Ljubav kroz riječi jedne žene
Nedostajanje
-Dugo te nema. Nedostaješ, stiže mi poruka.
- Nema me samo deset dana.
-Lijepo. Tebi je to samo, meni cijela vječnost, odgovara.
- Nedostaješ i ti meni. Zašto ne spavaš? Ponoć je odavno prošla.
-Ne mogu spavati. Fale mi naši razgovori. Fali mi sve ono čemu ti prigovaram. Na što se ljutim. Jutra su gora od noći. Po navici, sebi kuham kavu, tebi capuccino. I čekam. Fališ mi onako pospana ,raščupana i svadljiva.
Na kraju poruke tužnić. Raznježim se.
-Baš ti hvala na zadnjim riječima. Znaš li da ću poruke sačuvati? Kad mi budeš rekao kako te živciram, kako ti mira ne dam, onda ću ti ih pročitati.
-Sačuvaj poruke. I ja ću ih sačuvati. Nisam te htio povrijediti. Htio sam reći da te volim baš takvu kakva jesi. Mirnu i staloženu, nervoznu i ljubomornu, raščupanu i dotjeranu.
Čitam poruku. Već dugo nešto tako lijepo i tako šašavo nije mi rekao.
-Opet sam zabrljao, stiže nova poruka. Znaš da nisam čovjek od velikih riječi. Ljutiš li se?
-Tko bi se na tvoje riječi ljutio? Slušam muziku. Sjećaš li se gdje si mi ovu pjesmu pjevao?
„Love me tender
love me true
all my dreams fulfilled
For my darlin' I love you
and I always will.“
Brzo stiže odgovor.
-Na mostu što Budim i Peštu spaja, tvoja ruka dodirnula je moju. Isprepleli smo prste. Prvi put se poljubili. Poslije poljupca rekla si da sada znaš gdje Dunav ljubi nebo.
Preplavio me osjećaj nježnosti i ljubavi. Umjesto riječi poslala sam mu veliko srce.
-Za laku noć,neću ti recitirati Rilkea ni Baudelairea, napisao je. Reći ću ti ono što ti meni kažeš:„ Neću ti pričati koliko mi značiš.Nemoj ni ti meni. Reci mi pogledom. Pokaži osmjehom. Dokaži dodirom.“Rekao bih ti noćas sve to, i više od toga, ali ne mogu. Mi smo dva života, dvije duše ,u jednoj kapi vremena.... a ti si daleko.
Laku noć ljube.
Digla sam se , u kofer nabacala stvari. Ono što nas na seminaru uče ,ne zove se... nedostajanje.
