AnaM

Borba mišljenja...




Ko kaže da nisam u pravu??




U čemu je problem??



Udri brigu na veselja, upali fenjer, tražim pravoga...

Ideja pozajmljena od Eura, današnji post...
Hvala i Euru i euru, bez njih ne bi bilo posta:))
Novac...
Potreba ili božanstvo. Većina tvrdi da im ništa ne znači, prezrivo gledaju one koji govore o novcu.
Nikad nisam bila većina. Smatram da živimo u društvu u kome za novac može skoro sve kupiti.
Zdravlje je najvažnije, koliko ćete dugo bolovati ako nemate novaca za kupiti lijekove i platititi skupe pretrage??
Ljubav, trt Milojko, poslovica je beda na vrata, ljubav na prozore.
Moraš jesti, a to se kupuje. Ako sam praviš hranu to košta tri puta više jer je ekološko.
Jedino ti novac ne treba u virtuelnom svijetu…zasada…
Zato ne mrdam odavde.

Velika razmišljanja jednog mece…

1. Ako zastupate mišljenje da novac nije sreća, slobodno ga se otarasite šaljući ga meni
2. Pozajmnljeni novac donosi sreću, reče bankar i podiže kamate na dozvoljeni minus 35%...
3. Nova poskupljenja uopšte ne osećam... Samousluge zaobilazim u širokom luku.
4.Čovek pravi novac, a novac nečoveka
5.Ljudi se dele na one koji zaradjuju novac i na one koji ga troše
6.Divila se njegovim crnim očima, talentu za sviranje, pevanju, pisanju, a onda ga je pitala ono najvažnije, koliko zaradjuje.
7.Oni koji misle da se za novac može sve kupiti, obično su u pravu.
8.Kod nas novac dolazi laganim hodom, odlazi galopom.
9. Novac ne donosi sreću, ali se sa njim nesreća daleko lakše podnese.
10. Vrednost novca je relativan pojam, naročito u našim bankama.
11. Pitanje, da li je zelenašenje sinonim za bankarstvo??
12 Ko ima mnogo novaca ima i mnogo prijatelja. Kad izgubi novac, izgubi i prijatelje.
Na kraju nije sve u novcu reče Patak Baja… nešto je i u skijanju…

Pozvana sam na romantičan vikend, večeru uz kamin i šetnje šumom.
Radovala sam se velikom društvu, istraživanju šumskih tajni, možda nekoj vjeverici, ili slatkom malom zečiću na travi koji skakuće dok u daljini vitka srna s Bambijem trčkara u šumu. Zamišljala sam kako milujem lane, i smješkam se dok me fotkaju za fejsbuk.
Kamin, bijelo krzno medvjeda na podu, a ja sanjalački gledam u plamen i pijuckam šampanj.Naravno, tu će biti i neki vatreni obožavatelj sa crnim očima kao noć, ili plavim kao more. Tu sam malo zastala, taj plavušan više paše uz neku barku, ipak ću zadržati ovog prvog.
On će mi pjevati serenadu nježno prebirati po strunama gitare, milovaće mi kosu i dosipati vino. Hm ... da sve to uradi mora biti indijsko božanstvo sa sto ruku. Šetaću po škriputavom snijegu, pahuljice će mi dodirivati kosu, obraz, skupljaćemo šišarke i smokve (zašto da ne, volim smokve). Ujutro će poslije burne noći (kao u onim porno postovima gdje kapljice rose, ili suze, ili već neka voda, blista na zažareno tijelu koje drhti od neizvjesnosti, strasti i sličnih tandrmoljaka) poslije takve noći, dobit ću u krevet s baldahinom, bijelu kavu, kruh s maslacem, i medom, šunke, ružu u srebrnoj vaznici (to je obavezno, uvjek to rade u filmovima) i tako… uživam u krevetu našminkamna, zavodljiva u svilenij spavaćici…
U reali je bilo malo drugačije.

