29.06.2007., petak
Tko čeka taj dočeka.
|
Stara mudrost. Napuštam ove prostore. Odlazim u bolje sutra. Danas ću brzo otić po pesa. Ondak ću s njim prošetat. Ondak ću si skuhat kavu. Ondak ću stavit noge na stol i pit kavu, srkat kavu, lagano pijuckat kavu i uživat. Mali pes će tapkat prvom lijevom nogom "idemo, idemo", ali ja se neću dat. Samo ću ga sviskoka pogledat i nastavit srkat. Ondak ću se vuč po kući. Vuć. Onako, polako, lijeno, neopterećeno. Ondak ću opet pogledat pesa s visoka. Nek pati. Neidemo van i bok. Tako ću napravit. Ondak ću se vući i vući a u 8,15 gledat ću Huga Granta. Ondak ću uzeti pesa pa idemo van. Šetat. Ako hoće može i do jutra. I tako ću se vući i vući bar dva do tri dana. Hoću si nadoknaditi svo ljenčarenje s kojim sam u zaostatku . Ujutro kad se probudim opet ću se vuć. Kilavit. Ljenčarit. Mali pes neka se šeta sam ak se hoće šetat. Ja sam na godišnjem odmoru. Tako! Ako me netko nazove pravit ću se da se javila sekretarica. Jer čim zvoni telefon gotovo ti je s vučenjem. Odmah krene "trebam te nešto". I pozdravi se ti s godišnjim. Kad odem u dućan po kruh i mlijeko pravit ću se gluhonijema. Samo ću pokazat prstom na kruh i na mlijeko. I platit. Jer ako progovorim odmah će me uvalit u razgovor. I gotovo ti je s kilavljenjem. A neee, neće me više nitko uvlačit u razgovore "kako ste susjeda? ". Ne. Susjeda će preko noći zanijemit. Isključit ću si i zvono na vratima. Jer ako to ne napravim 100% će pozvonit aktivist neki, ili student neki ili Puls aktivist neki koji su isto malo nagluhi to sam već primijetila.  Jer kad im ja kažem "ne hvala nisam zainteresirana" oni nastave po svom ko da nisam ništa rekla. Dakle gluhi. I još ću promijeniti prezime na poštanskom sandućiću. Tako da mi ne stižu računi. Da se ne uzrujavam bezveze. Možda poštar ondak ubaci račun nekom drugom a taj drugi plati. Pa sam riješila i taj problem. Ondak ću se kad mi dođe tako dosadno da ne znam više kud bi sama sa sobom počet spremat da nekud odem. Eto , sad moram gasit računalo a taman me krenulo.  i da..da ne bi bilo zabune : fizikalac i kengur,,tjeraju me no ja neznam kako ću otići jer ja bez vas jednostavno ne mogu,vas dvojica ste se duboko uvukli pod moju majicu,tik do srca i dišemo ko jedan |
težim k izvrsnosti
Onaj me fizikalac izaziva. Kao sad mi ni postovi više nisu dobri. Kako da budu dobri kad moram koristiti novogovor??  Mislim pravi hrvati koriste novogovor ne? A taj je opak. Ništa ti s tim riječima ne moš napravit. Ondak mi veli da mi čitanost pada. /..kao da je ikad bila velika!?!/ Naravno da pada kad koristim novogovor.  Ne razumije se to. Nisu svi IN kao ja, nisu svi tako razvijeni da to mogu pratiti, ovako superiorno kao što ja to mogu.  Težim k izvrsnosti. A izvrsnost traži žrtve. Samo ne razumijem kako to fizikalac ne razumije. Eto ti sad kengur reko novu riječ novogovora : raskrižje. Pa se sad opet moram mučit da tu riječ ukombiniram, usvojim, ukomponiram. Nije meni lako. Nije.  A to nitko ne shvaća. Svi bi samo došli na gotovo. Lako je koristiti riječ prometovati na primjer kad ti ju je netko pružio na dlanu. Ajde ti uzmi, pa ju ukomponiraj.  Osim toga isti, gore spomenuti omalovažava moje uratke. Na koji god blog da dodjem vidim njegove riječi o mojim uradcima. I sve su omalovažavajuće.  Te su mi uradci grbavi, te su mi smiješni, te su mi "tko će to nositi?", te mu perlice nisu po volji. Daj se ti nosi s takvima!?!? A i pasa što se tiče, e tu je primijetio da je pas dobro odgojen. Pa bi mi i njega uzeo! Sad kad sam ga dovela u red, kad sam potrošila svoje vrijeme, živce, on bi mi ga uzeo. Došao bi na gotovo! I sve se nešto mislim, pišući ove riječi...pa to je mobbing! Mobbing na blogu! Omalovažavanje mojih djela, mojih uradaka, otimanje moga psa. No ja se nedam. Nedam se i bok. Osim toga, sada na zadnji dan mog rada dolazi nova oprema. I gdje ide ta oprema? Gdje? Meni iza leđa.  Sva sreća da odlazim. Da me nema. Da neču nazočiti u ovim prostorima, jer nove opreme ima slovima i brojkama : 11 paleta!!! Di ćemo mi staviti tih 11 paleta nemam pojma, ali znam da će meni iza leđa danas biti barem jedna . I sad.. kako pod tim uvjetima (mobbing na blogu, mobbing na poslu, mobbing doma - pola pet ujutro šetnje) da ja pišem cool postove?? Kako? I sada, evo upravo sada, na sve ovo još čujem novu riječ novogovora : upogonit. (Ušlo u sobu i pitalo :"jel ima šanse da se upogoni taj lift?" I eto ti, moram sad opet krenut iznova i ukomponiravat novu riječ u svoj riječnik... |
Nazočiti. Nazočiti je riječ novogovora. Do sada sam ih usvojila već tri : uradak, prometovati, nazočiti a vidim i kod DJ-a da je i on počeo učiti novohrvatski. Pa je uočio riječ : izvrsnost. Dakle, ja još danas nazočim u ovim prostorima a onda prometujem prema nekim drugim prostorima. Svoje sam uratke uradila i sada odlazim na zasluženi godišnji odmor. Pa neču nazočiti blogskoj komunikaciji. Neko vrijeme. Nadam se izvrsnosti na godišnjem odmoru. Još 8 sati nazočenja. Ondak idem. Veselim se ko malo dijete. Odmorit ću dušu, odprometovati u neke druge krajeve (Belgija je pod upitnikom, možda otkažu jer se nije sakupio dovoljan broj ljudi. Shit). još 7 sati i 48 minuta |
28.06.2007., četvrtak
treci post
Mislim , imam ja za pisat. Al se suzdržavam. Pa ću danas završiti dan sa samo tri posta. Da mi se day nebi previše izbezumila. Treći post bit će o dućanima na mom placu. Plac mi je blizu, pa sam često tamo. Sve što treba ima. A dobro mi dođe jer prošetam malog pesa, kupim što mi treba i netreba i vratimo se doma. Nas dvoje. Poznatih . Jer svi nasveć znaju. "Idete u šetnju vas dvoje?" tako nas oslovljavaju. Na placu ja gledam izloge, mali pas me prati. Mislim, ja obilazim onaj drugi dio placa, onaj popodnevni, ne salate i krumpir, nego dućane za nadgradnju. E sad, ti dućani su mi užas. To je na 10 kvadratnih metara a da bi što više prodali, stavili su hrpu stvari i obavezno policu na sredinu. Pa kad ulaziš već si se skutrio. Ako je unutra jedna osoba, bolje ti je da pričekaš vani inače je već gužva. Užas, užas,užas. Na primjer, kad ulazimo u mali pet dućan tamo ako je netko ja i pas više ne stanemo. Nekao se proguraš, uđeš , uzmeš što ti treba a ondak moraš do blagajne. To je već teži problem. Jer, da bi mogao do blagajne najprije moraš čekat da onaj prije tebe izađe van. Pa stojiš ko kreten u kip stanju i ne mičeš se. Jer ako se pomakneš srušio si čitavu koncepciju kupovanja i treba sve iznova. Takav je dućan s vunom. Takvi su dućani s odjećom. Takve su pekarne. Sve je takvo. I sto puta sam si rekla, neću više kupovat ovdje, dosta je. No kupujem jer mi je blizu. U dućanu s vunom ista je priča. Dođeš i ako je netko osim prodavačice u dućanu onda ti glat moš ostat vani i čekat da mušterija izađe da bi ti mogao doći do vune. Ne znam zašto to rade?! Mali prostor i onda nametaju svega i svačega. Mislim, prodaja im baš ne raste stavili ili ne stavili svega, jer ti naprosto i jednostavno to ne možeš vidjeti. I sav si nešto nervozan. I prodavači su nervozni. I tako sam jučer bila ponovo tamo. Mali pas cupka zamnom. Nakon kupovine idemo mi sjesti i popiti kavicu. Mali pas sjedne do mog stolca. Kadli se čuje glas "gospođo, hoćete li svezati svoga psa, ja se bojim". Mislim.... nemam ni lajnu... ona se boji... mislim.. 5 kila dlake se ona boji. Žena u haljinici. Boji se. Sva sreća da je muškarac koji je bio s njom rekao : nemojte, pustite ga, idemo mi sada. I odoše. Mislim, ok. Ljudi se boje. Razumijem strah. no ipak. 5 kila dlake do sada nikome ništa nije napravo osim što skače po ljudima u izljevima radosti i veselja. i mene maltretira da u pola pet budem vani a ona se toga boji.  |
