Ljubav kroz riječi jedne žene
Trag u vremenu postojanja
Bila su nekad velika stabla. Vremešna.
Kako na svemu, tako i na stablima, vrijeme je ostavilo trag.
Bolesna drva ljudi su porezali. Debele trupce, na šetnicu stavili. Jedni se na trupce naslanjaju, drugi godove broje.
Sve što živi, na svoj način, trag postojanja u vremenu ostavlja.
Stanovnici ispod kore, nekad stabla, sada trupca, svoj trag postojanja su ostavili…..
Kao opomenu, poruku ili poruku?
Što se s stanovnicima dogodilo? Jesu li staništa zamijenili, ili su nestali?
Oznake: tragovi
25.02.2023. u 17:48 | 17 Komentara | Print | # | ^Koraci
Prvi korak. Nesiguran. Postižemo ravnotežu. I sigurnost. Koračamo.....
Korak po korak. Hrabro. Naprijed. U sutra. Sutra je budućnost. Onakva kakvom je stvorimo. Možda bi mogli drugačije?Nismo sami. Zajedništvo je budućnost. Ljudi smo.
Dogodi se...Korak u raskorak-mišljenja, stavova,prihvaćanja,odobravanja,osporavanja. Moćni i nemoćni. Obespravljeni i povlašteni. Borba za istinu.
Korak naprijed,natrag dva.Status quo.Odobravanje i osporavanje učinjenog. Jednima dobrog, drugima lošeg. Koplja se lome na onome što ne možemo mijenjati. Lakše je raspravljati, nego djelovati.
Sutra je. Nismo sami. Koračamo dalje. Jučer smo se zaboravili okrenuti. Zaboravili smo pogedati tragove koje smo ostavili iza sebe. Sutra ćemo.
Ljudi smo. Dogodi se.
Oznake: ljudi, koraci, tragovi
11.10.2018. u 23:34 | 6 Komentara | Print | # | ^Tragovi
I ove godine naš Kerekesh Teatar pobrinuo se za puno smijeha. Ovaj puta odlučili smo se za predstavu “Pokopaj me nježno“. Kad je smijeh u pitanju, njima treba vjerovati.....Poslije predstave kratka šetnja je godila. Pod neonskim svjetlima , na minus sedam , lepršale su pahulje. Po friškom sloju snijega, tragove smo ostavljali.....
Doma me čekalo još desetak stranica knjige za pročitati. Knjigu sam uzela zbog naslova „Zemlja nakon nas“ Ispod naslova sitnijim slovima je pitanje:
-Kakve će tragove ljudi ostaviti u stijenama?
Autor knjige je Jan Zalasiewicz.
Na zanimljiv način knjiga priča o Zemlji, o proučavanju života na zemlji prije nas,te na svojstven način priča kako bi Zemlju jednoga dana, međuzvjezdani posjetioci trebali proučavati, gdje tražiti, na što pažnju usmjeriti... Naravno , gledano očima jednog stručnjaka danas.
„Sto milijuna godina nakon nas, postojat će Zemlja, ista ova koju sada nazivamo svojom.Na njoj će se nalaziti, vrlo vjerojatno, ali ne i sigurno,oceani tekuće vode, atmosfera bogata kisikom te, obilat i kompleksan višestanični život“, kaže autor.
Naravno bez nas, ljudi. Mi smo dosta toga do sada već učinili.
I......
„Što god kao vrsta sada i u budućnosti učinili, već smo za sobom ostavili trag, koji je neizbrisiv“, zaključio je autor, kome bi trebali vjerovati. Jan je po struci geolog, paleontolog i stratigraf.
****
Možemo mi knjigu tumačiti svatko na svoj način. Da će biti nekako kako autor kaže, u prilog tome govore i sadašnje vremenske (ne)prilike. To je ono što nam je već sada vidljivo. Ostalo će vidjeti neki drugi „ljudi“, u neko buduće vrijeme.
Knjiga je izuzetno zanimljiva. Potaknula me na ona moja česta razmišljanja o biti i postojati. Ovdje i sada.
Tijelo je materija. Prolazna i promjenjiva. Duh, duša, duševno, je svjetlost i energija.
Hoćemo li materijalnome silno težiti, unatoč tome što znamo da ga sa sobom nećemo nositi?
****
Danas sam tragove u snijegu ostavila. Novi snijeg prekrit će ih noćas novim naslagama.
Da sam danas hodala, sutra nitko neće znati.
„Sve će to prekriti ružmarin, snjegovi i šaš“, netko je u pjesmi pjevao.....
Istinu je rekao.
Oznake: zemlja, ljudi, tragovi
01.03.2018. u 23:30 | 13 Komentara | Print | # | ^