Veliko društvo bilo, moja prijateljica, njen brat sa ženom i još jedna nepoznata osoba srednjeg pola, jer se još nije opredijelila što će biti (hlače, šlampav pulover, naušnica, jedna, kosa ni kratka ni duga, cigareta u ustima nezapaljena, ostavila -o je pušenje). Na onog iz snova ću naići u šumi, ne mora biti na konju, može i u jaguaru, na magarcu, nešto egzotično, samo da nije krokodil.
Ulazimo gurajući škripava drvena vrata koja nisu popustila ni pred guranjem, ni pred ključem i elegantno uskačemo kroz prozor, prethodno ga razbivši, što se kasnije pokazalo kao greška.
Bijelo krzno pred kaminom je bilo više smeđe, i čudno je smrduckalo.Nije baš izazivalo želju za bliže dodire, kao ni ležanje na njemu.Kamin je postojao, zadnji put su ga upalili vjerojatno prije Prvog svjetskog rata, ali pepeo nisu čistili, ni prašinu ni aaaaaaaaaaaaaaaaaa .... Derem se nešto leti iz one rupe iznad. Kad gvirneš pada na glavu nešto crno, prašnjavo. Ipak su ložili.
Vadimo sendviče, a mjesto šampanja nude pivu iz plastične čaše. Ubilo se od romantike. Onaj neindentifikovane uzima neki isto takav neindentifikovani instrument. Da li ga je posudio od urodjenika iz Juž Amerike ili iz Afrike, ne znam. Lupa po njemu i duva ... ništa se ne čuje.
Izgledada nije glazbeni instrument nego nešto za pravljenje cipela konjima.
Malo je ladnjikavo. Iskačem kroz prozor u šetnju. Na planini je snijeg drugačiji nego u gradu. I staze nitko nije očistio pa upadaš u snijeg koji nepogrešivo nalazi put kroz obuću, lijepi se za noge i topi izazivajući osjećaj da gacaš po vodi ... nije samo osjećaj. Menjam cipelice u čizmetine s kojima jedva hodam i krećem tražiti zeku i bambija. Nešto šuška u grmlju i bež ... bež ... mecabg, ali netko je posadio granu na stablo meni pod nos, grana me klepi, ja sjednem i onako kao kornjača mašem. Ne možeš se podignuti onako natrončana ni slučajno.
Šum sve bliži, ruši se, snijeg oko mene sve jače pada, crna sjena se nadvija. Zatvaram oči. Medvjed, izem ti moj nik.Od straha ne otvaram oči. Osjećam dodir medvjeda sad će me pojesti ... Sva sam se zgrčila u onom snijegu, a medvjed me gura. Setih se onih priča da se napraviš mrtav i neće te medvjed dirati. Ne dišem, ali medvjed uporan.
-Diži se iz tog snijega, prehladit češ se.
Maštanje i reala, baš kao i blog svet i realni...

Posle duge borbe i pregovaranja,
najzad su i muški dobili svoj dan



Čestitam im današnji dan i ŽIVJELI!!



Hej muški, samo vas gledamo...

Oba pola spadaju u neku sortu sisavaca, ljudi.
Da bi to pojačale žene se bore za ravnopravnost, i muški im to velikodušno daju.
Ne znam gdje se ja to krećem, ali u mom okruženju, muškarci su potpuno drugačiji od mene, i ne smeta mi to, baš nimalo.

1. Žena se mučila pola sata da gurne neki plakar, muškarac, se samo naslonio, pomaknuo ga je pola metra.

2. Žena je pola sata mijenjala gumu na autu, najzad je zaključila da vjerojatno ta dizalica ne odgovara njezinim kolima, muškarac je kotač promijenio za nepuna dva minuta, i pozvao je na kavu.

3. Muškarac cijeli dan kuha neki delikates, prljajući pritom brdo posuđa, žena kuha svaki dan.

4.Muškarac pomaže ženi da opere sudove, žena ih pere dva puta na dan.

5. Žena voli svaki put, kao da je jedini i prvi, muškarac uvijek čeka drugu priliku.

6. Muškarac je lovac, žena lovina, ako je obratno, muškarac je šmokljan, žena drolja.

7. U ljubavi, kad je sita, ženu nitko ne interesuje, muškarac stalno gleda gdje bi šta pojeo.

8. Žena je vjerna kad voli, muškarac je vjeran kad mu drugo ne preostaje.

9. Žena se zaljubi, uvijek, za cijeli život, muškarac za cijeli dan.

10. Muškarac vjeruje svojim očima, žena svojoj intuiciji.

11. Ženu interesuje i sex, muškarca interesuje samo sex.

12. Žena u kući pere, pegla, sprema, kad to radi muškarac obično ne kaže svom partneru, da draga, nego, da dragi.

Napisano prije neku godinu.

Provjeravala sam neke stavke ovih dana i zaključila da evolucija kreće ogromnim koracima, naprijed ili natrag, pitanje je sad.
1.Pozvala susjeda da mi pomjeri komodu. Popio kavicu, a komoda ostala gdje je bila, boli ga krlježnica.