|
Rekla sam sama sebi da neću nikakve ozbiljne teme, a puna sam ih, stalno me nešto pritišče. Neću. Bit ću plavuša i pravit se da ništa ne vidim. Bit ću noj i zariti glavu u pijesak. Kad ju izvadim možda problemi prođu. Kad me se pročita svi misle da sam mlada. Što i jesam. Duhom Kad me na poslu vide misle da nemam nikakvih problema. Što je u stvari lijepo, jer znači da sam sposobna nositi se sa životom. A problema ko u priči za malu djecu. Privatno, poslovno..di hoćeš, samo reci. I što ti onda preostaje? Preostaje ti da se naučiš gledati lijepe strane života. Pred tri godine imala sam operaciju uha. Koja je trajala cca 45 minuta. Posljedice su trajale cca 18 mjeseci. 18 mjeseci vrćenja. 18 mjeseci sam bila kao pijanac. Nisam mogla hodati, morala sam se učiti stajati na jednoj nozi. Od kreveta do WC 12 puta bih se morala pridržati za zid. Doktori su rekli : proći će, samo puno hodajte. Ishodala sam dušu u tih 18 mjeseci. Ništa. Tri puta sam bila na testu za ravnotežu. Sve ok, a meni se vrti. Nije mi bio potreban brod, ja sam se ljuljala sama od sebe. Nikakav alkohol ionako sam 18 mjeseci bila pijana.Bila kod psihijatra. Veli ona : ne znam, ne mogu vam pomoći. 18 mjeseci se budiš i plačeš. Jer više ne znaš što bi. SVAKI JEBENI dan ti se vrti. Ne možeš ustati iz kreveta a da se ne primiš za zid. Ne možeš otići do frižidera a da se pri tome ne moraš za nešto primiti. I tako je to išlo...kontrole, testovi ravnoteže. Nisam mogla sama hodati, morao je netko biti uz mene. Stalno. Jer sam se bojala da ću pasti. Strah. Strah da si sam. Da te nitko ne razumije i da ti nitko ne može pomoći. Usamljenost. Svi žive, a ti nisi sposoban ni hodat. Nije ni to lako. Učiti iznova kako stajati na jednoj nozi. Učiti zatvoriti oči pa prohodat par metara. Ipak sam se izvukla. Snagom volje, hodanjem, odlaskom na vježbe. Sada mi se vrti povremeno. Kad pritisnem uho, kad ispušem nos (ne biti prehlađena!), kad se zaboravim pa naglo dignem glavu. Strah. Unutra. Užasan. Ne znam zašto ovo pišem. Zato jer mi se danas opet zavrtilo. (Tlak). Zato jer me opet ulovio strah. Zato da se riješim straha. Panike...Da ga zadržim pod kontrolom...:( |
|
Prekjučer sam napisala gunđavi post o tome kako me mala zvijer budi u petnajst do sedam. Da sam znala.. da ću.. jučer ujutro.. biti vani u pola pet ne bih pisala onako gunđavo! Pisala bih veselo i vedro. Pisala bih : "moj pas me budi TEK u sedam sati. A ima gazdi koji jadni moraju ići van u pola pet ujutro". Da, tako bih pisala.  U pola pet ujutro može se : čuti ptičice kako pjevaju gledati tramvaje kako kreću vozit gledati jednog malog crnog pesa i jednu spodobu koja tetura iza njega pritisnuta životnom zbiljom! |
26.06.2007., utorak
Dobro. Sad sam se napokon probudila. To je čisti kriminal da se ljudi moraju dizati tako rano. Mala zvijer već od 15 do 7 krene mi lizat uši. Pa onda nos. Pa se ja okrenem na drugu stranu kreveta. Pa mala zvijer, sada svjesna da je postigla što je htjela, dođe na drugu stranu i krene dalje lizat mi uši. Pa nos. Pa ja izludim. Pa se opet okrenem. Uz neku sočnu psovku. Jest da sam žensko i jest da ne psujem, ali kad se svako jutro budiš sa psećim jezikom u uhu onda ne samo da naučiš psovati, već počneš psovati u rafalima. Otvorim oči. Mala zvjer stoji iznad mene i veselo maše repićem. Skače od radosti i usput mi opet poliže nos. Tek tako za nagradu što sam se probudila. Sad ustajem. Bolje mi je ustati nego i dalje trpjeti maltretiranje 5 kg teškog kućnog ljubimca kojeg iz milja još zovu "razmaženi". Gunđam. Vučem se do štednjaka da si stavim vodu za kavu. Mala zvijer stoji i čeka. Nestrpljivo gleda "idemo, idemo". Već je do vratiju, a ja još u piđami. Oblačim se naglavačke, jer mala zvijer već gunđavo laje. "Idemo, idemo". OK OK, vani sam 12 sekundi nakon što me digao iz kreveta. Neš ti početak dana. I tako svaki dan. Kad netko kaže "kako je sladak" ja odmah pitam "hoćete ga?". Mislim, ako se ovako nastavi ja ću idućih 12 godina ustajati u petnajst do 7, skakati iz kreveta i biti vani brže nego bi netko trepnuo. Pa di je tome kraj? Gdje su ona buđenja kada se lagano rastegneš, pa se kilaviš po krevetu, pa odlučuješ jel bi se dignuo ili bi još malo ostao ležat? Di su ona prekrasna jutra kad si otvorio oči a čeka te novi dan, stvoren samo za tebe a ti se lagano ustaješ, nasmiješen naspavan i spreman i oran za novi dan? Di je to nestalo? Da li to postoji ili je to samo plod moje mašte? Jer... moja jutra su gore opisan ritual. Svakodnevni. Ako ga ja ne zadavim ubrzo... |
Nema nam Iveka
|
U najodvratnije doba jutra, a to je 7 sati, bila sam vani šetajuć malu zvijer. Budući da je tek 7 ujutro, da me je digao iz kreveta hodanjem po meni, to sam si za nagradu poklonila klupu, a on ako hoće neka šeta. Sjedim tako na gore spomenutoj klupi, promatram parkić. Parkić izgleda koloristički : zelena travica a po njoj crvene plastične čaše, puno stakla, vrećice te papiri različitih boja. Stvarno zgodno. Promatram svijet još u polusnu, pas trčkara između čaša i preskače staklo kadli dolazi lik : "nema nam Iveka" viče sa jedno 10 metara udaljenosti "mooolim" vičem ja "nama nam Iveka" opet će lik, otvarajuć čokoladu. Šutim, mislem si u sebi "tko je sad taj Ivek, jel on to meni priča ili je lud?" "Tko je to Ivek?" vičem s klupe. "Ivek je posljednji mohikanac" odgovara vičući. Lud mislim. "Ivek je vanzemaljac" ponovo će on, jeduć čokoladu "Tko je Ivek?" opet ja s klupe. Mislim, sad sam već radoznala. Ne moš reć da nam nema iveka vanzemaljca i onda otić "Ivek je onaj što čisti park. Jeste vidjeli kad on očisti park da je onda sve čisto. On to voli. On to stalno radi. On je profesionalac, ali on to sve počisti. On je vanzemaljac. Ivek nam je na godišnjem. Umjesto njega sad je ovaj drugi. A ovaj drugi samo prođe. Prozuji. Nije on Ivek. Ivek je Ivek." nastavlja lik i dalje jedući čokoladu. Eto tako, Ivek je na godišnjem. Mora da je otišao na rodnu mu Veneru da se malo odmori . Od nas ljudi A umjesto njega parkić čisti obično ljudsko biće. Vjerojatno zato parkić tako i izgleda! Vanzemaljci, vratite se, trebamo vas! |
