Maca Šumarica

utorak, 02.11.2021.

Grebengrad i Veliki Lubenjak, 2.11.2021., KT HPO 3.3.


Promišljanje o žigovima planinarskih obilaznica
U ovim brdima sam odrasla. Ispod ovih brda išla sam u školu, učila o ljudskim dosezima, rasla i ispratila svoje pretke (neke:). Šetnja po šumi mi je prije bila najnormalnija aktivnost...miris borovih iglica, boje, vlaga, svi godišnji uvjeti i sva njena lica...Lijepo je kad si na ti s nečim divljim. No kako to već biva u kompleksnosti života, čovjek ode u beton ili se pretvori u avatara i uzme ga Matrix. I baš zbog toga, tjeram svoje tijelo u planine, na staze, po šumi. Ne mora to biti staza koja završava sa žigom planinarske obilaznice, donedavno nisam ni doživljavala markacije, a kamoli žigove. Nisam ni nosila neku posebnu opremu, bila bi poput našeg obiteljskog psa- gacala po blatnom lišću i veselila se što uopće idem bilo kamo. Bezbrižno i spontano. No zašto onda žigovi, i to u ovo digitalno doba? Sada i dnevnik možete voditi tu na blogu, čak ima i e-dnevnik HPO-a. Možda će i planinarska društva krenuti u tom smjeru za svoje obilaznice. No, na stranu ako zaista postoje (što unaprijed sumnjam) fanatici koji ne vide ni kuda su došli niti gdje su, već ih samo zanima žig, mislim da ima nešto u samoj radnji dolaska na vrh gore koje ti daje neku ljudsku nagradu. Malo koja odrasla osoba ne želi doći do vrha brda/planine kada krene planinariti, to je jednostavno u našoj prirodi, i većina nas se onda i poslika tamo, a tu je i žig kojeg možete naći samo tamo na vrhu i na trenutak iskoristiti za uspomenu. Još nije izmišljeno ništa drugo što možete odnijeti s vrha planine a da je trajno i usput vam da informaciju na koliko ste metara nadmorske visine bili 60 minuta prije nego ste pojeli grah i spustili se natrag u Šestine (recimo:). To je za sad još uvijek najbolja motivacija za onaj sportski dio planinarenja i to može samo pomoći u tome da se čovjek više kreće. I meni je drago kada vidim neke postove šetnji po "mom rodnom bregu", iako netko ide tamo samo po taj žig jer vidikovca nemate, ipak se makne paučina i utaba staza da recimo ovaj pas - moj suputnik s prve fotke može lakše proći.
Da ne nabrajam koristi hodanja po ovom "luxury premium all organic no photoshop" zraku.
Trk u šumu po žig i zrak dok su još besplatni!

Oznake: domajenajljepše, pas planinar, studeni, grebengrad

- 20:22 - Komentari (10) - Isprintaj - #