2.Menjanje ljetnih guma je nepotrebno, jer snijeg neće pasti, objasnio mi je jedan muškić.
3. Skidam kapu glavnom kuharu, i prepuštam mu kuhinju.
5. Zaljubljivanje ?? To je preživjelo u doba interneta, odmah na djelo.
6.Lovi ko koga stigne, nećemo sad gledati u pol, nego da je lov uspješan.
8. Vjernost je čisto gubljenje vremena
10. Muškarac voli opipati silikone, žena novčanik.
11. Oba spola prije sexa svrate u apoteku po pomoć
Možda griješim, a možda i ne, tko zna ...

OPREZ! ! !



Žena se uvjek dočeka na noge
Ne lomite mi krila
Doletjeću vam... na metli...




Buuuu...Ko se boji??

Romantičar će vidjeti igru boja
pjesnik, lagani lahor i list koji pada
pesimista prolaznost života




a ja gomilu lišća koja se mora pokupiti



Onda je duhnuo vjetrić,
listići su poletjeli prelivajući se u zlatno žutim,
crvenim i ostalim tandrmoljastim bojama.
Kao optimista, otišla sam popiti kavicu,
nadajući se da će vjetrić se okrenuti i pokupiti lišće.



Posle pola sata ... nije još... čekam...

Ovo mi odlično paše, baš sam zgodna...



Meni malo smješno izgledaš...
Prsluk iz Sirogojna, šta ako je firmiran??



Meni mala baš zgodno izgleda...



Skidaj to,
ne prepisuj tudje postove, komentare, aforizme i slične tandrmoljke.
Ne kiti se tudjim perjem, vidi se odmah...

Kaži mi kaži, koju tajnu krijete, agrumi??



Otrov ili vitamini, što nosite vi??

Vozi kola puna sreće

Neka veštice i loši ljudi odlete na plastik metli



Cvijeće neka ti cvijeta



Operi sve što nije dobro oko tebe



Negativce baci u kantu,
( mogu birati boju koja im odgovara)



Od srca ti čestitam rodjendan i želim prosperitet i dobre veze sa cijelim svijetom



Nemam dar da ti dam
turi ruku u džep, pa mi nešto daj
ŽIVJELI!!

Relativan je pojam to vrijeme. Nekima se čini da stoji, a nekome da juri.
Gadjamo se sa terminom vrijeme, a ono je različito djeluje i kad je isto.
Minut sjediti na vreloj ringli čini se duže od minute u zagrljaju obožavatelja.

Znanstvenici se ne slažu da li sudionici na ove dvije slike dijele
miliun, dva miliuna, sto miliuna godina,
negdje vamo, tamo milijunče godina ...



Mališani su 5 tjedana, pa slikani pet mjeseci kasnije



Čokolada od metar u mojim rukama,
samo kad bi mi je dali,
za jedan sat bi bila samo djelić



Ipak, brzina može biti i nemjerljiva.
Ako ne vjerujete, stavite pred blogerku,
svima dragu i poznatu, kup sladoleda ...

">

Ako ste pravi bloger morate napisati priču tugovanka ili srceparajuće stihove.
I tako ja riješila napisati jedno ili drugo ili oba. Oba bi bio šok za moju široku čitalačku publiku od 5 blogera, pa ću laganicu udariti ...
Kao pjesnik imam manu, vidim maglu, a ne drhtaj duše (moraš usporiti ako voziš), od rose mi mokre noge (možeš dobiti i piškitis), što nije romantično, a ljubavni sanjalački, pogled zamišljam kao boks meč po krevetu. Ne znam da li su stihovi pjesničke slobode ili su se stvarno dogodili, ali evo je izvire iz duše, pardon džepa ...

Ljubavni zov jednog miša

Zavukoh ruku duboko u džep
umalo miša povukoh za rep
ja tražila neku lovu
a mišica se odazvala ljubavnom zovu
Jakna u šupi doživi krah
a ja preživeh brrrr ... strah ...
moraću i ja krenuti u lov
i ljubavni, mišiji, prekratiti zov ...

Nije to za mene, idemo na tugovanku u prozi, bolna srca, patnje, odi mi, dodji mi, nema te, ima te, čekam, ne čekam prekraćuju vrijeme pateći za izvorom tuge ... Taj izvor bi se mogao korisnije iskoristiti u nestašici vode, ali dobro ...
Sad PATNJA.
Kao što se zna, po zimi sam u neboderu. Na neboderu prozori, na prozorima zavjese da ti susjed ne bulji u tanjur I dođe pojesti šniclu. Zavjese su mnogo nezgodna i po mom mišljenju glupa tvorevina koja još traži da se pere. To je PATNJA nad PATNJAMA ... Svi kažu (koji su to svi??) da peru jednom mjesečno, a ja odredila ritam dva puta godišnje, kome se dopada, dopada, kome ne, neka dodje oprati ništa mu neću naplatiti za PATNJU.

Skidanje zavjesa je lako. Energično se povuče, ili pusti susjedov mačak, jer mačak Albi ne ljubi civilizaciju od kad je čuo da je prvi korak ka njoj kastriranje. Mačak vješto u sekundi skine zavjese i usput onu antipatičnu neindentifikovanu masu, koju sam dobila na poklon kao umjetničko djelo još nepriznatog kipara, pošalje u vječnost. PATNJA za darodavca, moje lažne suze, a mačak za nagradu dobije konzervu, onu najskuplju, koju mu kupuju samo za blagdane.

Jedna moja prijateljica zavjese potopi u kadi tri puta ispere vodom, pa potopi u sol, i na kraju šećer. Sol je neki kemijski proces da smeće ide samo van. Ja probala posoliti kantu sa smećem ništa se nije dogodilo. Šećer je da budu zavjese uštirkane. Kako ne znam da li su zavjese možda dijabetičar postale od mog slatkog života, ne izlažem ih riziku, nego sve smotam gurnem u perilicu za rublje. Jednom sam greškom stavila na jedan za bijelo rublje. To je bila PATNJA, te zavjese nisam ni volila. Eto ga počela ljubav I patnja.

Drnda ... drnda ... drnda ... gotovo.

Slike nema, fotić se razboleo i kod majstora čeka djelove koji putuju od granice kao da dolaze iz svemira.

Sljedeća PATNJA je to čudo izvaditi van. Ljudi moji kako se to zapetlja, nije za vjerovati ... Ne trebam savjete, hvala, sve sam pokušala, a kad sam poslušala savjet staviti zavjesu u jastušnicu, stroj je sam uključio centrifugu i krenuo u bolji život. Jedva sam ga stigla na vratima ...
PATNJA uf ... puf, ocjediti na užetu. Prošli put je završilo neslavno jer je konop puknuo naviknut na malo lakše komade. Zavjesetina, koju sam jedva odmotala, se kao neki krokodil spustila u kadu gdje me je bijesno gledala. Ja nju još bijesnije. Povuci potegni, popela se najzad na plastičan konopac i tu se cijedila napravivši Sredozemno more na podu. Mogla sam je zadaviti, ali tad nije imala vrat. Kupila sam onu vodurinu koja mi je kapala po glavi sa zavjese osluškujući da ne dodje na metli susjeda odozdo koja ne voli kad je poplavim ... Nema vise ljubavi u susjedstvu, naročito kad im napraviš štetu. Gdje su oni fini ljudi koji su se ljubazno smješkali ranije ??
PATNJA nad Patnjama je objesiti zavjesu. U kući nemam one stube koje svi u filmovima imaju. Da mi je znati gdje ih drže. Uzimam premalu kantu iz koje viri prevelika zavjesa koja još uvjek kaplje, jer peglu ne volim vidjeti ni na slici, što znači, mokra na prozor da je glača težina ...
Mogu birati da se popnem na bakinu stolicu ili da federiram po kauču. Stolica pobjedjuje.
Znate li koliko kvačica treba zakačiti u pravom položaju držeći ruke u zraku ?? Dobro, zabrojala sam se, vise od 100, manje od 200. Ne bih sad skidala zavjesu pa brojala za točnost pa bila bloger ne mjeseca, nego godine.
Čvrke čvrke čvrke. Lako je do trideset, onda bole ruke, noge drhte, znoj oblijeva. Stojim pred prozorom razapeta s mokrom zavjesom, glavom, majicom, cijedi mi se voda niz tijelo. Uf ... puf ... Skidam traperice jer me zatežu onako mokre. Guram zavjesu malo desno, pa nove kvačice ... vučem ... još uvjek vučem, nešto se zaglavilo. Tko je stavio naopako kvačicu ??
Da ne davim ... poslije sat čvrkanja, odmaranja ruku, skupljanja prolaznika koji se dive ili mojem umjeću ili mojoj frizuri, zavjesa je na mjestu ... Ima samo jedna sitna mana, ma skoro ništa. Naopako sam je stavila ...

Molim na kraju raspodeliti za stihove ili prozu, po volji, sledeće riječi
Noćni trag (ne misli se na trag koji ostavljaju kuce kad navečer šetaju), svetlucavi odraz tame (ne znam da li može, ali mnogo je lijepo) misli koje plove razvijenih jedara ( tu sam se zapetljala i ne mogu zamisliti kao to izgleda) I nema više... za PATNJu dosta, neka pate i drugi malo...

Oznake: patnja, tugovanke srcopsaranke, stihovi, proza tandrmoljci