21.06.2007., četvrtak
Belgija i Nizozemska
|
Put : agencija, cca 4900 kuna, prometovanje avionom; plus troškovi a svi znamo sve o + troškovima..: (o.a. to je za one koji se zadnji čas sjete da bi negdje išli. pa ondak ne mogu baš puno birat. uzmi što ima, hoš neš, tko te šiša ako nećeš) Nema veze. Ako si ja ne uplatim put, kupit cemo sljunak za kućicu. I mislim da ondak tu nema neke velike dileme. Ide se s Kompasom i to je sve sto znam i sve sto zelim znat! Popodne idem uplatit, jer sam sad bila na pošti , da obavim isto, a red je bio do vratiju. Cca 28 osoba prije mene. Što nisam mogla čekat. Jer sam morala prometovat prema svom poslu natrag. Pa ću morat popodne uzet pesa, sjest na tramvaj (sjeti se : plati kartu, plati kartu, plati kartu...) i odprometovat do Kompasove poslovnice. Pa na licu mjesta dat svoj krvavo zarađeni novac. Njima. Tako. To volim! Kad putujem ko paket! Uopće mi se neda više bit aktivna. Više volim bit mutava. Da mi se sve kaže i da netko drugi odradi stvari umjesto mene. A zauzvrat nudim : zahvalnost i nekritiziranje. Nikad ne kritiziram, dobar sam putnik. I čitam sad u "Metrou" kako netko izdao knjigu o blogerima. Pa popljuvao taj "žanr", kao sve prosječnost. Pa se svi uzburkali. Kao on je kvaziintelektualac i bla,bla.. Kako je teško podnijeti kritiku , svi smo mi samo ljudipa kad netko iskritizira nešto tvoje, odmah mu uzvraćaš da ni on nije nešto posebno . Dobar dan taštino!He,he...osjetila sam se počašćenom. Ja sam mislila da sam ispodprosječna sa svojom "književnošću", kad tamo stavilo me stepenicu više. Prosjek! Mediokritet! Iz čega proizlazi da mi do iznadprosječnosti fali samo jedna stepenica a ne dvije kako sam ja do sada mislila. |
prometovanje
|
Prometovanje. Je riječ novogovora ista kao i uradak. Znači, kad pišem o autu i biciklu ne bih smjela koristiti riječ :voziti, vozim. Nego prometovati, prometujem. Danas sam prometovala od kuće do posla. I prometovat ću od posla do kuće. U međuvremenu radit ću uratke. Na poslu. A kad dodjem doma radit ću uratke. Druge vrste. Zatim neću prometovat par dana, jer se ne radi. Radit ću uratke doma ali ne i na poslu. Jutros sve histerično. Ljudima vruće. Al neće pit vodu - što će njih neko zaj..... i govorit im da piju vodu. Baš neće pit vodu i bok. Radije će dehidrirat nego slušat što im pametniji govore. Jer u Hrvatskoj pametnijih nema. I točka. Susreti jutarnji nisu baš bili inspirativni. Prvo me susjed prestrašio, skoro me strefio infarkt. Pa ne bih mogla prometovat do posla. Da me strefio infarkt mislim. Iza leđa mi bio i onda naglo i glasno pozdravio. Poskočila sam metar u vis, primila se za srce i stala. Od straha. Ondak prometujem dalje i gledam jesam li digla novac ili nisam. Da si kupim cigarete. Pa tako čujem "što susjeda nema para?" . Neki čovjek to mene pita. Velim ja "nema, ni za cigarete". "Kaj gazda nije dao?" - e tu sam skoro dobila moždani udar, jer ovo je bio napad na moj zdrav razum. Gazda MI NE DAJE NOVAC, sama ga zarađujem! Pa prometujem dalje i mislim si : koji je ovo misaoni proces? Glupost notorna. No napokon doprometujem do bankomata, dignem SVOJ novac, mislim onaj koji sam sama zaradila, a ne koji mi "je gazda dao" i odem kupit cigarete. Na trafici nova. Svaki me dan davi sa svojim tužaljkama. Danas je bilo :"kako da ja radim za tu malu plaću?" Neka antipatična i spora. Što sam mislila ne želim reć. I napokon doprometujem do ureda. Sad idem radit uratke. I ovo mi je baš zgodno : Prošle godine kad smo trebali ić na turu po Bosni bili smo prije toga na moru. I nikako da se odlučimo "idemo? neidemo?". Nešto smo se kilavili. Pa sam rekla : ok, sada nek nam se pošalje znak,ako dobijemo znak idemo ako ne neidemo. I odemo na kavu. I tamo neka bosanska muzika trešti i trešti. To smo uzeli kao znak i krenuli u Bosnu. Prije par dana predrezervirala sam put za Belgiju i Nizozemsku. Ali se isto predomišljam , malo bi išla pa malo nebi, jer istovremeno ima nešto na Velebitu što bi isto išla. Pa razmišljam, razmišljam ali ništa pametno da smislim. A treba uplatit ili jedno ili drugo. I kažem si jutros. OK, neka mi se pošalje znak. I stojim vani, pušim i prolaze tri hrvacka dična muškarca. I jedan govori : nikad nisam bio u Brislu. Kaže drugi : ti ti je prekrasan gradić.Ako imaš prilike odi i vidi... Eto, to sam uzela kao znak! Popodne idem uplatit i dok će se neki kupat u moru, neki u znoju, neki na poslu, Levantica će se šetati po Brislu, Amsterdamu,Roterdamu. |
20.06.2007., srijeda
|
Došla bi ja biciklom na posao. Nije problem. Ali.. Da bi uspio u poslu nije važno da li znaš ili ne znaš. Važno je da si obučen i da puno vičeš i da pričaš o svojim dostignućima. No ovo prvo je najvažnije. Biti dobro obučen. MARKA se cijeni, marka. E sad, ako ideš biciklom na posao, ondak ne moš obuć cipelice i suknju. Skupu. Nikako ne možeš. A budući da mi ne pada na pamet zaostajati za svijetom, i ne napredovati, prilagodila sam se stanju u mojoj firmi. Naime, bez lažne skromnosti znanje mi veliko. I iskustvo. Ali čovječe ne znam vikat, ne znam se prodat. Tu štekam. Jer nemam želudac da kritiziram, da pljujem po drugima. To ne mogu. Ali mogu... pazit na to kako sam obučena. To mogu. Naime...kad netko dođe u firmu odmah se gleda imovinsko stanje. Preko odjeće. Ja naivna, prvo dolazila u tenisicama i trapericama. Dok mi nije sjevnulo. Pa onda lijepo počela oblačiti sakoiće, hlače koje djeluju skupo, topiće i tako to. Pa mi rejting porastao. Još se moram naučiti kako uspješno popljuvati druge. E, ondak postajem direktor. Ništa drugo nije mi na putu, osim te male sitničice. Pa je to razlog zašto na posao idem autom. Jer doć u znojnoj majci i tenisicama isto je što i potpisati si smrtnu kaznu, isto mi je kao i da odem po radnu knjižicu. A iz ove firme me ni bog neće otjerat dok sama ne odlučim otić. Nema. Jer... ako treba igrati na izgled, igrati ćemo i na izgled. Žalosno je to , ali tako je. Kad sam se javila na natječaj bila sam ok. Par godina poslije moja (bivša) šefica mi je rekla "vi ste meni bili tako lijepi". Naravno, ništa drugo nije mogla ni vidjeti jer nije imala blagog pojma o onom što pričam što sam dosad radila. Eto. Pa ti vidi. |
|
Dobro jutro. Točila sam benzin. Na benzinskoj me pitalo "koji?" ja sam suvereno rekla "eurosuper 98". Tako se to radi! Da ti netko stoji i da ti toči, a ne da sve moraš sam. Pa se onda događaju zabune, kao eto jedna moja prijateljica, točila glupača naftu. Ne znam što da čovjek kaže. Meni se to ne bi moglo dogoditi. Tu sam priču čula nedavno. Pa joj auto stao. Kako i nebi kad guska toči naftu , umjesto benzina.Nije mi jasno što joj je bilo. Mora da joj nisu sve na broju. Ima takvih ljudi znam, ali ih se klonim. Nisu svi odgovorni i savjesni i pametni kao ja naprimjer. Uglavnom stigla sam na posao jer meni auto nije stao! I sada već od ranog jutra radim ko mrav. Jer bliži se g.o. a posao nije gotov. Pa ima da požurim. Ako ne želim da me se zove sa godišnjeg natrag. |
