina muziciranja.
