Svi ljudi su isti. Bez obzira na nacionalnu, versku ili neku drugu pripadnost, bez obzira na boju kože ili neke navike
Ali...
Da li je baš tako??
Svi ljudi na svetu imaju ista prava
Ali...
Imaju i iste obaveze.
Ne volim porediti ni svoje obožavaoce koji je bolji ili gori. Svi su oni divni, čim su mene odabrali
Ali...
Uporedimo na trenutak jednog običnog, prosečnog Japanca i običnog, prosečnog Balkanca
1. Japanska djeca svakog dana zajedno sa učiteljima čiste svoju školu kako bi se naučili poštivati čistoću, ali i rad.
Mali Balkanci bacaju smeće na sve strane ne razmišljajući kako to smeće svaki dan volšebno negde nestane.
2. Prosječno kašnjenje vlakova u Japanu je 7 sekundi godišnje. Vrijeme se poštuje.
Kad na Balkanu vlak dodje isti dan, smatra se to velikim uspjehom, dele medalje, piše u novinama...Svi se dive podvigu i tapšu ih po ramenima.
3. Radnici koji vode računa o higijeni se u Japanu zovu "inženjeri zdravlja" i veoma su dobro plaćeni.Na Balkanu to rade pripadnici nekog naroda koji za zaradjeni novac ne mogu kupiti ni osnovne životne potrepštine pa se često snalaze na drugi način...
4. Japan praktično nema prirodne resurse, svake godine ga pogađa na stotine zemljotresa, ali je i pored toga druga ekonomija svijeta.
Prateći govore političara, Balkan je najbogatija zemlja puna svega i svačega. Po ekonomiji je tako nisko da se i ne nalaze na letvicama
5. Hirošimi je bilo potrebno samo 10 godina da se oporavi poslije atomske bombe.
Na Balkanu se još osjećaju posledice Hirošime. Ne znam kako, ali tako je.
6. U Japanu se mobilni telefoni ne koriste u gradskom prijevozu, restoranima i javnim mjestima zato što to uznemirava druge ljude.
Na Balkanu se mobilni ne koriste samo u trenutku kad se povuče voda u toaletu, Ima nade da se i to popravi.
7. Đaci od prvog do šestog razreda u školi uče etiku u odnosu prema drugim ljudima.
Balkan i etika, ne nasmijavajte me.
8. Iako Japanci spadaju među najbogatije ljude na svijetu skoro nikada nemaju kućne pomoćnice ili dadilje. Roditelji se uvek sami brinu o djeci.
Balkanci se odlično brinu o dadiljama i sekretaricama. Za decu ne brinu, ta njihova deca su idealna, lepa, pametna, sposobna, na tatu i mamu
9. Djeca u mlađim razredima nemaju ocjene. Cilj obrazovanja je prije svega građenje zdrave ličnosti.
Balkance ne muče tako prozaične stvari kao što su ocene. Diplome se skoro legalno kupuju, a kad već kupuješ, uzimaš one sa boljim ocenama.
10. U restoranima ćete videti ljude koji jedu točno onoliko koliko im je potrebno. Hrana se nikada ne baca.
Balkanac u restoranu pokazuje svoju pravu vrednost. Naručuje hranu za bataljon ljudi, nadvikuje se sa kelnerom, bahato vraća porciju prepečenog ili nedopečenog, pije i nazdravlja celoj kafani, teatralno plaća račun brojeći novac i pri tom pljuckajući u prst namiguje kelnerici.
11. Svatko tko ima psa mora nositi vrećice i počisti za svojim ljubimcem. Čistoća je dio japanske etike.
Vraćica za ljubimce, to je samo za primitivce.
12. Poslije obroka u školi djeca uvijek peru zube!
Balkanac redovno pere zube, kad ide kod stomatologa.
13. Djeca u školama imaju pauzu za ručak od pola sata iako mogu zavrsiti obrok za mnogo manje. Važno je jesti u miru, smatraju u Japanu.
Balkančetu pauza služi da se sjuri do obližnje prodavnice, kupi žvake koje lepi ubrzo na sve strane, dovikne društvu da ga pokriva, zapali cigaretu i po mogućnosti pokaže onoj barabi iz drugog razreda čiji je on sin.
Svi ljudi na svetu su isti, neki malo više...
