Činjenica da je na ovim prostorima živio čovjek koji je osam godina, slikovito rečeno, nosio kamene po krškom dijelu Medvednice da bi napravio stubište od 500 kamenih stuba koje ide kroz špilju Medvednicu, nadahnulo me da malo produžim korak i odlučim se na 18 kilometara upoznavanja jednog mi novog dijela Medvednice. Polazak iz Markuševca vodi stazom 22 koja se nastavlja na stazu 20 preko livade Danjka do prijevoja Hunjka, pa kojih kilometar i pola do Horvatovih stuba. Isprva sam ih usprkos natpisima promašila jer mi se taj dio činio tako stran svemu što sam na putu vidjela-taj čudesan krški dio, s jamama, škrapama, stijenama, špiljama...sve je tu zgusnuto na jednom malom mjestu. Neke stube nisu već toliko cijele kao prije, no na dijelovima su osigurani klinovi i jedna sajla te se prolazi bez teškoća.
Kraj Horvatovih stuba nalazi se i zaštićeni spomenik prirode - jedna od najstarijih običnih tisa u Hrvatskoj (moćno drvo koje liječi karcinom ili pak može paralizirati živčani sustav). Što se povratka tiče, od podnožja Stuba (kod izletišta Srnec) može se skrenuti desno i ići sve do Stubičkih Toplica ili pak lijevo prema Sljemenu ili Puntijarki, što je informacija koju me pitalo dvoje ljudi tamo, no nažalost tada nisam znala. :)
Oznake: Horvatove stube, Hunjka, tisa