19.06.2007., utorak
Vrana je kriva
Ovo je gotova torbica. Ispred moje kuće je parkić. Sa dvjema prekrasnim vrbama. I ostalog drveća naravno ima ali te vrbe su najupečatljivije. I klupica ima. To nije park, to je mali parkić. Meni taman da prošetam pesa kad mi se neda hodat. Ja sjednem na klupu i odmaram stare kosti a on trčkara. Nnnda..što sam ono htjela reći. Aha da. Taj parkić ima i dvije košare za smeće. No.. uvijek, ali baš uvijek on je zmazan. To su papiri na travi, to su boce, svega ima. Ponekad, kad me ulovi faza "radi za općedruštveno dobro" onda prisilim Brbljavu i sebe da malo očistimo park. Pa tako hodamo , sagnemo se, podignemo papire i bacimo ih u koš. Onda se osjećamo dobro. Ta me nečistoća ljuti. Jer užasno izgleda parkić po kojem ne vidiš ništa drugo nego smeće. I naravno da gunđam, naravno da uvijek kažem "jeb... ljudi. Pogledaj nas kako smo zmazani. Zar ne vide koš za smeće? Zašto bacaju po travi"? Dok.... jednog dana... nisam vidjela... tko je uzrok smeću.. VRANE! Da nisam vidjela svojim očima, ne bih vjerovala. Naime, nisam baš puno na prozoru. Ujutro sam na poslu, popodne sam vani ili nešto radim, nemam baš običaj čučati na prozoru. No jedno smo se jutro ranije probudili i tako gledali tišinu. I fiju...evo ti vrane! Sjedne na koš i BIRA! Pobacala je sve iz koša . Kad si je to lijepo rasporedila po podukrenula je birat što će jesti Ovim putem ispričavam se ljudskom rodu da sam ga okrivila za nered i neurednost. Mada... nismo ni mi bolji No ovaj puta vrana je bila krivac! I da. Jučer mi se prolio parfem. Onaj "pour homme" tester. Pao na pod i razbio se. Sad ja da se ne bi netko našpranjio na staklo dignem staklo, a unutra još pun kufer parfema. Pa mi se to razlilo po ruci. Pa sam ga nanijela na sebe. Pa zaudaram na muški parfem. Onako, ko u crtićima, oko mene oblak parfema... Ja sam ko Luj 14. Taj se nije prao, nego se samo polijevao parfemom. Mislim znam. Mogla sam se otuširati. Ali to se dogodilo taman NAKON tuširanja, pa mi bilo malo glupo opet se ić tuširat. Mislim, voda je skupa  .I još uvijek ga jutros osjećam , pas me zaobilazio i čudno gledao , a sad na poslu me isto nešto izbjegavaju . |
18.06.2007., ponedjeljak
dnevne novosti
|
Dobro jutro poštovani slušatelji, slušate vijesti u 8 sati. Unutarnja politika : Predsjednik države danas se ustao i doručkovao. Radna mašinerija također se ustala ali nije doručkovala. Samo je popila kavu. Poljubila pasa, obukla se i krenula u nove radne pobjede. Vanjska politika : Predsjednik države danas će ugostiti izaslanstvo. Neko. Radna mašinerija ne misli nikog ugošćavati jer se osjeća premorenom. Ugostila je 13-ero ljudi u petak u jednom ekskluzivnom zagrebačkom restoranu. (Naglasak je na ekskluzivnom!) Radna je mašinerija dobila je puno cvijeća , koje sada stoji doma strateški raspoređeno. Radnoj mašineriji pjevali su svih 13-ero : happy birthday pa joj je bilo grozno neugodno.Da je mogla sakrila bi se pod stol. Ne voli biti u centru pažnje. Radna je mašinerija svoje odradila , izaslanstvo za proslavu rođendana bilo je više nego zadovoljno, a radna je mašinerija sretna i izmoždena. Dnevne vijesti : Radna mašinerija će danas radit. |
15.06.2007., petak
Slika govori više od 1000 riječi
Budući da sam se zavjetovala na šutnju  preostaje mi da govorim slikama:Ovo su slike uradaka koji su u opticaju, koji se nose, koji slave moje ime čitavom lijepom našom : (ovo je izvanredna situacija. Upravo sam došla od fotografa di sam digla slike. Gotove. Slikane davno. Zaboravila sam na njih. Jučer me podsjetilo doma :"čuj, a jesi ti digla slike"????? )Pa sam odlučila slavit svoje ime i prezime na način /vidi naslov/ 1.)  2.)   3.)  Bila sam s Lornom na kavi. I pojele smo salatu. I dobila sam poklon. Taj je od srca i raspoloženje mi se popravilo. Hvala Lorna! I imala je suknju na sebi koju je sama radila. BOLJE NEGO IZ DUĆANA! I za kraj krajeva : TKO GA NE BI VOLIO? :  Obožavam tog malog pasa. |
strah je dobar komu ga je Bog dao
uopče se bojim bilo što napisat. Bit ću tiho. Neću uopće pisati o tome što me danas čeka. Neću ni spomenuti jučerašnji poklon za rođendan. Neću ništa reći o sutrašnjem muvingu kreveta. Jedan krevet van, drugi novi u stan. Neću ni spomenut malog pasa. Samo ću bit tiho i raditi ko mravac. Kao što uvijek i radim. I slušati ću svog šefa, i smješkati se kolegama. A unutra... ..koga briga. Ni bloga više nemam da bih mogla ispisati svoje jade. Teške.  Ovdje bih samo htjela dodati, ako mi je dopušteno, da će remen biti puno duži i da je to sve skupa još daleko od gotovog. No neka se vidi da radim ko mrav. I doma i na poslu. I svuda. |
14.06.2007., četvrtak
pokloni
|
Koji odmak? Ne smijem o Vlatki, odmah me se ušutka. Ne smijem o svom rođendanu odmah me se ušutka na kvadrat. Ne smijem o poklonima koje sam dobila preko k.... jer me se ušutka na kub. A blog je moj. I još mi se zadaju teme. Dobro day. Idemo ovako. Jučer sam išla na poštu jer stiglo nešto preporučeno, sad ja naivno mislila to je neka nagradna igra u kojoj ja dobivam neke milijune eura. No bila je uplatnica za porez za kućicu. Pa sam poštarici rekla sve što ju ide, da sam ja čekala novac da DOBIJEM a ne da DAM, no ona me je samo hladno promatrala i kimala glavom onako u stilu " ovoj nisu svi lončići na broju". Naravno da nisu. Ako ti očekuješ da dobiješ milijun eura a dobiješ uplatnicu za neki blesavi porez jel bi ti molim te ostala normalna??? Znam, znam. Ti bi uzela frulicu pa zasvirala, ali ja nisam ti, nemam frulicu imam psa. A s psom ne moš ništa pametno napraviti osim što ga možeš podragati nakon što si vidio da je sve po stanu pokakao. Naime došla sam jučer doma a moj mali pasonja imao je proljev i prvih pola sata provela sam u čišćenju i pranju poda i tepiha. Nnnda da se vratimo na poštu. Budući da sam tu crvenu ceduljicu imala već 3 dana doma i znala sam da moram na poštu, a kraj pošte je prodavaona vune lijepo sam si isplanirala (brisanje kakice nije bilo u planu) da usput kad dignem tih milion eura, nešto od toga potrošim i na vunu tebi za torbicu. Budući da je situacija ispala obrnuta morala sam tu vunu keširati iz svoje kasice prasice.Prvo sam mislila plavu. Nekako mi je plava baš bila sjela. Ondak sam vidjela tu bijelu vunu. I oduševila se. I razbila kasicu-prasicu i kupila 3 štrenice vune. Kasnije smo još otišli pogledati krevete. Krevet nam doma nije dobar pa moramo kupiti novi. Ondak