Mačja Njuška

ponedjeljak, 23.08.2010.

...dimnjačara kći!

...moglo bi ti se ostvariti, kaže poslovica.

Ako se priča o mom slučaju, malo je drugačije.
A ne, ne, ne...nije ovo blog u kojem kukam kako nemam sreće i kako sam jadna i bijedna i kako je svima bolje nego meni, baš suprotno, ovo je blog zbog kojeg nakon svakog napisanog slova kucam u drvo - tri puta. Ovo je blog priznanja.

Sve što poželim, ostvari mi se.
Baš sam se danas, ubijajući koprive kod kobiletinica mojih, sjetila kako sam prije dva, tri mjeseca gledala Farmu i krvarila od zavisti. Ja bi to! Ok, nisam baš TO poželjela.
Nije mi bilo do cimerstva sa kvazipoznatima. Zavidjela sam im na životinjama i brizi o njima.
Da pojasnim.
Nekad davno (veli Balašević da su uspomene dobre dok je prošli četvrtak ali kada brojiš - prije deset, petnaest godina a ispadne dvadeset - a taman toliko nekako ispada - bude da platimo pa da idemo) išla sam na hipodrom. Bila sam oduševljena konjima. Puno manje jahanjem a puno više četkanjem konja, čišćenjem boksova i slično. Gledam ih sad (bolja uspomena, prije samo par tjedana) na farmi i zavidim im...ja bi se brinula za neke konje i krave...
I eto, dva mjeseca nakon završetka farme - ja imam svoje konjiće da se brinem za njih.
Nije to jedini primjer. Samo najfriškiji.
No sve se svodi na to da ono što dovoljno jako poželim to i dobijem.

Da, čitala sam Tajnu, možda ima veze sa tim....a možda je samo stvar u tome da sam ja jedna sretna koka - nije slučajno da sam dimnjačareva kći.

Za one koji žele znati više:
pjevalo mi se slično....nekoć...(uz malo promjenjen tekst)

23.08.2010. u 12:23 • 6 Komentara • Print • #

četvrtak, 19.08.2010.

Jesi li sretna?

Postavljeno mi je danas pitanje.
I sad ti odgovori.
Danas jesam.
Danas mi je Mala dozvolila da ju pomazim po njušci.
Jučer sam bila jer sam dobila crvene tenisice, lijep pogled (ili dva) i jer je ONA sad sretna šatorovlasnica.
Krajem šestog mjeseca sam bila presretna, ali to je van svih kategorija.
Bila sam i krajnje nesretna u subotu u Severinu a ni sad, u ovaj utorak nisam baš bila nešto prehepi.
Tako da...jebeno pitanje, kad se situacija mijenja iz sata u sat fino

Ali, da, sretna sam.
Imam moju Ljubaf koja me voli i pazi i mazi i brine se da mi ništa ne zafali i uvijek ima neku oduševljavajuću novost za mene i zna kako me držati pod kontrolom a opet zadovoljnu.
Imam M. i D. moja dva sunčeka presvetla zbog kojih nikad nisam sama i koje me razumiju i znaju i kad se ne čujem sa njima, ili ne vidim, ili ne čitam, mjesecima opet je sve isto. Prijatelji puno znače, ali one...one su malkice van te kategorije. One su PRIJATELJICE!
Imam previše mačaka (i još mi fali jedna žuta i jedna crna) i jednog velikog i jednog malog psa i često njihov lavež budi me iz sna, ali noću oko jedan pola dva, mašu repom kad se kasno vratim ja...mnogo mi znači to.
Imam i dvije kobilice i one su....dar s neba. Sada postoji razlog za (rano) ustajanje i ...kada im osjetim onaj njihov konjski miris...neopisivo. Kada ih "udahnem" (kunem se) kao da ljubav ulazi kroz nos i sva sam je puna i smiješim se cijeli dan. I njihove meke, meke, meke, glatke, sitnodlake gubičice... cerek
Imam i svoj stančić, mali i obožavani i iako nije nešto fensi i za oboriti s nogu meni je predivan i ...tako voljeti svoj dom je skandalozno.
Imam hrpu knjiga i na njih sam ponosna do neba. Ne zato da bi se mogla preseravati kako ja čitam i kako sam ja načitana smokin nego ih VOLIM čitati i volim ih posuditi i ...volim ih dobiti rofl
Imam sreće, čini mi se, u životu.

Jesam, Sanja, sretna sam.

Za one koji žele znati više:
životni moto

19.08.2010. u 13:48 • 5 Komentara • Print • #

srijeda, 18.08.2010.

Daljinski, mikrovalna, kruhač, klima, mobitel...

Nije da sam baš najfriškija generacija. Ovih par nabrojanih stvari nije bilo kada sam bila mala.
Ako ćemo pravo, klime nije bilo (u mom stanu) do prošle godine a kruhač se uselio prije par mjeseci. Mikrovalka? Tri godine, možda četri.
Naime, nisam ja baš za novotarije. Valjda sam došla u one godine kada se potroši memorija ...a nadogradnja se ne isplati. Onda se odupirem i otežem sa nabavkom - a o učenju o mogućnostima da i ne govorim.
Tek sam neki dan namjestila sat na mikrovalki. Pitam se, može li se i na klimi namjestiti sat?
Uostalo, zašto na sve stavljaju satove? Šta je vrijeme tako bitno?
A onda se naviknem. I onda sam ovisnik.
Nezamisliv mi je život BEZ.

Daljinski:
- trenutno imam 125 (odokativan broj) programa. Ni sa daljinskim mi se ne da pregledavati šta ima na programu (treba li uopće spomenuti da ne znam sve mogunosti daljinskog?). Već se vidim kako gledam HRT1 jer mi se ne da ustati i promjeniti program. Ili reklame, po cijele dane, jer je netko agilan prebacio na RTL.

Mikrovalna:
- prije tjedan dva sam bila kod starog i trebalo je smućkati kavu. Čovjek nema mikrovalnu. Ima štednjak. I kako sad? Treba naći lončić, treba paziti da mlijeko ne iskipi, a kad iskipi a iskipi jer nakon minute koliko treba mikrovalki da zgrije mlijeko, ode koncentracija pa ode i mlijeko, treba počistiti i štednjak i pločice i tepih...

Kruhač:
- ajde dobro, bez njega se može. Ali zašto??

Klima:
- da se odmah razumijemo, nije da meni toliko smeta vrućina, ali vlagaaaaa...
Osim toga Mašulji Groznoj smeta vrućina.

Mobitel:
- u neka davna vremena kad ti je netko rekao, nazvat ću te, morala si sjedit doma...ne ponovilo se.

Enivej, nije li divno što postoje izumitelji?

Za one koji žele znati više:
tako se nekad...

18.08.2010. u 17:04 • 2 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	kolovoz, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31