Marketing
PATNJA...tugovanka
Ako ste pravi bloger morate napisati priču tugovanka ili srceparajuće stihove.
I tako ja riješila napisati jedno ili drugo ili oba. Oba bi bio šok za moju široku čitalačku publiku od 5 blogera, pa ću laganicu udariti ...
Kao pjesnik imam manu, vidim maglu, a ne drhtaj duše (moraš usporiti ako voziš), od rose mi mokre noge (možeš dobiti i piškitis), što nije romantično, a ljubavni sanjalački, pogled zamišljam kao boks meč po krevetu. Ne znam da li su stihovi pjesničke slobode ili su se stvarno dogodili, ali evo je izvire iz duše, pardon džepa ...
Ljubavni zov jednog miša
Zavukoh ruku duboko u džep
umalo miša povukoh za rep
ja tražila neku lovu
a mišica se odazvala ljubavnom zovu
Jakna u šupi doživi krah
a ja preživeh brrrr ... strah ...
moraću i ja krenuti u lov
i ljubavni, mišiji, prekratiti zov ...
Nije to za mene, idemo na tugovanku u prozi, bolna srca, patnje, odi mi, dodji mi, nema te, ima te, čekam, ne čekam prekraćuju vrijeme pateći za izvorom tuge ... Taj izvor bi se mogao korisnije iskoristiti u nestašici vode, ali dobro ...
Sad PATNJA.
Kao što se zna, po zimi sam u neboderu. Na neboderu prozori, na prozorima zavjese da ti susjed ne bulji u tanjur I dođe pojesti šniclu. Zavjese su mnogo nezgodna i po mom mišljenju glupa tvorevina koja još traži da se pere. To je PATNJA nad PATNJAMA ... Svi kažu (koji su to svi??) da peru jednom mjesečno, a ja odredila ritam dva puta godišnje, kome se dopada, dopada, kome ne, neka dodje oprati ništa mu neću naplatiti za PATNJU.
Skidanje zavjesa je lako. Energično se povuče, ili pusti susjedov mačak, jer mačak Albi ne ljubi civilizaciju od kad je čuo da je prvi korak ka njoj kastriranje. Mačak vješto u sekundi skine zavjese i usput onu antipatičnu neindentifikovanu masu, koju sam dobila na poklon kao umjetničko djelo još nepriznatog kipara, pošalje u vječnost. PATNJA za darodavca, moje lažne suze, a mačak za nagradu dobije konzervu, onu najskuplju, koju mu kupuju samo za blagdane.
Jedna moja prijateljica zavjese potopi u kadi tri puta ispere vodom, pa potopi u sol, i na kraju šećer. Sol je neki kemijski proces da smeće ide samo van. Ja probala posoliti kantu sa smećem ništa se nije dogodilo. Šećer je da budu zavjese uštirkane. Kako ne znam da li su zavjese možda dijabetičar postale od mog slatkog života, ne izlažem ih riziku, nego sve smotam gurnem u perilicu za rublje. Jednom sam greškom stavila na jedan za bijelo rublje. To je bila PATNJA, te zavjese nisam ni volila. Eto ga počela ljubav I patnja.
Drnda ... drnda ... drnda ... gotovo.
Slike nema, fotić se razboleo i kod majstora čeka djelove koji putuju od granice kao da dolaze iz svemira.
Sljedeća PATNJA je to čudo izvaditi van. Ljudi moji kako se to zapetlja, nije za vjerovati ... Ne trebam savjete, hvala, sve sam pokušala, a kad sam poslušala savjet staviti zavjesu u jastušnicu, stroj je sam uključio centrifugu i krenuo u bolji život. Jedva sam ga stigla na vratima ...
PATNJA uf ... puf, ocjediti na užetu. Prošli put je završilo neslavno jer je konop puknuo naviknut na malo lakše komade. Zavjesetina, koju sam jedva odmotala, se kao neki krokodil spustila u kadu gdje me je bijesno gledala. Ja nju još bijesnije. Povuci potegni, popela se najzad na plastičan konopac i tu se cijedila napravivši Sredozemno more na podu. Mogla sam je zadaviti, ali tad nije imala vrat. Kupila sam onu vodurinu koja mi je kapala po glavi sa zavjese osluškujući da ne dodje na metli susjeda odozdo koja ne voli kad je poplavim ... Nema vise ljubavi u susjedstvu, naročito kad im napraviš štetu. Gdje su oni fini ljudi koji su se ljubazno smješkali ranije ??
PATNJA nad Patnjama je objesiti zavjesu. U kući nemam one stube koje svi u filmovima imaju. Da mi je znati gdje ih drže. Uzimam premalu kantu iz koje viri prevelika zavjesa koja još uvjek kaplje, jer peglu ne volim vidjeti ni na slici, što znači, mokra na prozor da je glača težina ...
Mogu birati da se popnem na bakinu stolicu ili da federiram po kauču. Stolica pobjedjuje.
Znate li koliko kvačica treba zakačiti u pravom položaju držeći ruke u zraku ?? Dobro, zabrojala sam se, vise od 100, manje od 200. Ne bih sad skidala zavjesu pa brojala za točnost pa bila bloger ne mjeseca, nego godine.
Čvrke čvrke čvrke. Lako je do trideset, onda bole ruke, noge drhte, znoj oblijeva. Stojim pred prozorom razapeta s mokrom zavjesom, glavom, majicom, cijedi mi se voda niz tijelo. Uf ... puf ... Skidam traperice jer me zatežu onako mokre. Guram zavjesu malo desno, pa nove kvačice ... vučem ... još uvjek vučem, nešto se zaglavilo. Tko je stavio naopako kvačicu ??
Da ne davim ... poslije sat čvrkanja, odmaranja ruku, skupljanja prolaznika koji se dive ili mojem umjeću ili mojoj frizuri, zavjesa je na mjestu ... Ima samo jedna sitna mana, ma skoro ništa. Naopako sam je stavila ...
Molim na kraju raspodeliti za stihove ili prozu, po volji, sledeće riječi
Noćni trag (ne misli se na trag koji ostavljaju kuce kad navečer šetaju), svetlucavi odraz tame (ne znam da li može, ali mnogo je lijepo) misli koje plove razvijenih jedara ( tu sam se zapetljala i ne mogu zamisliti kao to izgleda) I nema više... za PATNJu dosta, neka pate i drugi malo...
Post je objavljen 03.11.2014. u 09:53 sati.