luki2.blog.hr
nedjelja, 20.12.2020.
Pronađena u snovima
|
Mada se budim uglavnom svakoga dana, još ni jednom nisam prestala da sanjam. Neka su to veseli, sretni snovi, nekada teški; nekada se probudim uplakana, a nekada nasmijana..... Sjećam se jednog vrlo upečatljivog sna: moj mlađi brat je tada imao dvije godine. Bio je bolestan. Tumor na mozgu. Sve smo učinili, išli od Njemačke, Slovenije, Švicarske....:(((( Ništa nije pomagalo. I sanjam ja njega u koljevci, igra se, veseli....I odjednom - u snu se počne smanjivati na mome dlanu.:((((( Sve dok nisam ostala praznih ruku...:((((( Nekoliko dana iza toga moj brat je umro...:(((( Takvi su ponekad moji snovi. I bjelinu. Bjelinu pamtim. Pa sam sanjala da mi moja dotadašnja osnovna škola gori....preselili smo se u stvarnosti, iz podstanarstva krenuli u vlastito... Upisala sam novu školu. Neki dan sam sanjala da se nalazim na okretištu autobusa. Odjednom, vidim mamu - sjedi u kafiću. Krenem prema njoj. Goldie, koja je sa mnom u snu, odlazi i ukrcava se u bus. Bus odlazi. Odjednom, nema ni mame u kafiću.....Ostajem sama i očajna na okretištu.....Još nisam uspjela odgonetnuti o čemu se radi u snu....Na što me upozorava....No, zapamtila sam taj očaj. Tu unezvejrenost. Kako sam bila sretna kad sam se probudila!!!! Ne ponovio se takav čudan san. Nadam se da nije ništa ružno. Možda samo premor. Što sve čovjeku neće pasti na pamet - pa i u snu.... Zato sam tijekom vikedna - odspavala malo duže. Kakvi su vaši snovi? Pusa, L+B+G |