smo došli doma razočarani ponudom kreveta, Mušakarc je morao ić odnijeti neki daljinski nekoj mojoj prijateljici za neku čokoladu sa lješnjacima. Ja sam naravno morala ostat doma jer malom pasu nije baš dobro. (Proljev). Pa sam uzela "hajde samo da vidim kako će to biti" vunu i špagu i krenula napraviti jedan red. Muškarac se vratio, ja sam već napravila pola torbice .Budući da on (Muškarac) ima novu igračku (skuter) na mene nije obraćao previše pažnje, samo je rekao "bok" i krenuo pričat o osiguračima, kacigama, akumulatorima, uholažama. E sad, misliš si ti koje veze uholaže imaju sa skuterom, vunom, torbicom i samnom. Imaju imaju. Naime. Kad pokriješ skuter ceradom a on je još topao onda se uholaže uvuku u ceradu. Sve ti je to meni bilo objašnjeno do u tančine. I dok se meni objašnjavalo principe osigurača u skuteru ja sam štrikala tvoju torbicu drugi dio. Eto. Ona će ti skoro biti gotova, ovisno o tome koliko mi još gradiva iz poznavanja motora treba. Pa ti reci. Ako hoćeš da ti se dostavi poštom moraš mi poslat adresu. O ostalim poklonima za tvoj rođendan pričat ću kad saznam kad ti je rođendan! |
Kultura darivanja
|
Koje u mojem okruženju nema. Da li imam prava biti nezadovoljna i prazna ako mi netko pokloni ružu 3 dana nakon rođendana i to SAMO zato što je negdje načula da mi je rođendan? ZABOGA! U ovoj firmi radim 10. godina. ZNAM sve rođendane dragih mi ljudi i uredno im čestitam. PAR dana prije odem i nešto kupim. Zamotam. Zatim ujutro im to stavim na stol da ih dočeka. DA IH UČINIM VESELIMA! Da im pokažem da i meni taj dan nešto znači. Ja poklon dobijem ofrlje. Ako ćemo da sam zla, neka! No ako odeš u Avon jer si njihov akviziter pa dobiješ viška neku kremu za lice i ne znaš što bi s njom pa ju zatim meni pokloniš za rođendan, hvala lijepo ne treba. Uostalom, ne treba mi ništa. Sve imam. Kozmetiku imam jer si sama kupim. Sve što želim kupim si sama. Zaista mi ništa ne treba. Zar se zaista ovim komentarima morate uzdizati na moj račun? Zar zaista nitko nije pokušao shvatiti da možda znam o čemu pričam? Meni je do ljudi stalo. I trudim se pokazati im svojim ponašanjem da mi je do njih stalo. Zato što sam bila puno sama u životu. Samoća je moje drugo ime. A samoća ima i dobru stranu. Naučiš cijeniti neke stvari koje nikad nećeš naučiti kad si okružen "ljudima". I znam cijeniti. Znam cijeniti prijateljstvo. Znam cijeniti iskrenost. Znam cijeniti cvijet ubran na livadi ali UBRAN ZA MENE!!! Po mojem iskustvu ljudi ne znaju primati. Neugodno im je. Neće. Jer misle da to nisu zaslužili. Jer sebe gledaju kroz prizmu nagrada-kazna. Ja osobno volim primati poklone. Volim tu pozitivnu energiju koja tada teče. ALI SAMO POKLONE koji su nabavljeni ZA MENE! Pa kom se sviđa sviđa. U mojoj firmi poklonima mi pokazuju "nije mi do tebe stalo". Pa to malo boli. I zato gunđam. Gunđam da se ne bih rasplakala. |
|
Uradak u nastajanju : (riječ uradak koristim naivno misleći da ću se , koristim li ga često, priviknuti na njega. Međutim efekat je suprotan. Što više koristim tu riječ, to se više osjećam glupo). Evo day neka vidiš što se za tebe radi. Sad još imaš vremena reć : ovo mi se ne sviđa kupuj drugu vunu. No, mislim da će bit posve ok.    Danas je četvrtak i kako moj kolega kaže "danas je mali petak". A drugi kaže: "danas je četvrtak. a četvrtak je prije petka. a petak je prije onih prekrasnih dana kada ne moram biti tu". Eto, to kažu kolege, ne ja. A šef mi okolo hvata ljude po hodniku. Čim nekog vidi odmah veli "imaš sekundu da dođeš k meni u sobu?". Pa sam zbrisala u sigurnost svog PC-a. Inače bi sigurno i ja došla na red. Nešto tipa :"ajd dođi na sekundu imam posao za tebe". Hmmmm da I rođendan opet slavim sutra. Vani. Do sada je dolazak potvrdilo 13-ero likova iz mog 3.kruga. Onog prijateljskog. |
13.06.2007., srijeda
post zbog micanja posta
|
Morala bih pod hitno dobit inspiraciju, da maknem ono o V i R. A ja sam prazna da praznija ne mogu bit.  Nemaš što napisat a moraš maknut post. Ništa me ne inspirira. Radno okruženje je potpuno i totalno neinspirativno. Kako kaže Muškarac a ta mi se sviđa "svi su u svojim akvarijima". Popodne idem kupit vunu za torbicu. Za day. Vuna će bit plava. To sam si tako zamislila. A ti day, što dobiš dobiš!!! I još budi zahvalna. A vuna će bit ofrlje kupljena, onako nabrzinu. Ili možda shvatiš da sam vunu dobila na nagradnoj igri. A pravim se da sam tebi to kupila. Pa se onda osjećaj dobro.  Pa kad ti ju pošaljem sa porukom : čuj nisam imala vremena napravit remen, a i nije zamotano jer sam zaboravila, da te onda vidim ! A onda ću licemjerno na sva usta pričati kako sam ti lijepu torbicu izradila. I čudom se čudit što si toliko nezahvalna da neznaš cijeniti moj trud i muku! |
|
Moram maknut to o Vlatki. No me čudi zašto su se nameračili na nju? Nikome ništa nije napravila, osim što je htjela Gucci. Mislim, neš ti zločina. Čak ga ima sa čim platit, znači ne krade. Znam neke koji su htjeli tuđi teritorij. Neplaćeno. Pa te uzdižemo. Nije li tu nešto naopako? I nju će lijepo rasčerečiti, svi ju "mrze" i sad ne razumijem odakle ta "mržnja". Post sam bila napisala jer sam malo šarala po tuđim blogovima i žene su je sve do jedne rasčerečile. Ko Matiju Gubca. Na sve četri. Ružno je kad si na podu i kad te onda još i gaze. Kažnjen si već time što su te bacili na koljena, ne treba ti da nad tobom sline i bacaju kamenje po tebi. Htjela sam ju "branit" al sam odustala. Žao mi je bilo kojeg ljudskog bića, pa bilo i najgore kad ga ljudi u nekoj, ne bih čak rekla ni zločestoći, nego u nekom svom nerazmišljanju pljuju. Nitko to nije zaslužio. Ajd dobro neću moralizirat. Mislit ću svoje i šutjet o tome. Viola branila bih i tebe kad bi te netko pljuvao! Automatski, odmah. Jer si žena i jer bi stala na tvoju stranu. Što god da ti napravila, branila bih te. Ali to sam ja. Ah. ništa. Povratak u surovu stvarnost. Danas ne slavim rođendan. Sve mi čudno.Stol prazan . Bez poklona.Danas moram radit. Fata i Mujo se bude usred olujne noci, u tri ujutru. Neko jako lupa na njihova vrata. Mujo otvara vrata kuce, a pred njim stoji pijanac, pijan ko zemlja, jedva stoji na nogama. Pijanac moli Muju da izadje da ga malo pogura. "Nema teorije", Mujo ce s vrata, "tri je ujutru, covjece!" i zalupi mu vrata pred nosom. "Ko je bio?" pita Fata. "Ma neki pijanac, traži da ga poguram" odgovori Mujo. "Jesi li mu pomogo?" opet pita Fata. "Nisam lud, tri je ujutru i napolju lije k'o iz kabla!" "Sram te bilo", nalijepi ga Fata. "Sjecas se, kad smo prije dva mjeseca vracali od Sulje, kad su ti kola crkla po onoj kišurini, da se ona dvojica momaka nisu zaustavili da te poguraju, nikad se ne bi odande izvukli." Mujo, se malo postidi, i na kraju se obuce, otvori vrata i prodere se u mrak i kišu: "Halo, jesi li još tu?" "Jesam", dere se pijanac. "Treba li te još pogurati?" pita Mujo u mrak. "Treba, hvala lijepo!" kaže pjanac. "A dje si?" pita opet Mujo. "Evo me na ljuljački !" |
12.06.2007., utorak
|
Uopče nisam društveno aktivna. Nit mi se to neda bit. Mislim ono. Ne komentiram žutu štampu, štrikam, ne gledam televiziju, ne čitam novine. Neki dan sam kupila Feral ali i taj mi previše. Meni to sve skupa ide na živce. Sve TO imam i u svojoj firmi. Tko je kako obučen, tko je što kome rekao, zašto je netko nekome nešto rekao. Hrvacka u malom. TKO je kako obučen : TO se gleda marka, TO se gleda stil. Ono..dođeš na posao kao radit. A u stvari, dođeš se na posao pokazat. I pričat. O sebi. I svojem mišljenju o drugima. A meni toga dost. I previše. Od obične stvari stvori se predstava. Nama je život ovih 8 sati na poslu jedan veliki teatar. Taština. Neiživljene emocije. Doma se ljudi nemaju s kime pričati. Pa onda pričaju tu. Nnnndaaa o čemu sam ono htjela? Aha, htjela sam o Vlatki. Prvo je na sramotnom stupu bila Severina. Sad smo stavili Vlatku. Ok. To bi bilo ok, da žene nisu te koje ju najviše raščerečuju. Kod muškaraca nikad nećeš nać takvu nesolidarnost. Kod nas žena : obavezno! Zašto niti jedna žena ne može stati na njenu stranu? Zašto ne može reći : da Radeljak je kriv. Onako, solidarno?!?! Zar se to niti jednoj ženi ne može dogoditi što se dogodilo njoj? Zašto nema snage da joj se da podrška. Kao istom spolu. Kao ženi. Kao nekome koga razumijemo? Bez uzdizanja sebe i svoje svetosti. "Ja to nikad ne bih" šalje se poruka. K.... ne bi. Kad bi mogli bi. A i kad bi se dogodilo da bi mogli ali neće pa da i stoji ono "ja to nikad ne bi" čemu okrivljavati druge koji to bi? ZAŠTO?????? Zašto takva oholost? Zašto ocjenjivanje? Zašto zle riječi? Zar smo svi sigurni da se to nama ne može dogoditi? Zašto u tim ljudima ne gledamo ljude? Nego gledamo nekoga tko je različit od nas. I u toj različitosti shvaćamo ih kao nekoga tko nas "ugrožava". Pa hajdmo odmah uništit to što nas ugrožava. Pitanje? Što je Vlatka tako loše napravila da mora biti raščerećena? Tko je to bez grijeha da bi mogao bacati kamenje? |
2. rođendanski krug
|
Ako je netko pomislio da i danas nisam dobila poklone onda se grdno vara. Danas je stigla : ruža. Komada jedan. Zamotana umjetnički i sa stilom.Nečijim. Ne mojim. Ne volim ruže. (no zahvalna sam, da se ne bi mislilo da sam nezahvalna tuka). I stigla je čokolada. Nezamotana. I stigla je ukrasna vrećica sa psom na sebi a u vrećici knjiga i bonboni. I tegla sa kalama. Lijepo. To zato što danas u 12 slavimo kolegica i ja i pozvali smo skoro pola firme. (moraš, i mi idemo na njihove rođendane). Pa je ta polovica odlučila da će se iskazati u svom punom sjaju i da će pokloniti nešto što nije kozmetika. Očekujem ja toga još. Nije tu kraj, dan je tek počeo.Novi uradak.   Bez malog psa ne može ništa proći. Čim vidi da nije u centru pažnje, a i to se tu i tamo zna dogoditi evo njega da mi pokaže tko u mom životu mora biti prvi, jedini i nezamjenjiv... Deset sekundi mirno je s kreveta promatrao kako slikam gornje dvije fotke. Onda je odlučio da je bilo dosta i skočio s kreveta. Da mi pokaže..gore navedeno. Ovaj uradak, ovo remek djelo je budući zimski đemper. Rukavi se rade a na prednjoj strani na sivom dijelu bit će cvjetići. Izvezeni.  Na već postavljeno pitanje : sad radiš za zimu??? znaš zima ti je još daleko imam spreman odgovor. Ali ga se trenutno ne mogu sjetiti.. I da. Sanjala sam priglup san. Moja me prijateljica vozila u mom autu. Ja sam bila suvozač. I kresnuo nas tramvaj. S moje strane. Mi smo se pogledale, rekle : dobro , nismo krive, vezane smo, svjetla su upaljena, vozili smo svojom trakom. I izašle van iz auta smirene i hladne, čekati policiju. Tramvaj je krenuo u rikverc. I nastavio u rikverc. I nestao. Mi dvije smo ostale na sred ceste, sa slupanim autom a krivac pobjegao . Onda je i ona rekla : čuj ja ti idem. I otišlaPa sam ostala sama, sa autom, na praznoj cesti Pa ti reci... I ujutro mi se mali pas uvalio u krilo. Moje mu je krilo osmatračnica. Stavi glavu na moju ruku i dremucka, gleda okolo, zijeva, gleda. A ja moram na posao A on se neda iz krila.I tako prolazi život. Idući uradak bit će torbica za day. |
11.06.2007., ponedjeljak
dala sam si slobodno
Opis početka dana : Idemo roblje piramida čeka! Inače, prešla sam na ljetno radno vrijeme. Radim samo kad moram i ako moram. Stan će biti počišćen nikad. Rublje će biti oprano u mašini. Od moje ruke stavljeno. Bit će opeglano od ruke plaćene za to. Ostalih poslova ne mogu se sjetiti. Idem na odmor. Koji sam si sama dala. Isključila sam se. Rođendanska slavlja i čestitanja još nisu gotova. Slavim sutra - krug poslovni. Slavim u petak. Krug - prijatelji. Slavila sam u subotu - krug familija. Vrlo sam važna ličnost. To se vidi iz priloženog.Tak sam važna da se uopće ne mogu doć k sebi. I šalju mi se poruke.Poklonima. Koji su SVI KOZMETIKA! Samo što sam bila pametna pa sam neke i naručila. Ti naručeni, ti su ok. Ovi nenaručeni su kozmetika?!? Zar sam tko ružna?????: |
06.06.2007., srijeda
vikend+vikend
Hvala Nebesima sad imam dva vikenda za redom. Prvo su četvrtak i petak koji ne radimo pa ću ih pretvorit u subotu i nedjelju. Dakle prvi vikend. Onda dolazi subota i nedjelja koje ne moram pretvarat u subotu i nedjelju. Jer oni jesu subota i nedjelja. Pa je to drugi vikend. Prvog dana drugog vikenda , a u stvari pravog vikenda, ali u ovim okolnostima kobajagi vikenda, tj.drugog vikenda, mi je rođendan i voljela bih ga prespavat. Što neće ić. Al samo kažem.Prvi vikend pretvorit ću u pravi vikend. A drugi vikend pretvorit će mi drugi u ne-vikend. Zato je dobro da postoji ovaj prvi vikend, pa onda ipak imam vikend. Iz faze "gunđava" došla sam u fazu "mrgud", a vrlo sam blizu fazi  .Pa će stoga oba vikenda dobro doći da se probam vratit u fazu: .U kojoj nikad nisam bila . No nikad ne znaš. Možda me strefi baš za ovaj vikend. Ako se odluči strefit baš za ovaj vikend ja moram bit spremna. Život mi u zadnje vrijeme nije baš nešto, pa oba vikenda dobro dodju da se malo skuliram. Da se okupam. (Nedjeljom se kupamo, jer tada ima vode. A i sapun je skup pa ga ne možemo trošiti samo tako, ko neki, svaki dan ). Da čitam žutu štampu. Ono što susjeda baci pred vrata. Da šutim cijeli dan. Da me svi puste na miru. Da si očistim cipele (volim čistit cipele. poslije izgledaju ko nove). Da si napravim reda u stanu, ako je to više uopće moguće. Da prošetam pesa polako i smireno a ne "idemo, ajde idemo, daj požuri" /to ja njemu - u sebi/. Da završim neke stvari doma. I NAJVAŽNIJE : da NE VIDIM likove iz neposredne okoline!!!!!!! Možda si još i operem kosu. Ne znam, vidjet ću kakvo je stanje sa šamponom doma. Jer, ovo je izvanredna situacija, a šampon je skup i ne možemo ga kupovati samo tako, ko neki. I prat kosu neorganizirano i kad se sjetimo. Budući da pranje kose nije bilo u planu za prvi vikend, ne znam hoću li to onda moć napravit. No kako imam dva vikenda a i stanje je izvanredno (rođendan) to će mi možda progledat kroz prste, pa ću uz kupanje moć imat i čistu kosu. A onda ću posudit škarice od susjede pa ću si i nokte sredit. (Inače mi susjeda posudi škarice svaki mjesec, al ovo će morat bit izvanredno).Tako da ću za svoj rođendan blistati. Naravno da tu postoji problem opeglane robe. Mislim, za rođendan se treba i obuć (kad sam već čista i čiste kose i urednih noktiju nije zgodno da sam u prnjama). To ne znam kako izvest, ali nešto mi se čini da sam u ormaru krajičkom oka vidjela jednu ISPEGLANU majcu i jedne ISPEGLANE hlače. Osim ako to što sam vidjela nisu muškarčeve hlače i njegova majca. Onda će tu biti problema,možda ću morat peglat. Ako nađem peglu. I dasku za peglanje. Ali mi se ipak čini da su to što je visilo na vješalici bile MOJE stvari. No i za to imam rezervni plan! Obući ću trenirku! I reć da sam to dobila za rođendan pa ju moram nosit. Imam i neke testere doma od parfema. Pa ću stavit malo. To su sve parfemi "pour homme", ali nećemo sad cicijašiti i gledati na detalje. To ne volim. Mislim sitničariti. Ima nešto kalodonta koji smo sačuvali za neke situacije ovakvog tipa. A spremila sam si i jedan mentol bonbon koji mi je kolegica ponudila pred dva mjeseca. Ja sam rekla, ne mogu sad, al sam ga ipak uzela, zamotala u alu-foliju i pripremila za dane kad će mi trebat. Ovakve dane. Osim toga, tražeći po toaletnoj torbici našla sam jedno sjenilo. Na njemu piše godina proizvodnje:2002, ali sad neću sitničarit, mislim ako je u torbici onda je valjda i dobar. Jer da nije sigurno bih ga do sada već bacila. Logično ne? Štifta nemam, ali to nije u modi ove godine. Moraš izgledati prirodno i natural. A ja to jesam! Blistat ću, to je nedvojbeno! Eto. To su moji planovi za vikend+vikend. Pa sad, vidjet ćemo kako će to ići. Mislim da će biti sve u najboljem redu, jer sam sudeći po postu na sve mislila, sve proanalizirala i ne bi smjelo biti nikakvih nepoznanica i neugodnosti. I upravo javilo da radimo do 14! I upravo sam dobila već dva poklona. Sada sam bogatija za jednu šalicu punu bonbona i za kremu za tijelo od kokosa. A bit će toga sličnoga još. Znam...DM je blizu (a i zamataju tako da se ti uopće ne moraš truditi. Sjetiš se .."ah je.... njoj je rođendan. Idem pod pauzom u DM pa ću joj kupit nešto. Jeftino i zgodno )Odvratna sam znam. Poanta nije u poklonu. Poanta je u onom "ups, zaboravila sam, pa njoj je rođendan..."  (Što onda kupuješ ak si zaboravila? Nemoj kupit i svi sretni i zadovoljni. Ja najviše! Ovako moram biti zahvalna što si posvetila 12 sekundi vremena da otrčiš do DM-a i kupiš prvu stvar na prvoj polici . Baš ogroman užitak )!OGlas : prodajem šalicu i kremu za tijelo. Novo nerabljeno. Javiti se na e-mail. Ili malo pričekati, bit će toga još. Pa moguć dogovor o popustu. 2 za jedno. Ako se kupi za veću vrijednost od 50 kuna pridodajem kupon DM-a ! Kojeg nemam, al ću nabavit. |
|
Prekidamo program zbog tehničkih smetnji. Nastavit ćemo sa emitiranjem čim budemo u mogućnosti. |
05.06.2007., utorak
za promjenu malo gunđanja
|
Meni to s rođendanima ide već jako na živce. Slavim ga po tri tjedna čovječe i nikad kraja tome. Prvo moram častit na poslu. Onda moram častit prvi krug bliskih. Pa drugi krug bliskih. Pa treći krug bliskih. Pa tako u krugovima... A to neide dan po dan, nego to ide vikend po vikend pa se za svaki rođendan nađem kako ga slavim tjednima. Već i zaboravim što slavim, ali novčanik vadim i plaćam to neizostavno. No što ćeš, takav je život nas proljetnih znakova koji imamo rođendane KADA SU SVI TU! I već se ježim od svih tih druženja. Mislim nije da tu sad nešto gunđam. Ali mi se neda slavit na poslu. Tko ih šiša. Ali moraš. Društveno je potrebno. Osim toga nitko ništa ne pita neg samo "a kad idemo proslavit?". Ujutro kad dođem bit će pun kufer poklona. Tako je uvjek. Zašto? Zato jer i ja drugima poklanjam. Jer to tako treba. Al nitko ne pita jel ja to tako hoću. Neda mi se slavit ni doma. Uostalom uopće mi se neda slavit. Jedne sam godine rekla ovako :"molim vas, nemojte mi ništa kupovat. idemo sakupit novce i kupit noni sok našoj prijateljici.One novce koji biste dali za moj poklon dajte da sakupimo i kupimo sok." (o.a. prijateljica je teško bolesna). Ljudski rod je to odbio. Nitko mi nije dao novac, ali su mi svi dali poklon. Koji mi ne treba. (Toliko o tome koliko su me slušali. Koliko im je značilo . Bitno da je njihov ego na mjestu.) Sok sam kupila sama. I prešutila. I zapamtila. Za budućnost. Tada me je malo štrecnulo. Rekla sam jasno i glasno da neću, ne treba mi. Rekla sam ŠTO HOĆU. Pa sam shvatila. Sve su to društvene igre. Igramo se. Jedne sam godine pozvala 15 ljudi u restoran. SVI su mi otkazali. "Čuj ja ti neću moći doći, ne ljutiš se?" Jok što bi se ljutila. Samo mi je žao. Bila sam sama. A sada više ja neću. Neda mi se. Sve je to farsa. A što se Plitvica tiče ja sam ZA! Cipelice za Plitvice imam. Visa je tu, plaća je sjela. Al ta neće dugo, zato požurite sa odlukom. Kad ko može..i idemo. Ih, baš sam loše volje. Sve gunđaviji postovi. Postajem pravi Mrgud. |
ništa super pametno
25 dana 600 sati 36000 minuta Jednostavno ne znam što da pišem. Gledam kroz prozor, vjetar ljulja grane drveća i ja u to piljim. U sobu ulaze i izlaze kolege. Važni su. A meni sve smiješno. Mislim ta vlastita važnost. Ali taj dio me ne muči. Neka . No svi traže aktivno sudjelovanje u njihovim životima. A taj me dio muči. Jer mi se neda. Uopće me ne zanimaju. Kao što ni ja ne zanimam njih. Zašto se onda mučimo obostrano? Osim toga buka je ogromna. jer moja kolegica ne može pričati normalno. Viče i dere se i to je njezino prirodno stanje. Ponekad ju mrzim. Ponekad ne. Ponekad ju gledam. I ne mogu ju shvatiti. Nametljiva. Bučna. Najviše sam vani na hodniku. Imam izgovor - cigareta. Ali i vani nije najljepše. Jer svi koji prolaze smatraju svojom svetom dužnošću da kažu svoje mišljenje o ...bilo čemu. A mišljenja baš i nisu neka pametna. Čak naprotiv. I tako, ponekad ti dođe da vrištiš. A osim toga bliži mi se rođendan. Vrlo je vrlo blizu, kuca na vrata. "Tu sam gazdarice moja, ja tvoj rođendan da te podsjetim da si godinu dana starija, ali na žalost ne i pametnija. Više sam od tebe očekivao (to kaže rođendan). Došao sam da vidim kako stojimo, no si me razočarala. Trebala bi biti pametnija i iskusnija, a daj se molim te pogledaj, sve si djetinjastija i svakim novim rođendanom sve tuplja.Plavušo!" - kaže tonom negodovanja. I sad ti reci. Ni rođendani nisu što su nekad bili. (o.a. Ovo sa rođendanom nije slučajno spomenuto. Mislim...ako se nije našla motivacija u prošlom postu za poslat neke napomenute stvari, možda bi ovo moglo dati dodatnu. Motivaciju mislim). |
04.06.2007., ponedjeljak
|
Pod prozorom mi pjevaju ptice. Valjda mi se rugaju. Ti radiš a mi smo slobodne, kažu one. I u pravu su. Samo ne znaju da ja brzo idem na godišnji. Još samo da zaradim jabuke, tako da si spremim zimnicu. Kompot od jabuka iz ravne hrvacke. Onda, možda mi franc pošalje ribe. te ću stavit u frizer. možda mi još filipinka pošalje masline. te idu u podrum. onda kad se dobro pripremim za zimu odem na godišnji odmor, kao kakav dobar gazda. Mislim, prvo zima, pa onda odmor. Dakle, obavješavam Vas da sam tu još ovaj mjesec i da to sve pošaljete u tom roku. Jer me poslije nema. A da sam sve zaradila teškim radom i trudom i mukom jesam, tu se nema što pričati ili diskutirati ili možda sumnjati. Sad se idem polako spremati za doma. Već je skoro 3 a ja u 4 moram ići. Neću se ni stić spremiti kako kasno je već. |
priča o trešnjama
|
Stigle trešnje! Koje sam zaradila mukom i krvavim radom. Stvarajući haiku. Stigle u subotu 400 grama. Iz ravne hrvacke. U metropolu. Bilo ih je puno pa smo ih podijelili ljudima s djecom. Ne sve. Puno smo ih pojeli, no sam se bojala da ne propadnu, ako će stajat doma. Pola Metropole ti je zahvalno fizikalac! Pokušalo mi reći neka napravim pitu od trešanja. Meni .Al se nisam dala. Di ću sad počet kuhat i rušit svoje principe??(URADI SAM KUTAK) Osim što se može napraviti pita, od trešanja se mogu napraviti i lijepe naušnice:   Okus im je predivan!   Fizikalac hvala. Preporučamo se! MLJAC! 26 dana 624 sata 37440 minuta |
01.06.2007., petak
glavobolja
|
Cijeli dan me boli glava. Od jutra. I štrecnulo me otraga u predjelu leđa jutros gadno. Kažu kičma. To je sve sigurno zato što nemamo sastanak. I dodatno gunđanje : kolegica je van sobe. Svaka ima svoj telefon. Ako zvoni njezin ja se javim jer to bi zvonilo do sutra. I onda postave obavezno pitanje :"a nje nema?" (o.a. kad se nisam javljala onda mi reklo da se moram javit.) Sad kad se javljam onda pitaju "nje nema?" Nema. Jer da ima sigurno je da bi se javila ona a ne ja. Telefon je njezin ne moj. Meni to logično. Tko je tu lud? Meni se čini da ja nisam, no možda ipak jesam? Mogući odgovori u mojoj glavi koje ipak nikad ne kažem: 1. Da tu je, ali me je zamolila da se ja javim jer joj idete na živce. 2. Bila je do sada, no sam ju zatukla sjekirom pa se javljam ja ako je nešto hitno. 3. Tu je naravno, zašto pitate? 4. Koga nema? I tko ju zove? I zašto uopće vi zovete? 5. Upravo je popila solnu kiselinu. Pa je išla po malo vode da si to ispere. 6. Ne, umrla je prošli mjesec od uboda kobre. Zar vi to ne znate? 7. Tu je al se predozirala. Pa sad zovem hitnu. No ako ju trebate probat ću ju dignut iz kome. 8. Nije ovdje, al mi se javila s placa. Doći će za 15-ak minuta, čeka svježi sir i vrhnje. 9. Tu je ali spava. Zato šapćem, da ju ne probudim. No ako vam je hitno ... 10. Naravno da je tu. Ja se javljam samo zato što mi je dosadno i nemam što raditi.Hoćete li se malo razgovarati sa mnom molim vas,prije nogo vam dam nju? |
bez sastanka
|
Danas bez sastanka. A tako su mi prirasli srcu. Taman kreneš nešto radit a ono sastanak. Pa onda poslije toga još par sati komentiranja istog a usput i komentiranja drugih i njihove odjeće i ponašanja i analiza rečenica i stanki između istih. Pa se ipak uspiješ malo skoncentrirat i baš kreneš radit, kad fiju,opet novi sastanak, prezentacija, mali sastanak, "dođi u moju sobu imam posao za tebe",bilo što. Taman da ti naruši napokon skupljenu koncentraciju. A danas niš od toga. Razočarana sam. Jako sam razočarana. Jer.. evo , mogu se koncentrirat. Mogu radit. Ali što? Petak je. Tko je vidio petkom radit? Eto to ti je život. Kad hoćeš nemožeš, kad nećeš e onda možeš. I daj ti sad pronađi ravnotežu. 29 dana/ 696 sati/ 41760 minuta ovo je dobro: Ovan (21.3. - 19.4 .) Pustolovni ste tip koji prezire vecinu ljudi. Brzopleti ste, nestrpljivi i ne podnosite savjete. Zapravo, nakon sto ih dobijete, i dalje radite po svome. Kad padnete u depresiju, samo vas naoruzana straza dijeli od samoubojstva. Bik (20.4. - 20.5.) Mislite da ste prakticni i odlucni. Zapravo ste lijeni, inertni i prozdrljivi. Manijakalno ste uporni i ponekad uspijete raditi jako puno. Vecina ljudi misli da ste tvrdoglavi i nasilni. Vi ste komunist. Blizanci (21.5. - 20.6.) Ostroumni ste i inteligentni. Vecina ljudi vas voli, s obzirom da ste biseksualni. Medjutim, obicno ocekujete da cete nesto dobiti, a da za uzvrat necete morati dati puno. Drugim rijecima, jeftini ste. Blizanci se znaju uplesti u incestuozne odnose. Rak (21.6. - 22.7.) Suosjejni ste i puni razumijevanja za tuV0robleme. Ljudi misle da ste kreten. Uvijek odgadjate stvari i zato nikad nece nista biti od vas. Vecina ljudi koji zive od socijalne pomoci su Rakovi. Lav (23.7. - 22.8.) Smatrate se rodjenim vodjom. Drugi misle da se namecete. Vecina Lavova su nasilnici. Tasti ste i ne podnosite iskrenu kritiku. Vasa arogancija je odvratna. Lavovi su lopovi. Djevica ( 23.8 . - 22.9 .) Vi ste logican tip i mrzite nered. To cjepidlacenje je mucno vasim prijateljima. Hladni ste i neemocionalni i ponekad zaspite dok vodite ljubav. Djevice su dobri vozaci autobusa. Vaga (23.9. - 22.10 .) Vi ste umjetnicki tip i imate problema s realnoscu. Ako ste muskarac, vrlo je vjerojatno da ste homoseksualni. Vase sanse za zaposlenjem i novcanim dobicima su izvanredne. Vecina zenskih Vaga su dobre prostitutke. Sve Vage umiru od spolnih bolesti. Skorpion (23.10 . - 21.11.) Prepredeni ste u poslu i ne mo?e vam se vjerovati. Dospjet te na sam vrh zbog potpunog nedostatka etike. Do sada ste sigurno vec negdje procitali da je pogled skorpiona nesto posebno, pa do besvijesti buljite u ljude koje zelite impresionirati. Vecinu skorpiona netko ubije. Strijelac ( 22.11. - 21.12.) Optimistisni ste i puni entuzijazma. Cesto se oslanjate na srecu zato sto nemate talenta. Vecina Strijelaca su pijanci ili narkomani. Ljudi vam se smiju. Jarac (22.12. - 19.1 .) Konzervativni ste i bojite se rizika. Ne radite bas mnogo jer ste lijeni. Nikad nije postojao Jarac koji je zbog neceg bio znacajan. Jarcevi bi trebali izbjegavati dugotrajno stajanje na jednom mjestu, s obzirom da pustaju korijenje i postaju stabla. Vodenjak (20.1. - 18.2 .) Imate inventivan um i progresivni ste. Cesto lazete. S druge strane, nepazljivi ste i neprakticni, pa stalno ponavljate iste greske. Ljudi misle da ste glupi. Ribe (19.2. - 20.3 .) Imate zivu mastu i cesto mislite da vas prati FBI ili CIA. Imate stanoviti utjecaj na ljude u svojoj okolini i oni vas mrze zato sto stalno iskazujete tu moc. Fali vam samopouzdanje i u principu ste kukavica. Ribe rade grozne stvari malim zivotinjama |