Ljubav kroz riječi jedne žene

Vraćamo se svakodnevici

Bilo je turbulentno u zadnjem mjesecu prošle godine. Uz pripremu za blagdane, pratili smo izbornu utrku. Kažu da su muž i žena , političari i politika ,vrlo slični. Ima istine u tome. Muž i žena imaju sučeljavanja u četiri zida. Nitko ih ne vidi, nitko ih (barem tako misle), ne čuje, pa debata traje tako dugo dok mišljenja i stavove ne usklade. Za razliku od njih, političari debatiraju javno, mišljenja i stavove usklađuju daleko od očiju javnosti.

Bilo je zanimljivo na obiteljskim i prijateljskim druženjima. Uz bogatu trpezu i dobru kapljicu, nezaobilazna tema bila je politika.

Zanimljivo je kako svaki pojedinac gorljivo brani svog kandidata, drugi ga osporava (naravno, po mišljenju govornika, argumentirano). Bilo je parova koji sučeljavanje nisu odradili u svoja četiri zida ,pa su mišljenje i stavove usklađivali pred svima. Neki prijatelji izvlačili su ispod tepiha davno zaboravljene nesporazume. Bilo je (blago rečeno)žustro. Nevjerojatno je koliko se svaki pojedinac razumije u politiku. Šteta jer nisu političari, rekli bi slušajući ih.

Kao promatrač i slušač (kad je politika u pitanju) , naučila sam da je malo toga što ljude može ujediniti ili posvađati, kao rasprava o politici. S druge strane, jedno malo društvo moglo bi poslužiti kao ogledni primjerak društva u cjelini. Ako je tome tako , naše društvo dobro funkcionira.

Prošli su blagdani i praznici. Prošli su izbori. Vraćamo se svakodnevici najdužeg mjeseca u godini. Usklađujemo račune, čekamo nove obračune i razlike, gledamo gdje su akcije. Opet je aktualna tema, borba za preživljavanje.

Oznake: pojedinci, politika, svakodnevica

06.01.2020. u 20:04 | 14 Komentara | Print | # | ^

Mama, tu sam

Hrvatska u malom.

Ovih dana u Rusiji dvadeset i dva igrača sa stručnim stožerom , kako kaže izbornik Dalić njih četrdeset, žive i funkcioniraju kao jedna obitelj. Igrači igraju u različitim klubovima, svaki od njih na svojim pozicijama. Prema njihovim kvalitetama, njihovom radu, njihovom doprinosu u matičnim klubovima, izbornik sa suradnicima ih je odabrao. Svakodnevnim treninzima, radom, trudom i znojem do Rusije ih je doveo. Oni su opet na terenu pokazali kako se zajedništvom, radom i trudom daleko može stići ,ostvariti i više od onoga što su planirali, ostvariti ono o čemu su sanjali, čemu su se nadali, naravno , slušajući ono što im izbornik govori. I ići dalje. Za sebe, za sve ljude koji zajedno s njima dišu, navijaju , vesele se. Za svoju Hrvatsku.

Hrvatska u velikom

Kod nas ima više stranaka nego igrača i stručnog stožera zajedno. Svaka stranka ima svoje ideje, svoje planove i programe, ima ljude koji rade za sve ono za što se kao stranka zalažu. Svake četiri godine (kao i Svjetsko prvenstvo) stranke odabiru svoje predstavnike, stavljaju ih na izborne liste i daju izborniku (narodu) da ih prema onome što planiraju ostvariti za napredak i boljitak, biraju. Ovisno o planu i programu i naravno o njihovom prethodnom radu , budu izabrani. Bez obzira kojoj stranci pripadali , svima je zajednički (ili bi trebao biti) cilj- prosperitet, bolje i ljepše sutra svima nama.

Gdje je onda problem?
Po čemu se razlikuje Hrvatska u malome i Hrvatska u velikome?
Zajedništvo, usklađivanje stavova i mišljenja, zajednički rad bez obzira kojoj stranci pripadali. Do zajedničkih uspjeha dolazi se kompromisima, usklađivanjem prijedloga.Najveći problem je što onog dana kada su izabrani , ili odabrani, svejedno- zaborave slušati izbornika-narod- i ono što su obećali.

Posljedice
Male plaće, još manje mirovine(upitno je dokle će ih i biti) i do nedugo velika stopa nezaposlenosti. Tek kada se stopa nezaposlenosti počela smanjivati (bez novootvorenih radnih mjesta) trebalo se zabrinuti. Nešto tu nije štimalo. Danas znamo, na žalost, i što. Većina mladih, radno sposobnih ljudi, što sami, što cijele obitelji se iselilo , raselilo po cijelom svijetu.

Kako posljedice popraviti?

Jednostavno je. Prvo treba zadržati mlade ljude koji rade, koji su tu ostali. Kako? Svi rade da zarade. Da mogu živjeti, a ne preživljavati. Da to nije nemoguće primjer je poduzetnika iz Međimurja čiji zaposlenici imaju plaću tisuću Eura i više. Kako je izjavio u regionalnim novinama, samo zadovoljan radnik, radnik kojega ne muče minusi, blokade računa(svima nama poznato) daje veliki doprinos firmi i povećanju sveukupnog dohotka. Vodeći se tom idejom radnicima s dugovanjima i financijskim opterećenjima dugovanja je podmirio , a oni će njemu ustegom na plaći vraćati, pri čemu je vodio računa da se opet plaća previše ne optereti. Njegov način je prvo ljudski i human , dugoročno gledan isplativ. Ljudi su zadovoljni, rade doma, svoji su na svome.

Drugo što bi trebalo napraviti jest da svi strani robni lanci i tvorničari slijede primjer DM-a. Njegovi zaposlenici imaju plaću od onih nama čarobnih tisuću Eura, božićnicu, regres i( nama nepojmljivo)trinaestu plaću. Vjerujem da je nešto manja nego u matičnoj državi , ali , za naše prilike i priče drugačije od ovih je više nego zadovoljavajuća.
Poražavajuće su priče ljudi koji danas rade . Plaća minimalac,(ako je tri tisuće kuna su sretni) često rad bez prava na pauzu, obespravljenost u svakom pogledu. Ovakve priče podsjećaju me na nedugo pročitan post u kome je pisalo otprilike ovako:
„Vozimo se kroz Njemačku poštivajući pravila i upozorenja i naravno ograničenja brzine. Kroz Austriju i Sloveniju isto tako. Kad pređemo granicu, u Hrvatskoj se vozimo kako hoćemo“
Tako je nekako situacija i sa stranim robnim lancima i tvornicama kod nas.

Kako povećati natalitet?

Sve se može samo ako se razmišlja i postupa na ispravan način. Primjer je Pevec koji stimulira svaku trudnoću, svako rođenje prigodnim poklonima i novčanim iznosima.
Nije teško, nije neizvedivo samo treba htjeti!

Izrazito sam apolitična. Ne volim komentirati ni raspravljati o politici, političarima , njihovom(ne)radu, (ne)uspjesima.
Zašto sam onda uopće ovakav post napisala (i na eci peci pec)objavila?

Neki dan tražeći slike kockica na netu i ovu sliku sam vidjela.


Koliko se majki ovih dana pita , gdje njihova djeca širom svijeta gledaju ,s kime navijaju za naše Vatrene?

Oznake: nogomet, politika, Mladi, plaže, iseljavanje

05.07.2018. u 08:55 | 11 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2024  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2024 (2)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (3)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (2)
Svibanj 2023 (4)
Travanj 2023 (3)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (5)
Listopad 2022 (7)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (6)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading